Utakmica koju je hrvatska košarkaška reprezentacija odigrala protiv Slovenije na otvaranju kvalifikacijskog turnira za odlazak na Olimpijske igre probudila je nadu domaćim zaljubljenicima u košarku. Bez obzira na to što je bilo jasno da je Luka Dončić nezaliječen i da je ostatak slovenskog rostera daleko od kvalitete koju su imali kada su osvojili EuroBasket 2017. godine, Hrvatska je pokazala da nam ipak nije mjesto u pretkvalifikacijskim utakmicama za EP u kojima smo prošle godine igrali protiv Luksemburga i Irske.
Utakmica protiv Slovenije je imala nekoliko junaka, a najveći među njima je bio Dario Šarić koji je s 19 poena te po 10 skokova i asistencija ispisao povijest hrvatske košarke. On se tako priključio Toniju Kukoču i Stojku Vrankoviću koji su jedini do sada ostvarili triple-double u hrvatskom dresu.
Taj susret nije bilo samo otvaranje očiju što može napraviti Hrvatska kada je dobro složena i dobro vođena, nego što može i njen kapetan kada igra na način na koji njemu najviše odgovara. Šarić je bio pravi playmaker i egzekutor, s pozicije visokog posta pokretao hrvatske akcije, sjajno secirao protivničku obranu i koristio sve rupe koje su mu se nudile. Kada bi mu se otvorila situacija, napadao bi fizički slabije protivničke igrače, bio siguran u građenju skoka na obje strane, a iako mu nije kroz obruč prošla niti jedna lopta koju je ispalio iza linije za tri poena, ipak je pokazao da je dovoljno opasan i iz tih situacija.
Sve viđeno na toj utakmici, ali i ostalim na turniru u Ateni pokazalo je da Šariću FIBA-ina košarka više odgovara od one u NBA ligi. Njegova karijera je u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu posljednjih sezona došla u stranputicu. Nakon teške ozljede za njega nije mjesta u Phoenixu, ništa bolje nije bilo u Oklahomi, a iako je u prošloj sezoni dosta dobro krenuo u Golden Stateu, kraj je još jednom ogolio sve njegove slabosti. U NBA Šarić igra isključivo na poziciji ‘petice‘ jer je prespor za igru na krilnom centru što igra u reprezentaciji. Šuterski može otvarati reket jer je u karijeri na pristojnih 36,2% za tricu, ali obrana mu je ipak toliko slaba strana da ga je zbog nje, ali i zbog loših rezultata koje je Golden State imao, Steve Kerr na kraju sezone izbacio iz rotacije.
Šarić je u Golden Stateu ubacivao 8 poena uz 4,4 skoka i 2,3 asistencije u 17,2 minuta igre. Nisu to loše brojke, ali činjenica da je ispao iz rotacije je mnoge generalne menadžere vjerojatno odbila od ideje da ga potpišu za sljedeću sezonu odmah na početku prijelaznog roka. Ideja o povratku u Europu postajala je sve glasnije među analitičarima, ali Šariću se ne vraća na Stari kontinent. Njemu je dobro u NBA ligi pa je u jednom trenutku izgledalo kao da će opet igrati za veteranski minimum kao treći centar u nekoj momčadi. No, onda se pojavio Denver.
Tamo negdje nakon pobjede nad Dominikancima ESPN-ov novinar Adrian Wojnarowski je objavio kako je Šarić potpisao dvogodišnji ugovor s Nuggetsima vrijedan 10,6 milijuna. Šarić je tako postao prvi igrač kojeg je Denver potpisao ovog ljeta i to nakon što su ostali bez Kentaviousa Caldwell-Popea, člana petorke šampionske momčadi iz prošle godine. Nuggetsi su nakon osvojenog prstena bili dosta pasivni na tržištu oslanjajući se na razvoj mladih igrača te je GM Calvin Booth doživio brojne kritike zbog toga. Šarić sigurno neće smanjiti te kritike jer se ne radi o igraču kojeg navijači Denvera doživljavaju kao pojačanje, a malo je sporan i ugovor kojeg je dobio. On je prošle godine za Warriorse igrao na minimalcu i po društvenim mrežama se postavlja pitanje zašto mu je Booth dao nekoliko milijuna dolara više i to uz dvogodišnji umjesto jednogodišnjeg ugovora.
No, isti ti navijači bi mogli nakon par tjedana sezone pričati o odličnom potezu Bootha jer je Denver idealna sredina za Šarića, idealna po tome jer je on prava zamjena za Nikolu Jokića. Sve ono što Jokić radi za Denver, može raditi i Šarić. Bez ikakve potrebe da uspoređujemo vrijednost trostrukog MVP-a NBA lige s igračem koji je prošle godine ispao iz rotacije momčadi koja nije ušla ni u play-in turnir, jasno je da Šarić Denveru može donijeti kreaciju iz istih situacija iz kojih to radi i Srbin.
Sve ono što smo vidjeli na utakmici protiv Slovenije, Šarić može da radi i u Denveru uz malo skromniji učinak, naravno. Postavljanje čvrstih blokova i razigravanje s visokog posta ono što je što će od njega vjerojatno tražiti trener Michael Malone. To znači da Nuggetsi neće morati puno mijenjati setove napadačkih akcija koje koriste s Jokićem. Znamo da se svi igrači koji igraju sa srpskim košarkašem moraju neprestano kretati i u tim kretnjama očekivati da će uvijek dobiti loptu u pravoj situaciji, a sada će to isto raditi sa Šarićem. Opet ponavljamo, nisu to iste razine, ali Denveru će dobro doći da se ne moraju ‘čupati‘ u trenucima kada Jokić bude na klupi. Koliko je Srbin važan za Denver govori podatak da je već godinama u cijeloj NBA ligi najveća razlika u uspješnosti neke momčadi kada je Jokić na parketu ili van njega. Booth smatra da bi Šarić tu razliku mogao da smanji, možda i anulira. Mogao bi Šarić igrati i u paru s Jokićem, ali bojimo se da to ipak neće biti previše često jer bi obrana Denvera tada jako patila.
Kapetan hrvatske reprezentacije sigurno će dobiti pravu priliku, a Denver se čini kao jedina momčad u NBA ligi u kojoj bi do izražaja mogle doći njegove najbolje kvalitete. On nikada nije bio atleta koji će svojom brzinom i skočnosti impresionirati bilo koga, njemu je najveći forte oduvijek bila košarkaška inteligencija i čitanje igre. Uhvatit će svaki skok kojeg treba, poneki i koji ne treba, a dovoljno je opasan za tricu da ga protivnici ne smiju ostaviti samog na dalekometnom šutu. Sve ono što Jokić radi i na čemu je Denver osvojio naslov.