Na spomen kanadske košarke prva asocijacija je Steve Nash, prije četiri godine umirovljena NBA legenda, dvostruki MVP lige i treći asistent svih vremena. Kanađani su i Rick Fox, negdašnji trostruki prvak s Lakersima, Bill Wennington koji je tri prstena osvojio s našim Tonijem Kukočem u Chicagu, dugogodišnji NBA epizodisti Jamaal Magloire, Samuel Dalambert, Joel Anthony... Košarkaška tradicija u zemlji hokeja na ledu, dakle, ipak postoji.
Igrali i za naše klubove
Međutim, put prema onome što Kanada ima danas, a ima 13 NBA igrača, još dva u Euroligi i veliku buduću zvijezdu s obzirom na to da bi R.J. Barrett sa sveučilišta Duke trebao biti drugi pick nadolazećeg drafta iza suigrača Ziona Williamsona, počeo je sredinom devedesetih kad su Kanađani dobili dva NBA kluba. Iako su u međuvremenu Grizzliesi iz Vancouvera preselili u Memphis, Raptorsi su i dalje u Torontu, a kanadska košarka u posljednjih desetak godina doživljava renesansu.
Naime, nacija u Hrvatskoj poznata i po tipovima kao što su Mike Smrek (centar s NBA naslovom u Lakersima koji je sredinom devedesetih igrao za Split), Michael Meeks (njegova trica u finalu protiv Zvezde donijela je Zadru naslov pobjednika ABA lige) i Carl English (također igrao za Zadar) od 2011. je dala čak osam “lottery” pickova (prvih 14) drafta, a za SP ima priliku složiti reprezentaciju koja će na papiru biti favorit za medalju.
Kanada je na jako dobrom putu da postane velesila jer su vršnjaci (27) Cory Joseph, Kelly Olynyk i Tristan Thompson košarkaši u najboljim godinama, dok bi se zvijezdama Minnesote i Denvera - Andrewu Wigginsu (24) i Jamalu Murrayu (22) od sljedeće NBA sezone na toj razini trebao priključiti i Barrett (18), koji je bio svjetski prvak do 19 godina i MVP tog turnira sa samo - 17.
Širini izbora kakvu će za SP imati Jay Triano osim Amerikanaca mogu parirati još eventualno Španjolci, Francuzi i Australci, a budući da je Kanada bez problema odradila kvalifikacije, prilično je jasno da i neki od tih igrača konkuriraju za odlazak u Kinu. Recimo, veteran s bogatim europskim iskustvom - Brady Heislip, pa Kyle Wiltjer iz Unicaje, čiji je otac Greg igrao za reprezentaciju na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u osamdesetima i devedesetima, onda braća Phillip i Thomas Scrubb, koji igraju za Zenit, odnosno Varese, Melvin Ejim iz Uniksa...
Dodajte tome da još Barcelona i Fenerbahče imaju kanadske playmakere u Kevinu Pangosu, koji je sa Žalgirisom bio i na Final Fouru, odnosno Tyleru Ennisu, koji ima i trogodišnje NBA iskustvo.
Toronto Raptorsi i Houston Rocketsi 8. i 10. listopada ove godine odigrat će u sklopu predsezone dvije utakmice u Japanu.
Ukupno, u Japanu je do sada odigrano 12 utakmica regularne sezone. Vodstvo lige u posljednje vrijeme vrijedno radi na ekspanziji, organizirajući sve više i više utakmica izvan sjevernoameričkog kontinenta.
Međutim, u posljednjih nekoliko godina preferirana destinacija bila je Kina u kojoj je u zadnjih petnaest godina odigrano dvadesetak utakmica. Prema svemu sudeći, sada slijedi povratak na japansko tržište...
Mora pronaći najkompatibilnije
Izbornika Triana, ujedno bivšeg trenera Phoenixa i trenutnog pomoćnika u Hornetsima, prvo čekaju razgovori s igračima, a kad vidi tko će mu se sve staviti na raspolaganje, slijedi mu izuzetno težak posao selektirati reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo.
Recimo, na papiru bi najjača kanadska petorka izgledala ovako: Joseph, Murray, Wiggins, Olynyk i Thompson, u drugoj bi se našli: Pangos, Barrett, Stauskas, Lyles i Powell, treću bi činili: Ennis, Gilgeous-Alexander, Brooks, Wiltjer i Bennett...
Kako kandidata ima još, Trianu će glavni zadatak biti pronaći igrače koji su međusobno najkompatibilniji. Ono što bi Kanađanima u Kini mogao biti problem je manjak iskustva u FIBA natjecanjima jer su nakon 2002. do danas nastupili samo na Svjetskom prvenstvu 2010. Međutim, svi ovi igrači prošli su velike turnire u mlađim uzrasnim kategorijama pa to može pomoći. Talent, naravno, nije sporan, po talentu će ovo bez sumnje biti reprezentacija vrijedna svjetske medalje...