Šarić: 'Jesam li pogiješio što nisam otišao u NBA? Pitajte me za 15 godina...'

Vrijeme prilagođavanja na Efes, samostalni život u inozemstvu i košarku koja je na većoj razini nego što je bila ona u Ciboni za Darija Šarića trajalo je tek nekoliko tjedana.

Kako je krenulo, s dvije utakmice u pet dana u kojima je ostavljen da sjedi na tribini, mnogi su pomislili da će proći mjeseci prije nego što istanbulski suživot s Dušanom Ivkovićem uplovi u mirnu luku. No, hrvatski košarkaški dragulj je već u tjednima koji su slijedili pokazao da je odavno prestao biti “samo” talent, već da je istinska košarkaška vrijednost. Nagrada je stigla u porasloj minutaži, sve većem broju akcija koje se igraju za njega, a u studenome je postao najmlađi MVP mjeseca u 11-godišnjoj povijesti priznanja za igranje u Euroligi.

Dovoljno da na uvodno pitanje “kako je” odgovori kratko i jasno:

- Uživam.

Osjećaj podebljavaju i posjete iz Hrvatske. Život je još ljepši kada su mu najdraži u blizini.

- Djevojka Karla je već bila kod mene, a za blagdane bi mi trebali doći roditelji i sestra. I prijatelji navraćaju. Žao mi je što nemam vremena za češća druženja s hrvatskim sportašima u Istanbulu. Uspio sam jednom ručati sa Zoranom Planinićem i Bilićevim kondicijskim trenerom Miljenkom Rakom.

Prije nego što smo zaronili u klupske teme, posvetili smo se reprezentaciji. Hrvatska će početkom rujna sljedeće godine u zagrebačkoj Areni hvatati zalet za kasniji lov na kvalifikacije za Olimpijske igre, ali i medalju nakon što se Eurobasket preseli na završnicu u Lille.

- Skupina je srednja, ni laka niti teška. Slovenija i Grčka su glavni suparnici, a njih smo već pobjeđivali. Gruzija i Makedonija su kvalitetom ispod njih. O Nizozemskoj ne znam ništa, što ne mora biti dobra vijest jer su nam takve utakmice često bile najgore i najteže. Sjetite se samo Senegala…

Sevilla ga još proganja

Da, Senegal i Mundobasket u Španjolskoj. Bolna točna hrvatske košarke koju mnogi još uvijek nisu preboljeli, a neki nikada niti neće. Za Darija to još uvijek nije zaklopljena knjiga.

- Vjerovali ili ne, događaji iz Seville i Madrida još uvijek mi povremeno prolete kroz glavu. Jesmo li mogli više, zašto nismo bili bolji… Skupo nas je koštala uspavanost na počecima utakmica, svojevrsni ‘lako ćemo’, iako ne znam otkud se i zašto pojavio. Nemam objašnjenja za tu uspavanost koja se javila već protiv Filipina, ali tu smo utakmicu izvukli. Za razliku od Senegala od kojeg nismo smjeli izgubiti. Na Eurobasketu ne smijemo biti takvi, inače uzalud nam dobar ždrijeb i križanje s najslabijom skupinom u osmini finala.

Pobjednički mentalitet je Šarićevo pogonsko gorivo, na najbolji način se to spoznalo za vrijeme posljednje sezone u Ciboni, i sigurni smo da kod njega neće biti podcjenjivačkog pristupa Europskom prvenstvu. Kulisa od 15 tisuća navijača u zagrebačkoj Areni neće dopustiti opuštanje…

Doma je najljepše

- Možda će mi to biti jedino domaće prvenstvo u životu i ne želim da samo tako prođe pored mene. Čim se sjetim prijateljske utakmice protiv Litve prođu me trnci, a na prvenstvu će biti još žešće i vatrenije. Nema ljepšeg od igranja velikih utakmica pred svojim navijačima. Malo mi je žao što cijeli Eurobasket nije u Hrvatskoj…

Zbog toga uvodnih pet utakmica treba odraditi na najbolji način kako bi Hrvatska u Francusku stigla puna samopouzdanja i u formi. Ali samopouzdanja s pokrićem…

- S kemijom kao u Sloveniji, a i tamo smo imali veliku podršku navijača, spremni smo za najveće stvari, otići korak dalje nego prije dvije godine. Ne mogu ništa prognozirati, ne znam niti u kojim sastavima će biti reprezentacije, ali znam što želim. Većina nas imat će vrhunske klupske sezone, a na EP-u moramo biti još bolji. Barem deset posto. I tada ćemo doći u stanje u kojem bismo mogli ostvariti snove.

Igrački kadar reprezentacija saznat će se tek na ljeto, ali puno prije toga HKS treba odlučiti tko će biti izbornik…

- Bolje bi bilo da ga što prije dobijemo. Nije mi važno tko će biti izbornik, nije na nama igračima da ga određujemo - kaže Šarić.

