Oklahoma je uspjela obraniti status favorita i izborila finale Zapadne konferencije. U sedmoj utakmici Thunder je očitao pravu košarkašku lekciju Denveru i slavio s uvjerljivih 125:93, a junak utakmice je bio Alex Caruso.
Svi oni koji nisu gledali utakmicu sigurno će se upitati kako je to Caruso bio junak kada je postigao samo 11 poena uz po tri asistencije i ukradene lopte, pored Shaija Gilgeous-Alexandera (35p, šut 12/19, trice 3/4, 4a, 3s, 3uk) i napokon probuđenog Jalena Williamsa (24p, 7a, 5s, šut 10/17), ali ono što je Caruso napravio u ovoj utakmici u obrani na Nikoli Jokiću spada u udžbenike kako se igra obrana. Ili u one kako suci nekim igračima dopuštaju svašta, ovisno s koje strane gledate, jeste li navijač Thundera ili Nuggetsa.
Trener Oklahome Mark Daigneault poznat je po tome što je sklon eksperimentirati ovisno o situacijama na parketu. Jasno mu je bilo da je teško zaustaviti Jokića pa mu je fokus u cijeloj seriji bio na usporavanju srpskog centra. Mijenjali su se na njemu Isaiah Hartenstein, Chet Holmgren i Jaylin Williams, koji je u nekoliko utakmica odigrao odličnu obranu na Jokiću, ali ponajbolji igrač današnjice i trostruki MVP se prilagodio na ono što Williams radi i u šestoj utakmici lakoćom igrao protiv njega.
Daigneault je već tada pokušao zaustaviti Jokića s niskim igračima, ali u sedmoj utakmici se praktično odlučio da to radi cijelo vrijeme. Doduše, na početku utakmice je za Jokića bio zadužen Hartenstein, ali kada je s klupe ušao Caruso, dvojbe više nije bilo: najstariji igrač na rosteru Oklahome zaslužio je povjerenje te se 26 minuta borio s Jokićem. To je u prvom poluvremenu radio toliko dobro da je natjerao svojeg trenera da ga stavi u startnu petorku na početku treće četvrtine.
Kako je 15 centimetara niži i 45 kilograma niži igrač ostavio Jokića na samo devet šuteva iz igre? Plan je bio jednostavan: s obzirom na to da Denver voli igrati tako da srpski centar primi loptu na vrhu reketa ili čak iza linije za tri bacanja, Caruso je u tim situacijama bio odmah uz njega. Stajao je što je moguće bliže Jokiću, a pri svakom njegovom driblingu Caruso je bio na lopti. Ruke su mu cijelo vrijeme radile, a neki će reći da su radile i previše te da je u svakoj obrani Caruso napravio barem jedan prekršaj. Ti isti će svako malo reći kako je današnja obrana mekana i kako se ‘prije igrala muška košarka‘.
Naravno da Caruso nije sam mogao čuvati Jokića i tu je do izražaja došla fantastična kolektivna igra obrane Oklahome. Čim bi centar Denvera ostvario bilo kakvu prednost, dolazilo bi do udvajanja, pri čemu su igrači Thundera jako agresivni i cijelo vrijeme pokušavaju izbiti loptu protivniku iz ruke. Izgledali su kao roj osa koji nikako ne odustaje, a u cijeloj priči odlično im je došla ozljeda Aarona Gordona jer je njegov čuvar, Holmgren, mogao na neki način igrati libera te pomagati svakome kome je to bilo potrebno.
Igrom Carusa na Jokiću Denveru je oduzeta i njihova možda i najbolja napadačka opcija, a to je igra ‘dva na dva‘ Jokića i Jamala Murrayja. Kada bi Nuggetsi postavili takav napad, Caruso bi jednostavno preuzeo protivničkog playmakera kojeg može pratiti brzinom, U tim situacijama ostali igrački Oklahome su pazili na linije dodavanja, odnosno sprječavali da lopta dođe Jokiću pod koš. Srbin je na kraju utakmicu završio s 20 poena, 9 skokova i 7 asistencija, ali i samo devet šuteva iz igre.
Caruso je svaki put kada bi odlazio na klupu dobio ovacije publike u Oklahomi, a iako ona obična statistika nije pokazala koliko je dobru utakmicu odigrao, jedna druga jest. Naime, njegov +/- je bio +40, a to je tek treći put u povijesti da je neki igrač imao takvu statistiku u sedmoj utakmici neke serije. Prvi put da je riječ o igraču s klupe.
Konačna pobjeda za Carusa bi bila da osvoji NBA prsten, svoj drugi jer jedan ima s Lakersima iz 2020. On se teškom mukom uopće izborio za svoju karijeru jer nakon sveučilišne karijere na Texas A&M nije bio izabran na draftu 2016. Sljedeće tri sezone je proveo između G lige i NBA, odigrao je više utakmica u razvojnoj nego u ‘pravoj‘ ligi, a onda je u Lakersima pokazao o kakvom je zahvalnom igraču riječ. U ljeto 2021. potpisao je 37 milijuna vrijedan ugovor s Chicagom koji ga je prošlog ljeta poslao u Oklahomu u razmjeni igrača u kojoj je novi član Bullsa postao Josh Giddey.
Oklahoma je lani ispala u drugom krugu doigravanja, a čelni ljudi kluba su uvidjeli da su im potrebni iskusniji igrači. Generalni menadžer Sam Presti je odlično reagirao i odmah doveo Carusa koji je, uz Hartensteina, uistinu podigao plafon Thundera. Sada sve čeka samo osam pobjeda do naslova prvaka. Po prvu kreću noćas od 2:30 protiv Minnesote. Je li Anthony Edwards spreman za Carusa?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....