U posljednjem desetljeću prošlog stoljeća on je bio, praktički, najprepoznatljiviji i najatraktivniji igrač Cibone, zbog njega se u drugoj polovici 90-ih dolazilo pod Toranj. Dečko sa zagrebačkog asfalta bio je miljenik tribina, ali i neizostavni kotačić u tadašnjem Ciboninu stroju koji je mlio po Hrvatskoj, ali uživao strahopoštovanje i po Europi.
No Gordan Giriček, ili kraće i jednostavnije Gira, bio je sedam-osam godina i jedna od udarnih igli hrvatske košarkaške reprezentacije, pa i dok je gazio NBA parketom (Mephis, Orlando, Utah), odnosno od 2002. do 2004.
Rastemo i to je dobro
Pod hrvatskim je stijegom nastupao na pet uzastopnih Europskih prvenstava (1997, 1999, 2001, 2003. i 2005). Iako je proteklo i dobrih šest godina od posljednje mu utakmice, odigrane u majici matične mu Cibone, te premda se pomalo udaljio od košarke u smislu da karijeru nije nastavio recimo kao skaut ili trener, to ne znači da pozorno ne prati Eurobasket 2017.
- Nisam samo zadnju utakmicu gledao, protiv Čeha.
Dojam?
- Rasli smo, rastemo iz utakmice u utakmicu i to je dobro. Prve smo se dvije malo mučili, što je donekle i razumljivo jer je to početak prvenstva, tada je prisutna i izuzetno naglašena početna nervoza, nije to ništa čudno ili novo. To smo ipak prebrodili i otada igramo sve bolje. Obrana je jako dobra, napad se može još malo popraviti.
Kako?
- Treba biti više kretanja, da budemo opasni, kako se kaže, na svim pozicijama. Nisam gledao utakmicu s Češkom, ali ako je suditi po razlici, očito je da su dečki odigrali najbolju utakmicu na prvenstvu. To je naznaka da se dižemo sa svakom novom utakmicom, a u turnirskom je sustavu to i najbitnije. Bitno je da je završetak snažan. Mislim da nam je sada i ždrijeb, nekako, naklonjen jer se do finala ne možemo sastati sa Španjolskom, do polufinala ni sa Srbijom. Treba sada odigrati na nož protiv Rusa. Znam da neće biti lako, ali da je lako, ne bi nas ni zapalo.
Spomenuli ste da je bitno to podizanje forme iz utakmice u utakmicu baš zbog turnirskog načina igranja. S druge strane, nama danas ipak počinje “novi” turnir, sada slijedi razdoblje u kojem su porazi takoreći fatalni.
- Sada psiha odlučuje, ona je najbitnija. Sigurno je da je psihološki pritisak velik. Ne mogu reći ni za jednu momčad da je izrazito nadmoćna u odnosu na nas, pa ni za Rusiju. Njih samo treba lomiti malo-pomalo. Takva se utakmica sigurno neće odlučivati prije zadnje četvrtine. Samo treba biti strpljiv.
Košarka se promijenila
Što i koliko znate o ovoj Rusiji? Sami ste igrali ondje, istina, dosta se to sada davno čini (igrao za CSKA 2001/02), ali nešto ste njihova mentaliteta, temperamenta upoznali. Jedan se dio toga ne mijenja, a možda znate štogod i o sadašnjoj ruskoj vrsti?
- O ovoj novoj i ne znam previše, ali ono što znam i što se kod njih vjerojatno nije promijenilo jest to da su oni jako čvrsti momci. To je čvrsta nacija, tako će i igrati. Atletski su vrlo sposobni, a na kraju krajeva, trenutačno imaju i neke vrlo dobre igrače, prvenstveno Šveda, koji se nametnuo kao istinski vođa i igra doista jako dobro. Pred nama je čvrsta utakmica, s puno kontakta, grubosti. Dobro, tako mora i biti, košarka je kontaktni sport, dosta se i izmijenila, nema tu više “maženja”.
Ako se ne varamo, vi ste igrali protiv Rusa 2003. na EP-u. Je li to bila baš osmina finala?
- Joj, ja se više uopće toga ne sjećam. Iskreno.
Igrati s puno kontakta
No zadnjih se utakmica za reprezentaciju sjećate?
- Da, Eurobasket 2005. u Srbiji i Crnoj Gori.
Ondje smo isto igrali protiv Rusije, ali za 7. mjesto, vi tu utakmicu niste igrali.
- Vidite, sad se stvarno ni toga ne mogu sjetiti. Moguće je da sam bio ozlijeđen, pretpostavljam da je u pitanju bila Ahilova tetiva.
Sad, kad smo kod Ahila, koja bi bila Ahilova peta Rusa?
- Ja bih našu igru definitivno temeljio na čvrstoj obrani i kolektivnom napadu. Puno kontakta, ne dopustiti im skok u napadu jer znamo da su jako skočni. U biti, u tom smo dijelu dosad imali možda i najviše problema, a ponavljam, Rusi su izrazito skočni, oni sa svih pet pozicija prijete napadačkim skokom. U napadu nam treba puno pasova, proigravanja, potvrđivanja slobodnih igrača, a tu ću se onda razviti i slobodni šutovi. Tu razvijamo vlastito samopouzdanje, a razbijamo njihovo. Stalno ih u obrani daviti, daviti, daviti i na kraju će popustiti - svoje će viđenje ponuditi Gordan Giriček.