Spomen ploču na ulazu u dvoranu otkirli su sinovi Boška Božića - Siniša, Hrvoje i Josip te ispred grada Zagreba Marinko Tomić. Nakon toga svečanost je preseljena u samu dvoranu gdje su prigodno slovo o Bošku Božiću kazivali čovjek koji je bio s Božićem od početaka kluba dr. Miroslav Smerdelj, jedan od dugogodišnjih igrača, danas trener Alkara, Damir Milačić, Krešimir Šamija ispred SDUŠ-a, te Marinko Tomić ispred Grada.
Okupljenim gostima pokazan je i kratki film koji je snimo novinar Stanko Ružić, a okupljenim gostima se na koncu obratio i još jedan bivši Pepsijev igrač, štoviše i kapetan u jednom dijelu svoje karijere Boris Gnjidić, danas direktor Dubrave, inicijator promjene imena dvorane u Trnskom.
Kako je sam događaj privukao veliki broj bivših košarkaša upriličena je i veteranska utakmica. Još jednom su se svi mogli uvjeriti u igračke vještine onih najstrarijih poput Đure Simona, Antonija Ozmeca pa do nešto mlađih Josipa Sesara, Marija Stojića ili Damira Miljkovića.
Upravo su Josip Sesar, ali i Darko Krunić pokazali da bi vrlo lako još uvijek imali što pokazati na terenu. Bila je to lijepa večer, večer puna uspomena s puno košarkaša, ljudi iz košarke vezanih za KK Zagreb. Doista, u Trnsko su stigli ne samo košarkaši koji su nekada nosili dres Zagreb, bio je tu i Nikola Plećaš, aktualni izbornik Veljko Mršić, glavni tajnik HKS-a Josip Vranković, ali i neki koje dugo nismo vidjeli, poput bivših Zagrebovih igrača Veljka Petranovića, kao i čitav niz stručnjaka s kojima je surađivao Boško Božić. Stigli su i Jasmin Repeša, Srećko Medvedec, Igor Jukić...
Odsada će novozagrebački hram sportova nositi Pepsijevo ime, a na svima nama je, pa i na generacijama koje budu dolazile, da u ovoj dvorani krenu na put kakav je Pepsi imao. Zagreb je bio puno više od kvartovskog kluba, na kraju dana. Baš zbog Pepsija.