Ljeto je doba košarkaških reprezentacija. Jesen, zima i proljeće posvećeni su klupskoj sezoni. Početak je bio “čupav”, s dvije uzastopne utakmice izvan kadra, ali Dario se izborio za status. I u svlačionici Efesa i kod trenera Ivkovića. Uostalom, tko bi se, a da je pri zdravoj pameti, mogao odreći 20-godišnjaka koji je već sada igračina. U Istanbulu su to vrlo brzo shvatili…

- Bilo mi je teško na te dvije utakmice, ali sada je to daleka prošlost. Možda sam previše htio, a trener je odlučio da će s igračima iskusnijima od mene lakše doći do pobjeda. Barem mi je tako objasnio. Posljednji tjedni su pokazali da je to bio ispravan potez. Dva mjeseca kasnije proglašen sam MVP-jem mjeseca u Euroligi.

Jedini hrvatski košarkaš uz Tomića.

- Zar Bojan (Bogdanović) nikada nije bio? Wow, velika čast je biti uz elitu. Tomić je posljednjih godina jedan od najboljih euroligaških centara. Za mene je to čast i obaveza, ne mislim se zadovoljiti sa samo jednim izborom.

Takav vam je Dario. I kada ga se hvali, on razmišlja o budućnosti i radu potrebnom za oživljavanje životnih snova. A kod Dušana Ivkovića se puno radi…

Ivković na sve galami

- Trener je strog, zahtjevan, ali meni to odgovara. Fascinira me energija koju ima za čovjeka svojih godina (71). Većinu treninga sam odradi, bez pomoćnika. Njegova filozofija je da stalno trebamo biti na ‘sto posto’, maksimalno spremni. Istina i da puno galami na sve nas, ali voli pričati s igračima, i objašnjavati zahtjeve… Sporije suparnike trebam napadati licem, protiv bržih se spuštati leđima prema košu, naglašava mi da trebam biti raznovrstan u igri, imati više dimenzija. Pokazatelj mog napretka je i da se u posljednje vrijeme sve više akcija radi za mene - naglašava Šarić.

Na uvodnim utakmicama sezone nije bilo tako, ali je Dario ubrzo stekao respekt svlačionice. Kaže da ga nitko, bez obzira na godine, ne tretira talentom nego igračkom vrijednošću. A on se u svlačionici polako osjeća kao kod kuće. Još malo pa će, kao u Ciboni, ići od igrača do igrača i uvjeravati ih da mogu postati europski prvaci. Još ove sezone…

- Polako, polako - dječački se nasmijao Dario i nastavio u istom tonu.

- Nisam im još o tome počeo govoriti, rano je.

Na tren je zastao i počeo nabrajati.

- U Euroligi ima puno stepenica. Plasirali smo se u Top 16, zatim trebamo biti među četiri u skupini kako bismo izborili četvrtfinale... Ma, rano je da već sada pričam kako smo spremni napraviti veliki podvig.

Kao što kaže Dario “rano je” i vremena je dosta da Krstić, Perperoglu, Lasme, M. Bjelica pa i trener Ivković spoznaju kakav raritetni pobjednički karakter imaju uza sebe.

Suigrači ga poštuju

- Pokušavam svima biti podrška, i mlađima od sebe i starijima, ali još uvijek ne mogu sa svima razgovarati na isti način. No, osjećam da sam im ravnopravan, ni za puno iskusnije igrače od mene nisam, da tako kažem, ‘balavac’.

Odnosi u svlačionici ne bi se smjeli promijeniti niti kada stigne najnovije pojačanje, izvrsni francuski playmaker Thomas Huertel. Službena potvrda transfera iz Baskonije u Efes očekuje se uoči Topa 16 Eurolige koji počinje 30. prosinca.

- Znam samo ono što piše na portalima. Ako dođe, sigurno ćemo biti jači, ali i mi koji smo tu moramo još bolje igrati. Nakon što sam proglašen MVP-em odigrao sam dvije slabe utakmice. Moramo još puno raditi - upozorava Šarić.

Toliko spominjani Darijev pobjednički mentalitet usko je povezan s izraženim momčadskim duhom. Potvrdu smo dobili iz odgovora na pitanje koji mu je najdraži trenutak u dosadašnjoj karijeri u Efesu. U prvi plan nije stavio neki svoj potez, nagradu ili utakmice u kojima je bio najbolji

- Pobjeda protiv Reala, bez sumnje. Iako nisam igrao u završnici bila je to velika pobjeda izborena u posljednjoj sekundi i neopisiv osjećaj. Prvi put sam pobijedio velikana kao što je Real.

Prvi, ali sigurno ne i posljednji. Uvjereni smo da neće dugo čekati na slične, ako ne i još veće pobjede.

- Ali, prvi put je uvijek posebno - nasmijao se još jednom Dario.