NBA slavi 75 godina, a tijekom cijele sezone na službenim stranicama lige mogu se pronaći razne ankete u kojima se traže najbolji ljudi koji su obilježili, po raznim kategorijama, povijest najbolje lige svijeta.
Na red su, eto, stigli i europski igrači, igrači koji su ostavili od konca osamdesetih do danas, dakle u posljednjih 30-tak godina najveći trag u NBA ligi. NBA je odlučila da se birati može između dvadeset ponuđenih imena i sva opća mjesta su na ovom popisu. Međutim, izbor nije izbalansiran pa ako tražite petorke po konvencionalnom načinu razmišljanja onda tražite tri vanjska i dva unutarnja igrača u svakoj. A na listi od dvadeset igrača, njih 12 ili 13 je onih koje pune pozicije pod košem, tek sedam ili osam onih koji su na lopti.
Najviše centara
Uostalom, na ovom popisu nalazi se čak osam igrača koji su prije svega čisti centri, a ima i onih koji su lako mogli odigrati tu poziciju, a ne vode se primarno kao centri. To je još jedan pokazatelj kako su u NBA ligi najčešće baštinili europske vrijednosti, kad su ih prihvatili kao ravnopravne, na visokim pozicijama, dok je ostaviti trag na bekovskim pozicijama bio rudarski posao, što su najbolje osjetiti pioniri poput Šarunasa Marčiulionisa ili Dražena Petrovića.
Međutim, i to je vrijeme danas prošlost, jer Luka Dončić je stigao u NBA i odmah dobio sve ovlasti u Mavsima, a tu je šansu odmah prigrlio i odveo je na jednu novu dimenziju, pa ako se ta karijera nastavi razvijati na način na koji je krenula, kad se okonča, ako tu ne bude nekih težih ozljeda, za pretpostaviti da bi Luka Dončić mogao sve buduće izbore za najbolje iz Europe učiniti bespredmetnima.
Doduše, svaki je izbor, pa je tako i ovaj naš od ponuđenih kandidata, uvijek subjektivno mišljenje onoga koji bira. Mi smo se trudili valorizirati sve ono što nam se čini važnim u ovakvim izborima. Od igračkog potencijala, broja osvojenih trofeja, individualnih priznanja pa sve do značaja koji je svaki od tih igrača imao za svijet košarke, i u NBA ligi, ali i globalno.
Gasolova pobjeda
Samo zbog balansiranosti petorka (pa i zbog broja ponuđenih centara u izboru) u 1. petorci su se pronašli, po našem sudu, četiri neupitna igrača (Parker na playu, Dončić na beku, Giannis na krilu i Nowitzki na visokom krilu). Doduše, ova je petorka mogla biti bogatija s Draženom Petrovićem na vanjskim pozicijama, pa bi se na dvije visoke pozicije moglo pronaći mjesta za Antetokounmpa i Nowitzkog. Neki će tu u tri visoka pronaći mjesto i za Tonija Kukoča, jer netko će Paua Gasola vidjeti kao previše u idealnoj petorci Europljana. Međutim, Pau Gasol je ovdje odnio pobjedu nad MVP-ijem sezone Nikolom Jokićem zbog toga što je osvajao trofeje, što Jokić još nije uspio. Reći ćete nije niti Dončić, ali konkurencija na vanjskim pozicijama ipak je nešto tanja, dok je Dončićev utjecaj na modernu košarku ogroman...
Sabonis mogao više
Druga je petorka sastavljena - po našem sudu - od igrača koji su nekada činili istu državu. Da se našalimo, mogla je ta bivša država biti Jugoslavija, ali mogla je to biti i Austro-Ugarska. Dva su tu Hrvata, Dražen Petrović (koji je u nešto drugačijem sustavu mogao i do prve petorke) i Toni Kukoč. Tu je čudesni strijelac Predrag Stojaković (također rođen u Hrvatskoj, u Požegi), tu je konačno i Nikola Jokić, ali i Goran Dragić koji je u konkurenciji tri playa koji su ponuđeni u ovom popisu odnio pobjedu nad Marčiulionisom (iako vjerojatno nije bolji igrač) samo iz razloga jer je Litavac imao sporiji ulaz u NBA, a Dragić je vrlo brzo postao zvijezda, status koji Marčiulionis nije imao u ligi.
U trećoj petorci smo pronašli mjesta i za trećeg Hrvata, Dina Rađu i to na visokom krilu. Rađa je mogao zbog svoje motorike, pa i mid-range šuta odigrati tu poziciju, iako je primarno bio petica. No, s obzirom na ostatak društva koji su preostali u izboru kad smo odredili dvije prve petorke, Rađa je na toj “četvorci” imao konkurenciju u Mehmetu Okuru ili Borisu Diawu, ali od obojice je naš član Hall of Famea, realno, bolji igrač.
U toj trećoj petorci je i Hedo Turkoglu na čistom krilu, ali samo iz razloga jer je vanjskih igrača premalo, tu su i dva pionira Marčiulionis i Schrempf, ali i veliki Arvydas Sabonis koji bi - da je ranije stigao u NBA lige - vjerojatno pikirao i na gornje dvije petorke s obzirom na svoj raskošni talent.
Izvan izbora ostali su svi igrači iz visoke linije, čak i obrambeni specijalist poput Rudyja Goberta, onda Vlade Divca ili Marca Gasola, tu je i Okur, ali i svestrani Boris Diaw, na čije se partije sjećamo s emocijom, ali nije za njega mjesta po našem sudu u tri petorke, barem po prema onome što je ponuđeno u izboru.