Mnogi su bili uvjereni kako će Roko Prkačin, iako mu je tek 17, baš u ovom trenutku biti jedan od nositelja igre hrvatskog prvaka. Računica je bila jasna, trebalo ga je kroz prvi dio sezone spremati za ulogu koja bi katapultirala u drugom dijelu sezone u vrijednost Cibone.
Međutim, niti se Prkačin u prvom dijelu sezone uhodavao u sustavu trenera Ivana Velića da bi mogao postati nositeljem u ovom dijelu sezone, niti je on danas u značajno različitoj poziciji nego na početku ove sezone.
Roko Prkačin, iako je proteklog tjedna bio u krugu reprezentativaca, ne i s dresom za utakmice protiv Švedske i Nizozemske, u ovoj sezoni stagnira. A to je neoprostiva pogreška kluba koji je danas tužan igrokaz za cijelu svoju povijest. Cibona, iako u hrvatskoj košarci nema više Cedevite, nije osvojila Kup Krešimira Ćosića, još nije izbjegla posljednje, a ni pretposljednje mjesto koje vodi u kvalifikacije za ostanak u ABA ligi, a samo su tri kola do konca osnovnog dijela. Izgubila je u četvrtak od Gorice, pa je teško očekivati da može do startnog broja jedan za doigravanje. Što pak znači da će do trofeja morati u grotlu Višnjika - možda i Gripa - a to ne znači da su Vukovi prvi favorit za naslov.
Tek jedan u sustavu...
Prevedeno, sezona je za sada potpuni promašaj.
Onaj koji ju je mogao spasiti u viziji je trenera tek jedan od 12 igrača, bez ruke pomoći, s premalo minuta, posebice u HT Premijer ligi (nije uopće igrao finale Kupa, protiv Gorice u četvrtak tek 16 minuta), ali još više od minuta brine način na koji igra Roko Prkačin. Naime, on u napadu služi za prijenos lopte, onda stane u kut i ide na skok u napadu. Tako to izgleda u većini njegovih minuta u igri. Protiv Gorice nešto je pokušavao igrati pick and roll, no to je ostalo samo na pokušaju, nema kontinuiranih akcija za njega na niskom postu, nema slobode u igri. On je dio sustava. Iako bi mu karijera trebala biti miljama daleko od istog tog sustava.
U godini u kojoj je napunio 18 godina Luka Dončić je bio član najbolje petorke na Eurobasketu i igrao je ozbiljne minute (u kojima je imao slobodu) u Real Madridu. Roko Prkačin će u studenom imati 18, a njegov vršnjak u Realu, čovjek preko kojega je zakucao za svjetsko kadetsko zlato prije dvije godine, Osman Garuba, u Realu danas ima čak i u Euroligi ponekad veću ulogu nego Prkačin u jednoj od najslabijih, ako ne i najslabijoj Ciboni ikada.
U sljedećim redovima ponudili smo mišljenja raznih ljudi koji su vezani za Prkačinovu karijeru...
Roko Prkačin
Damir Mulaomerović: Roko je u reprezentaciju stigao bez samopouzdanja
- Evidentno je da se radi o jednom od najvećih talenata, ne samo u našim, nego i u svjetskim okvirima. I on će dominirati, no ono što je bilo vidljivo tih reprezentativnih dana, Roko je bio bez samopouzdanja. Iz treninga u trening bio je sve bolji, izbornik Mršić i svi ostali iz stožera smo ga pokušavali opustiti. Treba mu više povjerenja. Ne bih se htio miješati, ali činjenica jest da on može postati jedan od najvećih i on će do svega toga doći, fino je odgojen, radi sve što mu se kaže, vrijedan je, predan.
Ali bi svaki klinac morao osjetiti kako je važan. Roko možda nema takav slučaj u svom klubu. Bi li, da mu je Mulaomerović trener, Prkačin igrao više?
- Apsolutno. Neću ulaziti u Velićev posao, on ima razlog zašto mu dozira minute, najbolje zna zašto to radi. Evidentno je kako je Cibona u velikoj krizi, ali u domaćoj ligi on mora igrati punu minutažu. I mora mu se prići, razgovarati s njim, kako bi dao najbolje što može. I mi u reprezentaciji na njega računamo.
Damir Markota: Ovo sada nije Roko od lani
Damir Markota lani je bio mentor Roka Prkačina, čovjek koji je na terenu prije gledao malog nego sebe. Danas takvog nema u momčadi Cibone, Šveđo je u Mornaru, ali sve gleda...
- Rokov rad i želja dovela ga je na razinu na kojoj sam ga ostavio, nije to bilo do mene. Koliko sada pratim, to nije Roko od lani. O čemu se tu radi, o tom konačnom prelasku u seniore, situaciji da se nije ove sezone mogao puniti samopouzdanjem kroz juniorske utakmice ili o ozljedi koja ga je snašla ljetos, pa je izgubio kontinuitet treninga, teško mi je reći. I je li tu problem kluba, možda, detalje ne znam. OK, Cibona se muči u ABA ligi, ali Roko mora igrati 40 minuta HT Premijer ligu. Uvijek!
