VIDEO: OTAC VELIKE CIBONE SE PRISJEĆA PRVOG EUROPSKOG NASLOVA, ALI I STRAHUJE ZA BUDUĆNOST SIMBOLA ZAGREBA 'To je bilo moje remek-djelo'

Kad krene travanj uvijek je to vrijeme velikih obljetnica u košarci. Jer, košarka je nekada bila velik sport, a ima još uvijek dovoljno ljudi koji se sjećaju tih vremena. Recimo, evo baš danas bit će 35 godina otkako je Cibona, kao prvi hrvatski klub uopće postala europski prvak, u svoje dvije godine ludila, jer Vukovi predvođeni Draženom Petrovićem bili su prvaci i godinu dana kasnije.

Ta obljetnica stiže baš u vrijeme kad je Cibona poslala sve zaposlene u stečaj, kad po ugovorom ima tek dva seniorska igrača i kad joj je cijela budućnost prilično neizvjesna. Ne nužno i ne samo zbog koronavirusa, jer Cibona, otkako je, a treba to stalno ponavljati, generalni sponzor kluba prestao biti VIP (danas A1), ostala je u gradskim rukama koje su je dovele do milijunskih dugova, predstečaja i čega sve ne.

Cijeli Zagreb u Grčkoj

Mirko Novosel je lucidni umirovljenik, tvorac velike Cibone, trener koji je potpisao taj inicijalni naslov prvaka Europe. I čovjek koji i danas sve prati i ono što vidi mu se niti malo ne sviđa.

Ali, krenuli smo s Atenom, zapravo s Pirejom, onime što se dogodilo prije 35 godina. Kad je cijeli Zagreb bio u Grčkoj, a onaj tko nije mogao biti fizički tamo, drhtao je uz TV. Noć kad je Cibona postala europski prvak.

- Sve je to skupa sjajno ispalo. Sustav je te sezone bio takav da su dva najbolja u polufinalnoj skupini igrali majstoricu za prvaka, a znali smo da će se ona igrati u Ateni. Nismo znali hoće li nam protivnik biti Real ili Maccabi, a mi smo igrali protiv CSKA u Moskvi. Maccabi je bio u Bologni zadnje kolo, ali mi nismo željeli spekulirati, nego smo išli po pobjedu u Moskvi i na kraju nam je za protivnika stigao Real.

Kojega je ranije te sezone Cibona dva puta dobila. Što je bila prijetnja, ali Mirko Novosel tada je složio match-up zonu. On, doduše, nikada nije puno pričao o toj trenerskoj odluci koja je mnogo toga odlučila u tom finalu, jer taktika je i tada, kao i danas, dobivala ili gubila tijesne utakmice. Dakle, zašto match-up zona?

- Real je imao izuzetne individualce, tri jaka centra, od Romaya, Martina preko Robinsona, zatim su tu bili dobri šuteri, onda i Corbalan koji je bio na lopti, Amerikanac Jackson. Znali smo da im parirati u obrani jedan na jedan ne možemo. I spremao sam zonu, opet da je to bila obična zona, onda bi nas Real izbušio na šutu, pa smo morali kombinirati. I dalje je igrač čuvao svoj prostor, ali je u okviru njega čuvao protivnika koji bi se u tom segmentu igrališta pojavio. To je bila tajna i to je bilo uspješno. Uostalom, te sam godine proglašen za trenera godine u Europi, bio sam na jednom seminaru, a nakon toga mi je prišao Realov trener Sainz i kazao mi iskreno, “cijelu utakmicu nisam znao što vi to igrate u obrani”...

Protivnici zbunjeni

Je li, ukupno gledajući, ta pobjeda u pirejskom finalu bila i ona koja je imala najveći trenerski potpis u karijeri Mirka Novosela?

- Pa, mislim da jest. Prije toga je Aco Nikolić izmislio jednu kombiniranu obranu, bilo je to ono s četiri igrača u zoni i jednim koji igra na čovjeka.

Box and one. Nešto što je iz zaborava izvukao Sergio Scariolo, izbornik Španjolaca na posljednjem SP-u u Kinu.

- Da, taj box and one. Međutim, ovo je naše bila kombinirana obrana, nešto posve različito od toga, iako je opet mješavina zone i čovjeka. Tu sam zonu još nekoliko puta kasnije znao upotrijebiti i uvijek sam s njom imao puno uspjeha. Nisu se protivnici mogli snaći, nisu znali napadaju li zonu ili čovjeka.

Mirko Novosel i dalje sve prati. I dalje je vrlo lucidan. Kao što je bio i prije 35 godina. Kad je implementirao match zonu u finalu protiv Reala za naslov prvaka Europe.

​OK, bio je tu i Dražen Petrović. Naravno, i brat Aco, Dečec, Nik, Knego. Velika momčad. I čovjek koji ih je mogao držati zajedno.