Gdje zapravo početi, kako opisati veličinu čovjeka kakav je bio Bill Russell, u nedjelju preminula NBA legenda? Uglavnom, Bill Russell igrao je 13 godina u NBA ligi i osvojio 11 naslova, osam zaredom, pet puta je bio MVP sezone, dok nagrada koju nikad nije osvojio jer se u to vrijeme nije dodjeljivala - MVP finala - od 2009. nosi njegovo ime. Ime najvećeg pobjednika u povijesti američkog sporta jer 11 igračkih naslova u četiri najveće profesionalne lige ima još samo hokejaš Henri Richard s Montreal Canadiensima u svojih 20 NHL sezona od 1955. do 1975.
Konačni natjecatelj
A koliko je Bill Russell bio velik pokazuje i jedna anegdota s početka devedesetih kad se našao na golf terenu s Michaelom Jordanom koji je neposredno prije toga osvojio svoj treći uzastopni naslov prvaka sa svojim Bullsima...
"Idemo po vaš rekord", u svom se stilu Jordan obratio Russellu.
"Koji rekord? Misliš na 11 naslova ili pak osam zaredom", nasmijao se vremešni vječni veseljak.
"Mislim da nećeš živjeti dovoljno dugo za te rekorde."
Slika konačnog natjecatelja koji se i četvrt stoljeća nakon zaključenja igračke karijere nije promijenio. Nimalo.
Ili kad se na dodjeli NBA nagrada 2017. na kojoj su mu Kareem Abdul-Jabbar, Dikembe Mutombo, David Robinson, Shaquille O’Neal i Alonzo Mourning uručili nagradu za životno djelo, okrenuo prema njima i dobacio:
"Naprašio bih vam stražnjice!"
Brojka od 15,1 poena, koliko je Russell prosječno ubacivao tijekom svoje NBA karijere, kao i ukupnih 14.522 poena, ne zvuče nimalo impresivno, no, ono što ga je odvajalo od ostalih je bila nevjerojatna liderska crta, kao i igra u obrani, odnosno činjenica da je sakupio 21.620 skokova (više ima samo Wilt Chamberlain, 21.620, treći na toj listi je Kareem Abdul-Jabbar sa 17.440, dok se recimo jedan Tim Duncan zaustavio na 15.091) te ga se smatra najboljim blokerom svih vremena. Doduše, kako se u njegovo vrijeme blokade nisu vodile u službenoj statistici, ostaje samo usmena predaja koja govori o tome da je Russell “lijepio” između šest i osam blokada po utakmici.
Međutim, sve navedeno ne može do kraja oslikati veličinu Billa Russella koji je bio puno više od velikog košarkaša. Bio je ikona u pravom smislu te riječi, jedan od istaknutijih boraca za ljudska prava u vremenu kad je postao dio prve kompletno crne NBA petorke, onda i prvi crni trener (od 1966. do 1969. je bio trener/igrač Celticsa). Početkom šezdesetih, točnije 1961. je poveo protest igrača nakon što je u jednom restoranu u Lexingtonu, državi Kentucky, crnim igračima Celticsa uskraćena usluga. S Martinom Lutherom Kingom i kolegama sportašima, čuvenim running backom Cleveland Brownsa Jimom Brownom te Kareemom Abdul-Jabbarom koji se tada još zvao Lew Alcindor, 1967. je podržao Muhammada Alija nakon što je ovaj odbio poziv u vojsku za Vijetnamski rat.
Zastrašujuće dobar
Harry Edwards, sociolog i aktivist u borbi za ljudska prava, to je najbolje sažeo...
"Bill Russell nije bio samo generacijski fenomen kao sportaš, on je bio fenomen za sva vremena. Iako je “nikad” golema riječ u sportu, ne vidim mogućnost da bilo tko njegovog kalibra, statusa, integriteta, dostojanstva i inteligencije prođe istim putem."
Rođen u Louisiani, gdje se obitelj na dnevnoj bazi suočavala s razismom američkog juga, tijekom Drugog svjetskog rata je kao osmogodišnjak preselio u Oakland, gdje je odrastao u siromaštvu, da bi izlaz pronašao u košarci za koju je od prvih dana pokazivao nevjerojatan talent. Bio je toliko dobar da je jedan od njegovih idola, prvi NBA superstar George Mikan rekao:
"Budimo realni, najbolji je ikad. Toliko je dobar da je to zastrašujuće."
Bill Russell je u to vrijeme bio na sveučilištu, dok je iza Mikana bilo pet naslova NBA prvaka. Ali Mr. Basketball, kako je bio nadimak ovom centru hrvatskih korijena, jako je dobro znao o čemu priča...
Uostalom, prije dolaska u NBA je Russell osvojio dva NCAA naslova sa San Francisco Donsima, kao i olimpijsko zlato u Melbourneu 1956.
Pobjednik, konačni pobjednik. Kako u sportu, tako i životu.