I u tim minutama biti aktivan, trebalo bi se igrati na njega.
- Sustav je isti kao i lani, igra se s dosta picka. Roko treba gristi, koristiti svaku situaciju, sjećam se lani, čim sam se okrenuo, on mi je već bio iza leđa...
Jednom je i Markota bio projekt Cibone, igrao je u petorci i Euroligu. Morao je igrati...
- Uvijek je bilo tako, do unazad tri, četiri godine, a Cibona nikada nije bila slabija. Uvijek si imao igrača kojega se guralo, kojega se trebalo prodati, a lovio si pri tome Top 16, Top 8 Eurolige, a ne se spašavao u regionalnoj ligi kao sada. Meni je neshvatljivo da ne postoji ozbiljna minutaža za Roka.
Veljko Mršić: Roka će sve ovo učiniti još jačim
Veljko Mršić uvrstio je Roka Prkačina u širi krug reprezentativca za posljednje dvije kvalifikacijske utakmice. Time je, očito je, želio poslati i Ciboni poruku o tome kako doživljava klinca od 17 godina.
- Roko je nesumnjivo jedan od naših najvećih potencijala koji se trenutačno muči s minutažom i sa svojom ulogom u momčadi. Ono što sam siguran, nakon što sam ga upoznao kroz nekoliko treninga na reprezentativnom okupljanju, nakon što sam shvatio njegov karakter, jest da će ga ova situacija učiniti još samo jačim. Riječ o atleti s NBA tijelom, dugo nisam takvog vidio. Treba još dosta raditi na fundamentima, ali s obzirom na karakter, on će pronaći svoj put.
Što mu treba?
- Treba mu podrška svih ljudi, trenera, kluba, svi oko njega kako bi pronašao svoj put i u životu i u karijeri. Rijetko kada u životu ide sve bez problema. Eto, i Dražen se, kao iskusniji, izgrađen čovjek susreo s problemom kad je stigao u NBA.
A ako ode?
- Neće se dogoditi ništa, jer svatko traži ono što misli da je najbolje za njega. No, kako je jedan od najvećih talenata, velika bi šteta bila da se ne razvija kod nas.
Slaven Rimac: Dok je Cibona pod Gradom, tu neće biti sportske politike
Slaven Rimac u Ciboni je otvarao prostor za Darija Šarića i Antu Žižića. Usput je i osvajao ABA ligu, u kojoj sada visi mač nad glavom. Ovako je on sažeo situaciju oko Roka Prkačina.
- Po meni je tu najmanje kriv trener, jer on čuva sebe, čuva rezultat. Krivnja je na klubu. I nepostojanju sportske politike, a tako će to biti dokle god je Cibona pod nadležnosti Grada. Postavljam sada tu pitanje, za što se bori Cibona? Za ostanak u ABA ligi, a zar ona tu pripada uopće kad je Cibona jedini klub u ABA ligi koji redovno ne isplaćuje igrače. Eto, i Primorska se stabilizirala. I kad je mene smjenjivao Aco Petrović, nije bio važan razvoj potencijala, nego rezultat, a tako je to i sada. Trener treba raditi po smjernicama koje mu postavi klub.
Rimac ne misli da Prkačin igdje kasni sa svojim razvojem.
- Ne mislim da će ga ovih pola godine u kojima igra manje nego što bi to trebalo promijeniti kao igrača. On je sada, silom prilika naučio na svojoj koži, i to dosta rano, i ovaj segment sporta, odnosno što znači sjediti na klupi i to treba prihvatiti, još više gristi, njega svaka nepravda koju osjeća treba motivirati. Nije ovih šest mjeseci tragedija, jer ja ne vidim da Cibona ima boljeg igrača od Roka Prkačina, on će jednostavno isplivati jer je zreo za svoje godine. Iako postoji veliki nesrazmjer u onome što je napravio do ove sezone s onime kako igra ovu sezonu, to sve nije nenadoknadivo.
Dino Rađa: 30 godina čekamo novog Dražena, Tonija ili Dina, a mali Prka ima taj potencijal
Dino Rađa jedan je od fanova talenta koji posjeduje Roko Prkačin. I, naravno, ne dopada se Rađi kako se razvija dragulj hrvatske košarke ove sezone.
- Sto puta sam rekao i to ću opet ponoviti. Mi već 30 godina govorimo o novom Draženu, Toniju i Dinu, a u tom momku ja sam prvi put prepoznao taj potencijal. Hoće li ga on potvrditi, to je već drugo pitanje. Meni je dosta teško pričati o njegovu razvoju, jer nisam bio na njegovim klupskim treninzima, pa tu postoje stvari koje ne znam. No, taj bi mali definitivno morao igrati ozbiljniju ulogu i imati veću minutažu, posebno u Ciboni kakva je ona danas. I po meni se treba za takav talent ponekad i žrtvovati rezultat, neku pobjedu. Ako on ode iz Cibone, bit će to katastrofa, ali na kraju dana, važno je samo to hoće li on postati igrač.