foto: Marko Todorov / CROPIX
DONOSE SPORTSKE

Rudež ne putuje s reprezentacijom u Torino: 'Ne mogu, borim se za novi NBA ugovor'

Piše: Toma DragičevićObjavljeno: 18. svibanj 2016. 13:47

Damjan Rudež zaključio je prije mjesec dana svoju drugu NBA sezonu, s nepunih 30 (rođendan mu je 17. lipnja) već 13. profesionalnu u karijeri, koja je krenula kad je prije punoljetnosti ostavio Zrinjevac u Prvoj ligi te se sa 18 otisnuo u inozemstvo, belgijski Oostende. Danas, 12 godina kasnije iza njega su epizode u Splitu, Olimpiji, Cedeviti, Ciboni i Zaragozi, ali i neočekivane (iako je NBA ligu sanjao od malih nogu, ni sam nije mogao pretpostaviti da će tamo završiti sa 28) u Pacersima i Wolvesima. Međutim, zaradio je priliku pa priliku iskoristio i sad se tamo želi zadržati...

- Klub ima još mjesec dana da aktivira opciju za sljedeću sezonu. Kako sada stvari stoje, neće je aktivirati. Došli su novi ljudi, stvari će se rješavati početkom srpnja, a očekujem da ću biti slobodan igrač. Želja mi je vratiti se u NBA ligu jer ono što sam igrao - igrao sam dobro. U protekloj sezoni nisam dobio priliku, ali s obzirom na situaciju u klubu, koja je bila prilično kaotična nakon smrti Flipa Saundersa, teško je moglo biti bolje.

Iako žali za tim što nije ostao u Indiani, Rudež je i proteklu tešku sezonu (odigrao 33 utakmice, prosječno igrao osam i pol minuta za 2,3 poena) prihvatio kao korak u sazrijevanju.

Čvrstina u glavi

- Radio sam u okviru svojih mogućnosti, pokušao biti spreman za svaku priliku na terenu. Nije bilo lako, čak bih rekao da je bilo prilično izazovno. Dogodilo mi se da sam pet utakmica sjedio na klupi, neke čak i u odijelu da bi me se ubacilo u vatru u odlučujućim trenucima posljednje četvrtine. Kad je tako, moraš biti mentalno jak i spreman, a na kraju mogu reći da sam u tome uspio. Odigrao sam nekoliko utakmica, čak i pridonio nekim pobjedama pa sam na kraju zadovoljan. Kao i ukupno s dvije NBA sezone.

Igrajući u Indiani i Minnesoti vidio je, kaže, najbolje i najgore od NBA lige, a njemu je sigurno bilo najgore tamo u prosincu u siječnju kad se u nizu od 20 utakmica čak 11 puta nije skidao u dres, a još šest puta nije ušao u igru. Je li barem u tom trenutku pomislio na povratak u Europu?

- Ne, nikad. Bilo je izazovno, ali onda pogledaš rostere preostalih 29 momčadi, tko je sve tamo od desetog do petnaestog igrača, tko sve ne igra ili sjedi u odijelu. Vrlo brzo shvatiš da nisi ti predodređen igrati. Radi se o drukčijem “organizmu”, NBA je svijet za sebe, a ja mislim da u njemu imam mjesto.

Što dalje?

- Ne planiram igrati Ljetnu ligu. Počeo sam trenirati, treba zaliječiti neke ozljede koje me prate duže vrijeme, psihički se odmoriti i “restartati” za novu sezonu. Plan je čekati pravu NBA ponudu, a te se stvari rješavaju u srpnju.

Zato je odmah, i prije no što je Rudež to potvrdio, bilo jasno da će reprezentacija Hrvatske ovo ljeto biti lišena njegove pomoći...

- Neću moći iz dva razloga. Prvi i najvažniji je prijelazni rok u NBA ligi, koji se kosi s terminima kvalifikacijskog turnira u Torinu. “Moratorijsko razdoblje” u kojem počinju pregovori je istodobno kad i turnir pa bih ja tamo bio bez sređene klupske situacije, ne bih bio dovoljno fokusiran. Drugi razlog bi bilo moje razmišljanje kako je vrijeme da netko drugi dobije priliku. Imamo dovoljno mladih igrača na poziciji “četvorke”, koju sam pokrivao u reprezentaciji.

Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i lanjskom Eurobasketu je na toj poziciji provodio 14,3, odnosno 11,3 minuta po utakmici, a status je pratila i izvedba...

- Nikako ne mogu biti zadovoljan kako sam igrao na posljednja dva velika natjecanja, jasno mi je da zadovoljna ne može biti ni javnost. Nisam ispunio ni svoja, ni ičija druga očekivanja, a ukupno su to bila dva vrlo loša turnira. I za reprezentaciju, i za mene.

Šarić mora gledati sebe

Već je i obavijestio novog izbornika da na njega neće moći računati.

- Razgovarao s Acom i naišao na razumijevanje. Prihvatio je moje razloge.

Damjan ne misli da će to oslabiti reprezentaciju.

- Hrvatska godinama ima odlične rostere. Bojan Bogdanović i Mario Hezonja imali su dobre sezone u NBA ligi, a što se tiče moje pozicije, tu već sad mogu ući i Marko Arapović i Dragan Bender.

Na popisu je još jedan s NBA ugovorom, Duje Dukan...

- Nismo se upoznali jer se nismo susreli ni na jednoj od četiri utakmice protiv Sacramenta. Ali o Duji sam čuo samo dobre stvari.

U protekloj sezoni je Hrvatska imala četiri NBA igrača, a u sljedećoj bi ih moglo biti čak osam. Pod uvjetom da Rudež ostane, Šarić se konačno odluči doći u Philadelphiju te na draftu prođu Dragan Bender, Ante Žižić i Ivica Zubac.

- To bi bilo fantastično, nikad nismo imali ni blizu toliko. Realno je očekivati, svi oni su u dobrim situacijama, tamo se puno priča o njima, nadam se da će proći na draftu i da će nas biti što više, uključujući i mene. Velika stvar i za hrvatsku košarku, koja će time dobiti novi zamah.

Kako gleda na Šarićev dolazak među tragične Sixerse?

- Bez obzira na to kakav je klub, Šarić dolazi u dobru situaciju. Treba gledati što može napraviti za sebe. U Philadelphiji ga cijene, čekaju nekoliko godina, sigurno će dobiti pravu priliku. Ima još jedna stvar, u NBA ligi se stvari brzo mogu promijeniti. Sixersi s Darijem, ali i potencijalno još nekoliko novih igrača jer sam čuo da ovo ljeto namjeravaju više trošiti, neće biti ono što su bili proteklih sezona.

Opasnosti za mlade

Iako svi navedeni u NBA dolaze na potpuno drukčiji način od njega, Rudež zna što ih čeka.

- Ljudi uopće ne mogu percipirati s kolike “nule” tamo krećeš. Dođeš iz Europe s relativno visokim mišljenjem o sebi, određenim uspjesima u karijeri. Ali nikoga za to nije briga. I ne, ne radi se o manjku poštovanja, već isključivo o tome da se u svemu moraš iznova dokazivati. Ove sezone imao sam priliku dočekati Nemanju Bjelicu, koji je u Minnesotu došao kao MVP Eurolige, a ni na koji način nije bio u drukčijem statusu od onoga koji sam ja kao rookie imao u Indiani.

Ima savjet i za najmlađe, spomenutu trojicu devetnaestogodišnjaka...

- Puno ovisi i o njima samima. Gdje god došli će imati priliku napredovati jer će biti u svakodnevnom vrhunskom trenažnom procesu. Međutim, važno će im biti priviknuti se na život izvan terena. Drukčiji je nego u Europi. Treba biti maksimalno fokusiran jer kontrola je manja, a opasnosti ima više. I u radu ovisiš i o sebi jer te neće uvijek vući za rukav, čak ni mlade igrače. Očekuje se profesionalan pristup, želja i inicijativa - zaključio je Damjan Rudež.

Linker
15. studeni 2024 22:37