Ako nije najveće iz razloga što je u američkoj sveučilišnoj košarci teško odrediti u kojem točno ima najviše inteziteta, rivalstvo koje su izgradili Duke i North Carolina - kampuse dijeli cca 13 kilometara autoceste Tobacco Road - bez sumnje spada u uski krug najvećih. Sudari košarkaša dvije elitne škole u elitnoj konferenciji (ACC) ispisali su brojne povijesne stranice, pamte se utakmice, šutevi, incidenti... u režiji nekih od najvećih imena sveučilišne, ali i svjetske košarke. Međutim, ovaj subotnji u polufinalu NCAA Final Foura, 258. u povijesti između Blue Devilsa i Tar Heelsa bez sumnje će se pamtiti zauvijek. Jer bio je posljednji u trenerskoj karijeri jednog od najvećih košarkaških umova svih vremena, porazom od Tar Heelsa u više nego zasluženu mirovinu otišao je Mike Krzyzewski (75), čovjek koji je 42 godine vodio Duke te s prstima u pet olimpijskih zlata - dvaput pomoćni trener, triput američki izbornik - zadužio i “internacionalnu” košarku...
Ovo je bilo dovoljno
Ukratko, otišao je Coach K. Toliko je jednostavno. Jedno slovo. I opet toliko prepoznatljivo. Rezervirano samo za najveće.
- Nema ovo veze sa mnom, pogotovo u ovom trenutkiu. Zabrinut sam za moje naše momke koji su plakali na terenu i to je jedino o čemu mogu razmišljati u ovom trenutku.
Gubiti nikad i nikome nije lako, a pogotovo to ne može biti lako treneru s najviše pobjeda u povijesti (1202), sudioniku 13 final fourova koji je devet puta došao do utakmice za titulu koju je pet puta osvajao. I ovaj put je Krzyzewski bio u krivu. Ovaj put se radilo o njemu. Sve na Final Fouru u New Orleansu bilo je u znaku njegovog oproštaja, dok je on uporno odgovarao novinarima kako će biti prilike reflektirati se na njegovu karijeru i naslijeđe.
- Djeca u obje momčadi su ostavila srca na terenu, navijači su bili na nogama cijelo vrijeme, bila je to nevjerojatna utakmica koja je opravdala sav “hype”. I zato sam ponosan na svoju momčad, ali igrali smo protiv također sjajne momčadi.
Na kraju je ipak morao reći nešto i o tome kako je posljednji put sjedio na klupi...
- Bit ću u redu. Blagoslovljen sam što sam bio u areni, iz nje izlaziš sa sjajnim osjećajem ili pak agonijom, ali uvijek ti je sjajno jer si tamo. I to je stvar koja će mi, kad pogledam unatrag, sigurno nedostajati. Neću više biti u areni, ali kvragu, bio sam u areni dugo vremena. I ovi klinci su moj posljednji put učinili fantastičnim.
Nikad u NBA ligi
I samo tako je Coach K otišao. Bez dodatnih pitanja i odgovora koji će sigurno doći u danima koji slijede. Sjećanje na početke pod Bobom Knightom na West Pointu, Vojnoj akademiji koja je Krzyzewskog oblikovala u vođu kakav je postao. Više od četiri desetljeća na sveučilištu koje je još 2000. parket u dvorani - Coach K Court - nazvalo njegovim imenom. Dvorani u kojoj je učio, odgajao igrače, trenere, dužnosnike... kao što su Danny Ferry, Christian Laettner, Jeff Capel, Grant Hill, Elton Brand, Shane Battier, Carlos Boozer, Trajan Langdon, Quin Snyder, Jay Wiliams, Luol Deng, J.J. Redick, Austin Rivers, Kyrie Irving, Brandon Ingram, Zion Williamson... I nikad nije otišao naplatiti se u NBA ligu gdje je mogao raditi za daleko više od sedam milijuna dolara koliko ga je posljednjih godina plaćao Duke.
Još početkom devedesetih su Krzyzewskog zvali Celticsi, koji su tražili zaštitno lice nove Dinastije nakon velikih osamdesetih, ‘94. je odbio Blazerse koji su u to vrijeme godinama bili dio NBA elite, 2004. su ga Lakersi htjeli za naslijednika Phila Jacksona, 2010. su mu Netsi nudili godišnju plaću između 12 i 15 milijuna dolara, godinu kasnije zvala ga je Minnesota...
- Jesam, u jednom sam trenutku pomislio da sam možda mogao napraviti nešto drukčije u svojoj karijeri. Ali sve se promijenilo 2005. kad mi je USA Basketball ponudio ugovor. Tu sam dobio priliku “počešati se tamo gdje me češe”. Ja obožavam profesionalnu košarku, uživao sam raditi s profesionalnim košarkašima i da mi se s nekih 57 godina, uz nekoliko naslova NCAA prvaka, nije otvorila prilika, tko zna što se moglo dogoditi.
Mike Krzyzewski, asistent Bob Knightu u Los Angelesu 1984. i Chucku Dalyju u Dream Teamu za Barcelonu 1992. godine, sredinom je prvog desetljeća 21. stoljeća dobio zadatak ponovo uspostaviti američku dominaciju internacionalnom košarkom. I u prvom pokušaju, na Svjetskom prvenstvu 2006. upisao prvi i jedini poraz, polufinalni od Grka. Da bi onda do 2016. vodio Amerikance triput na olimpijski i dvaput na svjetski tron.
Selekcija Kobejeva šuta
Pritom se “počešao”, itekako se počešao jer danas može reći da je bio trener velikanima kakvi su Kobe Bryant, LeBron James, Jason Kidd, Chris Paul, Dwyane Wade, Kevin Durant, Carmelo Anthony, Steph Curry, Russell Westbrook, James Harden, Klay Thompson, Anthony Davis... Imao je u rukama kompletnu kremu NBA lige kroz jedno cijelo desetljeće, a to ne bi bilo moguće da je postao “samo” NBA trener, ne i američki izbornik. Uloga u kojoj se snalazio savršeno. Najbolje to sažima priča iz 2008. u kojoj glavnu ulogu ima pokojni Kobe Bryant.
- Igrali smo utakmicu u kojoj smo znali da ćemo pobjediti i Kobe je uzimao šuteve koje je tih godina uzimao u Lakersima - prisjetio se jednom prilikom Krzyzewski.
- U jednom trenutku me LeBron James pogledao i znao sam da imamo problem, koji sam mu onda obećao riješiti. I tako sam sa svojim stožerom raspravljao kako to napraviti i rekao da mi daju video svih Kobejevih šuteva za individualni sastanak s njim.
Svi su bili u strahu kako će Bryant reagirati...
- Donio sam mu video i rekao da želim razgovarati o njegovoj selekciji šuta, da pogleda kakve je “u*rane šuteve” uzimao i da ne može to raditi kad uz sebe ima LeBrona i Carmela jer unštava ono što mi želimo. Stvarno nisam znao što ću dobiti od njega, da bi mi samo odgovorio: “U pravu si, neću to više raditi. Nešto drugo?”
Ostalo je povijest. Amerikanci su se prošetali do olimpijskog finala u kojem je Kobe slomio Španjolce kad su ovi prijetili završnicu učiniti neizvjesnom. Poanta? Veličina prepoznaje veličinu. Mike Krzyzewski je znao da mu treba Kobe Bryant, kao što je Kobe Bryant znao da mu treba Mike Krzyzewski.