U noći s četvrtka na petak NBA je mirovao zbog američkog Dana zahvalnosti, a potez prethodne večeri koji to na kraju nije bio jer Anthonyju Edwardsu zbog prekršaja u napadu nije priznato zakucavanje doslovno preko Gabea Vincenta, rekao je sve o tome kakav se potencijal krije u prošlogodišnjem prvom picku NBA drafta, jednog od onih koji kroz sljedeće godine u ovoj ligi mogu postati superzvijezde. I ne radi se tu o tome kako je Edwardsovo poništeno zakucavanje postalo viralno jer u današnjem svijetu i epizodni igrači tako mogu postati slavni, tu je riječ o tome da je takav potez došao u utakmici kojom je mladi bek Wolvesa dominirao protiv Miamija, jedne od najboljih momčadi lige i tako donio petu pobjedu zaredom najvećim NBA luzerima u posljednjih petnaestak godina.
Pobijeđivati u NBA nigi nije lako. Pobijeđivati s Wolvesima je pak gotovo nemoguće. Pobijeđivati u svojoj drugoj NBA sezoni s Wolvesima je pak - nestvarno. A Anthony Edwars radi baš to jer tjedan dana nakon što je stavio 48 poena Warriorsima, odnosno nakon što je Minnesota otvorila sezonu sa samo četiri pobjede u prvih 13 utakmica, krenula je pobjednička serija kakvu ovaj grad nije vidio četiri godine, odnosno otkad Tom Thibodeau i Jimmy Butler (u srijedu je bio na drugoj strani) donijeli Wolvesima jedini nastup u doiravanju još od 2004. i konferencijskog finala s Kevinom Garnettom.
Šesti po plaći u klubu
U međuvremenu je nanizano 15 gubitničkih i samo ta jedna pobjednička sezona, makar je u Minneapolisu, recimo, od 2008. do 2014. stanovao Kevin Love, u to vrijeme jedna od dvije ili tri najbolje “četvorke” lige, makar je on pretvoren u Andrewa Wigginsa koji je spojen s još jednim prvim pickom drafta, danas najplaćenijim igračem momčadi, jednim od dvojice (D’Angelo Russell) s 30+ milijuna dolara po sezoni.
Zapravo, ako ćemo po plaći, Anthony Edwards je u Minnesoti - šesti. Više od njegovih 10,3 milijuna po rookie ugovoru zarađuju još tri veterana, Malik Beasley (14,4), koji je ljetos proveo 78 dana u zatvoru, te Pat Beverley (14,3) i Taurean Prince (13).
Sve ovo ne znači da je Anthony Edwards prošle godine na draftu imao sreće i dospio u momčad s gomilom talenta. Dapače. Anthony Edwards je već sada, a bio je to možda i prošle sezone, najbolji igrač momčadi u kojoj bi to trebao biti Karl-Anthony Towns, jedan od najtalentiranijih NBA centara koji taj talent nikad nije do kraja izbrusio, odnosno nikad se nije znao nametnuti suigračima.
Kao što to od početka zna Anthony Edwards, koji s takvim stvarima nikad nije imao problema jer je na sveučilištu - izabrao Georgiu u rodnoj Atlanti zbog trenera Toma Creana, čiji su igrači bili Dwyane Wade (Marquette) i Victor Oladipo (Indiana) koji spadaju među Edwardsove omiljene košarkeše - debitirao s 24 poena, najviše u prvoj utakmici za Bulldogse još od Dominiquea Wilkinsa 1979.
Koliko je zapravo dobar Anthony Edwards? Toliko da čak ni Wolvesi nisu mogli pogriješiti, odnosno ne izabrati ga prvim pickom. I sad to trebaju kapitalizirati, odnosno oko Edwardsa složiti konkurentnu momčad pri čemu je najbolja vijest ta da je jedan od najneuspješnijih NBA vlasnika, Glen Taylor prošlog travnja prodao franšizu skupini investitora koje predvode milijarder Marc Lore i bejzbolaška legenda Alex Rodriguez.
Pobjednička kultura
Međutim, dok je Anthony Edwards tek na početku onoga što bi trebalo biti velika NBA karijera, klub mu je “u minusu” što se tiče temelja na kojima se može graditi potpuno nova kultura. Pobjednička. Townsu i Russellu - “na papiru” prvim zvijezdama momčadi - nepoznata. Ali zato Edwards može biti temelj. Samo da opet ne bi ispalo kako svaki put kad Wolvesi “nabodu zrno”, taj mora otići - Garnett i Love su osvajali naslove s Bostonom odnosno Clevelandom, dok Wigginsu sad ide prilično dobro u Warriorsima - iz Minneapolisa da bi uspio...