StoryEditor
Cibona prvak 85'
 Josip Bistrovic
35 GODINA OD ATENE

VIDEO: OTAC VELIKE CIBONE SE PRISJEĆA PRVOG EUROPSKOG NASLOVA, ALI I STRAHUJE ZA BUDUĆNOST SIMBOLA ZAGREBA 'To je bilo moje remek-djelo'

Mirko Novosel Otac velike Cibone prisjeća se osvajanja prvog naslova prvaka Europe, ali i strahuje za budućnost kluba koji je jedan od simbola Zagreba
Autor: Tvrtko PuljićObjavljeno:03. travanj 2020.

Kad krene travanj uvijek je to vrijeme velikih obljetnica u košarci. Jer, košarka je nekada bila velik sport, a ima još uvijek dovoljno ljudi koji se sjećaju tih vremena. Recimo, evo baš danas bit će 35 godina otkako je Cibona, kao prvi hrvatski klub uopće postala europski prvak, u svoje dvije godine ludila, jer Vukovi predvođeni Draženom Petrovićem bili su prvaci i godinu dana kasnije.

Ta obljetnica stiže baš u vrijeme kad je Cibona poslala sve zaposlene u stečaj, kad po ugovorom ima tek dva seniorska igrača i kad joj je cijela budućnost prilično neizvjesna. Ne nužno i ne samo zbog koronavirusa, jer Cibona, otkako je, a treba to stalno ponavljati, generalni sponzor kluba prestao biti VIP (danas A1), ostala je u gradskim rukama koje su je dovele do milijunskih dugova, predstečaja i čega sve ne.

 

Cijeli Zagreb u Grčkoj

Mirko Novosel je lucidni umirovljenik, tvorac velike Cibone, trener koji je potpisao taj inicijalni naslov prvaka Europe. I čovjek koji i danas sve prati i ono što vidi mu se niti malo ne sviđa.

Ali, krenuli smo s Atenom, zapravo s Pirejom, onime što se dogodilo prije 35 godina. Kad je cijeli Zagreb bio u Grčkoj, a onaj tko nije mogao biti fizički tamo, drhtao je uz TV. Noć kad je Cibona postala europski prvak.

- Sve je to skupa sjajno ispalo. Sustav je te sezone bio takav da su dva najbolja u polufinalnoj skupini igrali majstoricu za prvaka, a znali smo da će se ona igrati u Ateni. Nismo znali hoće li nam protivnik biti Real ili Maccabi, a mi smo igrali protiv CSKA u Moskvi. Maccabi je bio u Bologni zadnje kolo, ali mi nismo željeli spekulirati, nego smo išli po pobjedu u Moskvi i na kraju nam je za protivnika stigao Real.

Kojega je ranije te sezone Cibona dva puta dobila. Što je bila prijetnja, ali Mirko Novosel tada je složio match-up zonu. On, doduše, nikada nije puno pričao o toj trenerskoj odluci koja je mnogo toga odlučila u tom finalu, jer taktika je i tada, kao i danas, dobivala ili gubila tijesne utakmice. Dakle, zašto match-up zona?

- Real je imao izuzetne individualce, tri jaka centra, od Romaya, Martina preko Robinsona, zatim su tu bili dobri šuteri, onda i Corbalan koji je bio na lopti, Amerikanac Jackson. Znali smo da im parirati u obrani jedan na jedan ne možemo. I spremao sam zonu, opet da je to bila obična zona, onda bi nas Real izbušio na šutu, pa smo morali kombinirati. I dalje je igrač čuvao svoj prostor, ali je u okviru njega čuvao protivnika koji bi se u tom segmentu igrališta pojavio. To je bila tajna i to je bilo uspješno. Uostalom, te sam godine proglašen za trenera godine u Europi, bio sam na jednom seminaru, a nakon toga mi je prišao Realov trener Sainz i kazao mi iskreno, “cijelu utakmicu nisam znao što vi to igrate u obrani”...

 

Protivnici zbunjeni

Je li, ukupno gledajući, ta pobjeda u pirejskom finalu bila i ona koja je imala najveći trenerski potpis u karijeri Mirka Novosela?

- Pa, mislim da jest. Prije toga je Aco Nikolić izmislio jednu kombiniranu obranu, bilo je to ono s četiri igrača u zoni i jednim koji igra na čovjeka.

