Pripremajući intervju s Nikom Kovačem, naišao sam na zanimljivu priču Brendana Rodgersa. Nakon poraza protiv Basela i oproštaja od Lige prvaka menadžer Liverpoola sakrio se u trening-kamp i noćima u uredu precrtavao i docrtavao svoje skice. Preispitivao je taktičke rezone, ispočetka analizirao individualne kvalitete igrača, kontemplirao i meditirao, dok mu se kao profesoru Baltazaru nije upalila lampica. Promiješao je momčad, promijenio sustav igre i od tada je u naletu kojim juriša na mjesto u Ligi prvaka i na finale FA kupa.
Ne odstupam od načela
Jeste li se i vi nakon Svjetskog prvenstva morali sakriti u tamu vlastite kože, kako to voli reći Ćiro Blažević, sve dok se nije dogodila “heureka”? Činjenica je, naime, da reprezentacija u ovim kvalifikacijama izgleda puno bolje i zrelije nego što je izgledala u Brazilu prošlog ljeta…
- Nisam nakon Brazila ni za milimetar odstupio od svojih nogometnih razmišljanja, ako me to pitate. Izbornički posao u usporedbi s poslom trenera u klubu možda je nešto složeniji jer ne ostavlja puno vremena i prostora za uigravanje. Evo, mi smo u studenom odigrali jednu kvalifikacijsku i jednu prijateljsku utakmicu, a nakon toga je uslijedila četveromjesečna stanka. Sada ćemo odraditi tri ozbiljna treninga i odmah potom odigrati važnu utakmicu. Niti generalno nisam imao potrebu mijenjati svoju filozofiju, jer smo na pravom putu. Pratim trendove velikih klubova i trenera, mi smo na sličnoj valnoj dužini. Razmišljao sam puno i uoči i nakon SP-a, treba li ovako ili onako. Na kraju je od nas 32 samo jedan izbornik 100 posto uspješan i u pravu, govorim o njemačkom izborniku. Samokritičan sam i jako organiziran čovjek, ne volim da mi nešto izmakne. Volim isprogramirati sve do posljednjeg detalja, improvizacija na terenu neka bude točka na i, a ne obratno, da je improvizacija broj jedan, a organizacija u drugom planu.
Pretpostavljam da nije uvijek lako držati red kao u apoteci kada ste okruženi ne samo klasnim igračima nego i karizmatičnim zvijezdama? Čitamo i gledamo da se znaju naći u sukobima s klupskim trenerima…
- Dolazili su igrači i ranije u sukobe s trenerima, samo danas je u nogometu puno više slave, novca i publiciteta. Ja s igračima imam vrlo korektan odnos. Razumijem ih jer sam i sam donedavno bio igrač. Oni su pametni ljudi koji znaju da se moraju prilagođavati trenerima, u klubu od njih zahtijevaju jedno, u nacionalnoj momčadi mogu naići na nešto drukčije zahtjeve. Svoja razmišljanja dužni su podrediti duhu momčadi i mislim da smo se dosad uvjerili da tu nemamo problema. Momci zajednički dišu, ovih deset bodova iz četiri utakmice to dokazuje.
Na popisu su najbolji
Bili ste na studijskom putovanju u Kataru i tamo gledali Guardioline treninge u Bayernu. Jednako shvaćate nogomet?
- Vodili su me u karijeri svjetski treneri. Trapattoni, Hitzfeld, Daumm… Od svakog sam uzeo nešto, a možete kod svakoga primijetiti i nešto što vam se ne čini dobrim. Ja sam kao igrač na terenu nastojao puno toga vidjeti, usvojiti, razmišljao sam o nogometu i izvan terena. Puno je sitnica koje te tjeraju na razmišljanje, kasnije ih slažeš u neki svoj mozaik. Gledajući vježbe Guardiole, Van Gaala, Kloppa… shvatio sam da su slične. Kao trener tražim detalj koji svaki taj segment može malo doraditi, unaprijediti. Mislim da moj stožer radi slično kao u najvećim klubovima, ali u nekom reduciranom obliku, jer ne možemo danima brusiti obranu, pa onda napad, tranzicijsku igru…
Tražite li nadahnuće za posao u nekim drugim sferama, u knjigama ili filmovima?
- Trudim se pročitati knjigu, ne nužno nogometnu, zanimljiva su mi područja psihologije i menadžmenta jer tu mogu pronaći poticaje u vođenju momčadi. Ipak, ne tražim gurue, nego nastojim biti normalan, slijediti svoj osjećaj. Prošao sam puno različitih trenera i shvatio da su najuspješniji među njima bili oni koji su imali afinitet za ovaj posao, oni koji su znali s igračima. Znanje je najbitnije, igrači lako skuže neznalicu.
