Petar Krpan novi je izbornik reprezentacije Hrvatske U-17, prvo okupljanje zakazao je za 26. srpnja, u turniru u Mađarskoj njegovi dečki igrat će protiv domaćina, Srbije i Češke. Ali nije to ovoga puta bio razlog zbog čega smo razgovarali s Krpanom. Nije ni ona utakmica 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj protiv Rumunjske u osmini finala kad ga je Ćiro Bblažević uveo u igru zadnjih 15 minuta, a Petar je u istom napadu promašio dva “mrtvaca”, dok se u tim trenucima “trener svih trenera” držao za glavu, čupao kosu i psovao u bradu...
Petar Krpan je svakako jedna od legendi HNL-a, a navijači brojnih klubova za koje je igrao (Osijek, Sporting, Leiria, Zagreb, Hajduk, Rijeka, Jiangsu Sainty, Inter, te konačno Grafičar na kraju karijere) pamte ga kao simbol dugovječnosti, borbenosti, agresivnosti, brzini, hitrini i po - zabijanju golova.
No, Krpan je zapamćen ne samo kao nogometaš. Kad su jednom vođu brončane generacije, kapetana Zvonimira Bobana pitali “tko je najveći heroj generacije ‘98”, kazao je:
- Jedini pravi heroj te generacije je - Petar Krpan! Jer dok smo mi u ratu zarađivali u Milanu, Madridu, Njemačkoj i Francuskoj, on je kao maloljetnik branio Osijek s puškom u ruci!
Petar Krpan (sasvim desno)
Krpan je rat krenuo kao 17-godišnjak...
- Nositelj sam spomenice Domovinskog rata. Nisam bio punoljetan kad sam pristupio Gardi.
Za razliku od svojih vršnjaka koji su pobjegli od rata, nastavljali školovanje u drugim dijelovima Hrvatske ili u Mađarskoj, na sigurnom odstojanju od ratnog vihora, Krpanu nije padalo napamet otići iz Osijeka.
Iz tih prošlih vremena, ima još zanimljivih priča.
- Mene je pokojni predsjednik Franjo Tuđman odlikovao dva puta! Kao nositelja spomenice Domovinskog rata te još jednom nakon toga Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Inače, ni Franjo Tuđman to nije znao prije nego što me odlikovao prvi put. Pokojnom predsjedniku to je kazao Ćiro Blažević. Kad mu je Ćiro to kazao, predsjednik Tuđman je bio iznenađen, a kad je došao u Francusku, odmah je sa mnom razgovarao, pitao me detalje. Bilo mu je jako drago, a kad je Ćiro vidio kako razgovaram s predsjednikom, odmah je kazao u svom stilu: “Sine, pa kako ti to tako dugo razgovaraš s predsjednikom?”
Govori nam kako je odlučio otići u rat.
- Padale su bombe, frcalo je i sijevalo na sve strane. Moj pokojni zapovjednik Mato Šabić - Šaban, dok su bombe padale po gradu, kazao mi je: “Krpice, idemo u školu, tamo je stacionar, tamo ćeš biti skupa s nama.” Međutim, ja nisam želio ostati u stacionaru, nego sam želio na bojišnicu. Tada mi je Mato rekao: “Dobro, pušku u ruke, idemo malo vježbati.” Nakon što sam malo pucao, rekao je: “Idemo na prvu liniju.” Tako da sam otišao na tu prvu liniju u Tenju, gdje smo držali naš punkt.
Pitali smo ga kako je bilo na prvoj liniji, je li mu život ikada bio ugrožen?
- Ispred nas su bila polja kukuruza. Čulo se šuškanje metaka, nekada je bilo rafalno, du-du-du i - gotovo.
O tome govori kao da je bila dječja igra, a oko glave su mu fijukali meci.
- Mogu kazati iz ove perspektive da je to bila mladost-ludost, ne daj Bože da se to ikada ponovi. Moj zapovjednik Mato Šabić ubijen je u atentatu na Jugu 2. Bila su to teška, gadna vremena, bolje ih se više uopće ne prisjećati.
Inače, Krpan je prvu utakmicu za Vatrene odigrao 6. lipnja protiv Australije u Maksimiru, u pobjedi 7:0, u igru je ušao u 59. minuti umjesto Roberta Prosinečkog. Osim te utakmice, igrao je još na dvije, protiv već spomenute Rumunjske u Francuskoj, te protiv Irske u Dublinu, u kvalifikacijskoj utakmicu za Euro u Nizozemskoj i Belgiji. Kad ga je Ćiro Blažević uvrstio na popis putnika za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, izbile su mnoge polemike, naklapalo se da je Krpan u Vatrene stigao “preko veze”.
- Na to tada uopće nisam obraćao pozornost. Iza mene je ostala odlična sezona u Osijeku. Tada je Igor Cvitanović imao problema s Ćirom Blaževićem, koji ga je potjerao, Alen Bokšić se ozlijedio. Da su njih dvojica bili zdravi, ne bih bio ni blizu reprezentacije, ne bih nikada vidio Svjetsko prvenstvo.