Box and one. Nešto što je iz zaborava izvukao Sergio Scariolo, izbornik Španjolaca na posljednjem SP-u u Kinu.

- Da, taj box and one. Međutim, ovo je naše bila kombinirana obrana, nešto posve različito od toga, iako je opet mješavina zone i čovjeka. Tu sam zonu još nekoliko puta kasnije znao upotrijebiti i uvijek sam s njom imao puno uspjeha. Nisu se protivnici mogli snaći, nisu znali napadaju li zonu ili čovjeka.

Mirko Novosel i dalje sve prati. I dalje je vrlo lucidan. Kao što je bio i prije 35 godina. Kad je implementirao match zonu u finalu protiv Reala za naslov prvaka Europe.

​OK, bio je tu i Dražen Petrović. Naravno, i brat Aco, Dečec, Nik, Knego. Velika momčad. I čovjek koji ih je mogao držati zajedno.

Cibona neće propasti iako je Grad nacionalizirao njezinu imovinu

Lijepo je bilo s Novoselom pričati o košarci, ali morali smo dotaknuti i tužne vijesti koje su ovaj tjedan stigle iz kluba koji je Novoselovo čedo.

- Kad se nešto loše dogodi oko Cibone, iako je to sada uvjetovano višom silom, ja to teško prihvaćam. Ova odluka je stigla zato da se u ovim mjesecima bez aktivnosti uštede plaće, shvatio sam i da je to kratkotrajna mjera, nadam se barem da jest.

Je li vas strah za budućnost kluba?

- Iskreno, meni je sve to skupa, sav taj financijski jad u kojemu je Cibona, strašan. Kad smo gradili dvoranu i Cibonin prolaz s dućanima ispod, ideja je bila jasna. Govorio sam da nećemo zauvijek biti prvaci Europe, ali ćemo morati živjeti i kad to ne budemo. I onda se dogodilo to oduzimanje prostora, ta, rekao bih, nacionalizacija od Grada, ne samo tih prostora, nego i Tuškanca. I time je budućnost Cibone dovedena u pitanje.

Bojite li se da bi se u ovoj krizi Cibona mogla gurnuti niz štenge? Da se konačno slomi?

- Neće to biti tako! Ali, ova će kriza ostaviti teškoće, sigurno je to, za sve klubove. Ovo je nezabilježeno u povijesti. Vidim i što se događa s Dinamom, iako mi je to sve skupa nekako čudno. Vjerujem da će nakon svega sve dobro ispasti, mora biti tako. Posao koji obavljaju naši zdravstveni stručnjaci izgleda mi vrlo dobro, čini mi se da držimo stvari pod kontrolom, jer kad vidim što se događa u Italiji, Španjolskoj...

 

Finale Kupa prvaka 1985.

Cibona - Real Madrid  87:78

ATENA/PIREJ Dvorana mira i prijateljstva. Gledatelja 16.000. Suci: Rigas (Grčka) i Mainini (Francuska).

CIBONA: M. Nakić 7 (3-3), A. Petrović 16 (0-2), Bečić, Čutura 16 (2-2), D. Petrović 36 (14-14), Knego 10, Vukičević, Ušić 2, I. Nakić, Arapović. Trener: Mirko Novosel.

REAL MADRID: Robinson 24 (4-4), Del Coral 2, Romay 3 (1-3), Velasco 3, F. Martin 12, Corbalan 6 (4-4), Rullan 5, A. Martin, Iturriaga 13, Jackson 10 (2-2). Trener: Manuel Sainz.

Finale u Pireju ostat će upamćeno kao ono u kojoj je Mirko Novosel vjerovao u match-up zonu koju su Vukovi igrali većim dijelom utakmice. Ciboni je posao bio olakšan kad je Fernando Martin napravio petu osobnu pogrešku, a ubrzo je Cibona pobjegla na 69:61 i definitivno zaključila utakmicu kad je u 37. minuti povela sa 81:63.

U momčadi Cibone te su sezone, osim nabrojanih igrača u sastavu bili još i Igor Lukačić, Dražen Anzulović, Ivan Šoštarec i Nebojša Razić, ali nisu imali prilike obući dres u Ateni.

 

Linker
21. svibanj 2020 16:46