Nakon četiri mjeseca stanke popis kandidata doživio je minimalni redizajn. Na njemu po novom nema Strinića, a čini se da je trajno prekrižen Niko Kranjčar, sada već senior (81 nastup, 16 golova)
- Pozvali smo igrače koji u najvećem broju igraju. Na popisu imam mjesta za njih 25, ovo je trenutačno izbor najboljih kako ih ja vidim. Kada me pitate za Kranjčara, njegov je status takav da malo igra. Počeo je sezonu u drugoj momčadi kijevskog Dynama, onda dobar dio izgubio zbog ozljede u QPR-u. Nije trajno otpisan, ali status se zaslužuje igrom. U ovom trenutku imam boljih, a momci koji su u ovom ciklusu uzeli deset bodova imaju određeni kredit i treba ga respektirati.
Subašić ima mirnoću
Naravno da je klupska forma najbolji indikator izborniku dok kroji popis, ali među vaših 25 ima i igrača s problematičnim sezonama. Kovačić u Interu, Lovren je, eto, otpao.
- Njihova je sezona obilježena oscilacijama. Lovren se u posljednje vrijeme digao, Kovačić ulazi i izlazi, ali još nije taj igrač na čijim leđima može počivati veliki klub poput Intera. Stavlja se prevelik teret nadarenom momku, koji bi igrački možda mogao ispuniti očekivanja, ali treba gledati i na psihu, to nije jednostavno. Oni su dio ove reprezentacije, mogu biti i njezin važan dio, ali moraju pričekati da se poklope okolnosti, jer u međuvremenu su neki drugi iskoristili priliku. Općenito, ostajem pri tvrdnji da su na popisu naši najbolji igrači. Moramo biti svjesni da nemamo takav krug kandidata kao Španjolska ili Italija, zemlje s bazom od 50-60 milijuna stanovnika.
Ima i nogometaša za koje nismo slutili da mogu igrati tako zapažene uloge u velikim ligama. Subašić briljira na vratima Monaca, a Brozović se lako prilagodio zahtjevima Intera?
- Još dok je bio u Hajduku, vidio sam da Subašić ima veliku kvalitetu, ne samo golmansku nego i igračku. On zna otvoriti igru, posjeduje mirnoću. Drago mi je što je došao u veliki klub i ligu, gdje može pokazati što zna. U reprezentaciji se također lijepo prilagodio, dosad je u kvalifikacijskim utakmicama branio vrlo dobro. Što se Brozovića tiče, on je igrač kojeg volim i cijenim. Radnik, nogometaš koji zna što je bitno na terenu. I mene je malo začudilo što je tako brzo ušao u ritam Serie A, zablistao je u nekoliko uvodnih nastupa za Inter, ali to samo pokazuje da igra opušteno, neopterećeno. Sve što smo vidjeli u mladoj reprezentaciji on je kasnije potvrdio u A-momčadi.
Što znate o norveškoj reprezentaciji?
- Gledali smo sve njihove utakmice od lipnja do danas. Norveška je organizirana, čvrsta i disciplinirana, složena od početka do kraja. Razgovarao sam s njihovim izbornikom Hogmom u Kataru, puno je pomladio momčad nakon neuspjeha u prošlim kvalifikacijama za SP. Na startu ciklusa protiv Talijana željeli su napasti, nije im uspjelo pa su se vratili igri u defanzivnom bloku. Napadat ćemo organiziranu momčad, svjesni smo da je to teško, uvijek je tako bilo s našom reprezentacijom. Nadam se da ćemo pronaći prava rješenja, jer sam uvjeren da smo kvalitetniji.
Tek smo na pola puta
Očekujete li da će norveški izbornik zaista u vatru baciti 16-godišnjeg Odegaarda?
- Hogmov rukopis je prepoznatljiv, želi da igraju brzi, mladi, dinamični, ali nisam siguran da će Odegaard početi. Dobra vijest za nas je što u konkurenciji nema Kinga, njihova najboljeg napadača, čvrstog, brzog, onog koji zna zabiti gol. Umjesto njega su pozvali Abdellaouea, napadača Stuttgarta. Smatram da Norvežani neće puno mijenjati osnovni sustav 4-4-2. Čeka nas utakmica slična onoj s Italijom, koja je također bila povučena, obrambeno orijentirana.
Na sredini ste ciklusa, ova pobjeda mogla bi vas približiti cilju puno prije kraja utrke?
- Tek smo na poluvremenu. Zasad guramo vrlo dobro, ali moram upozoriti - još ništa nismo učinili. Čeka nas šest teških utakmica, a ova s Norveškom uistinu može biti ključna jer bismo se pobjedom odmaknuli. Nećemo u tom meču ništa izgubiti, ali možemo puno profitirati. Bugari u s novim izbornikom igraju protiv Talijana, dakle ukazuje se prilika da kao lideri dočekamo lipanj.