Jedan zagrebački sportski simbol, nogometni klub koji je jedini, uz Dinamo i Hajduk, osvajao naslov hrvatskog prvaka, drugi put u tri godine ispada iz prve lige.
Cijeli svoj vijek NK Zagreb proveo je u donjem dijelu tablice, samo se dvaput borio za prvaka; 1994. i 2002. godine. Ostatak života živio je na rubu druge lige...
Nije tragično ispasti iz elitne nogometne lige, kako kaže Denis Kolinger, no Zagreb ne ispada, Zagreb se gasi. U nekoć slavnom klubu, koji i danas drži rekord gledanosti u Zagrebu, meč protiv Osijeka gledalo je u Maksimiru više od 64.168 ljudi, klub u kojem su igrali Bernard Vukas, Branko Zebec, koji su trenirali Vlatko Marković, Dražan Jerković, Josip Skoblar, Zlatko Kranjčar i Ćiro Blažević, dugo je bio svijeća na vjetru, da bi danas Dražen Medić zaključao vrata i predao klub zaboravu...
‘Klub to sam ja’ pristup
Dražen Medić, koji kaže “klub, to sam ja”, koji mijenja klupske boje, napokon silazi sa scene. Navijačka grupa Bijeli anđeli je rasformirana, klupski restoran je zatvoren, umro je i Darko Draženović, autor jedine knjige o Zagrebu, klubu koji je formiran 1903. godine i nikada nije o njemu izdana monografija. Na “pogrebu”, protiv Lokomotive, bilo je 297 ljudi, ali to nije najlošiji posjet, za utakmicu s Osijekom prodano je 16 ulaznica. To je potvrda da klub, koji je cijeli svoj vijek proveo u hamletovskoj dvojbi “biti ili ne biti”, više nikoga ne zanima, vrijeme nogometne romantike je definitivno mrtvo, na šankovima se više ne razgovara o tome “kak’ su španali” Dračić, Močibob, Smolek i Rukljač, danas se razgovara o Messiju, Cristianu Ronaldu, Leicesteru, naš nogometni jad više nije zanimljiv ni “kronerima” iz trešnjevačkih birtija.
Nitko neće pustiti suzu
Statistika je mizerna, na 35 utakmica zabili su samo 25 golova, a jedan od najboljih golmana lige i budući čuvar Dinamove mreže Dominik Livaković “progutao” je 61 gol. Najviše u ligi. Oni koji se imaju kamo skloniti pobjeći će čim sudac odsvira kraj zadnje utakmice, oni koji nisu stajali u prvom redu kada je Bog dijelio talent životarit će po nižerazrednim klubovima. Nikoga više ne zanima da je taj klub školovao Ivicu Olića i Marija Mandžukića, dvojicu istaknutih hrvatskih reprezentativaca, da je Zlatko Kranjčar kao trener Zagreba pobijedio Dinamo i Hajduk. Sve je to samo materijal za monografiju, koja nikada neće biti napisana.
Koga bi trebala gristi savjest zbog NK Zagreba? Svakako Milana Bandića, koji je dopustio Draženu Mediću da uništi kultnu zagrebačku Kazališnu kavanu, a sad je u grob gurnuo i NK Zagreb. Niti ga netko više može niti želi spasiti od gašenja, najmanje to želi GNK Dinamo, koji je desetljećima sustavno gušio Trešnjevku, Dubravu i mnoge druge.
Jučer sam sa zanimanjem pročitao intervju sa Sandrom Švaljek, kandidatkinjom za gradonačelnicu, koja je istrčala s parolom “Zagreb može sve!” Može sve, osim sagraditi nogometni stadion, jer gospođa kaže: “Stadion će ostati tamo gdje je...” Dodat ću - i kakav je, prava sportska nakaza. Da, ni stari gradonačelnik ni njegovi nasljednici neće pustiti suzu zbog NK Zagreba, pa gospodo, ako želite uništiti još neki klub, dajte ga u ruke Draženu Mediću!