Nisam naivan, imam utakmica u nogama, ali ugledavši Marija Hezonju kako sjedi nasuprot klupe Portlanda u Ljetnoj ligi, momčadi za koju je potpisao ovo ljeto - na godinu plus godinu, ne za puste milijune, nego za minimalac, za 1,8 milijuna po sezoni - pokušao sam još jednom.
Mario Hezonja posljednji je put nešto rekao za hrvatske medije još tamo na početku priprema za kvalifikacije za Rio 2016. godine. Nikad to nisu bili razgovori jedan na jedan, evo ja sam obavio samo jedan takav, još dok je ovaj Dubrovčanin bio u Barceloni. Nakon toga samo presice, a kasnije čak niti to.
Mario Hezonja bio je, na koncu, jedini od svih stotinjak hrvatskih sportaša na Igrama u Riju koji nije razgovarao s novinarima. Ne s jednim, dvojicom, on nije razgovarao ni s jednim. Samo je prolazio kroz mixed zonu, ne okrećući glavu. Nisu samo novinari bili u problemu - a novinari su ionako samo medij preko kojega obični ljudi, dakle javnost može čuti razmišljanja nekog igrača - u problemu su bili i izbornici.
Posljednji put u Riju
Mario Hezonja jedva je 2015. godine završio u reprezentaciji za Eurobasket, tražio je neke ustupke kod Velimira Perasovića, ali se ipak pojavio. Ono ljeto 2016. godine je bio tu, a nakon toga je Aco Petrović jedva došao do njega kad je posjetio SAD ne bi li razgovarao sa svim našim NBA igračima. Za Eurobasket 2017. Mario Hezonja ga je izvijestio kako je ozlijeđen i nije se pojavio. Nije tu bio niti proteklog ljeta, ali Dražen Anzulović nije imao tu sreću da mu se Hezonja uopće javi. Otkazao je reprezentaciju tako što je u Savez nazvala - Hezonjina mama.
Niti ljudi iz Saveza nisu bili bolje sreće, osim što se nije javljao na pozive, čak je jednom predsjednik HKS-a Stojko Vranković boravio u Orlandu, dok je Hezonja tamo igrao. I družio se s Damjanom Rudežom, tada igračem Magica, kao i s crnogorskim reprezentativcem Nikolom Vučevićem. Hezonja je, tako će Stojko, bio dvije sobe dalje, kako je saznao, u teretani. Nije se javio.
Veljko Mršić novi je izbornik i dosad je razgovarao sa svim NBA igračima. Osim s jednim. Pogađate, s Marijem Hezonjom. Ili, ipak jest.
U Las Vegasu je bila prilika. I da se zaustavi ova igra pokvarenog telefona, koja nije laka niti za Hezonju, niti za Savez, a i navijači, kojih ovaj talentirani momak ima, mogli su doći na svoje čuvši nekoliko njegovih razmišljanja.
Hoćeš ili nećeš
Međutim, ništa. Ugledao sam ga, dakle, prišao mu na poluvremenu i, ne mogu griješiti dušu, Mario je bio srdačan. - Nema problema, možemo se naći nakon utakmice.
Na zadnjem time outu iste te utakmice, Mario je otišao na drugu stranu terena i sjeo sada iza klupe Portlanda. Kad smo krenuli do njega, ispred se ispriječila, kasnije smo shvatili, žena iz PR službe Portlanda. - Nema razgovore za medije danas. Mario je dobacio, “bit ću tu sutra”.
Procijenite sami je li morao pitati za dozvolu, ili je zamolio ljude iz PR-a da spuste rampu. Uostalom, ovih dana sam razgovarao ovdje s nekoliko NBA igrača, većih zvijezda od Marija Hezonje i niti jedan od njih nije trebao dozvolu za razgovor. Niti oni koji tek počinju, poput, recimo Luke Šamanića. Pa, eto, malo sam skeptičan oko tih dozvola. Ili nisam. Realno, tko želi, uvijek nađe načina. Recimo, Bojanu Bogdanoviću nije se problem javiti niti pola sata uoči utakmice. Iz svlačionice.
Postalo je puno toga jasno i Veljku Mršiću. OK, čim sam ugledao Hezonju, pustio sam poruku Mršiću da mu je igrač u dvorani. I on je napravio također sve ono što je mogao. Došao je do Hezonje. I ispred Mršića se ispriječila ona teta iz PR-a, ali je Hezonja na to reagirao. - To je izbornik reprezentacije, nije novinar.
Razmijenili su brojeve, Hezonja je obećao nazvati Mršića. U srijedu. Nije nazvao. Driblinzi Marija Hezonje tako se nastavljaju. Hoće li se odazivati u reprezentaciju, hoće li biti tu sljedeće ljeto na možebitnim kvalifikacijama za Olimpijske igre pokazat će vrijeme. Iako, prolazna vremena nisu obećavajuća.