Četiri utakmice i tri sjajna gola iz slobodnjaka. Da je u pitanju četvrtfinale Lige prvaka, zvučalo bi impresivno, a kamoli u osmini finala Hrvatskog kupa. Osijekov bombarder Petar Bočkaj zakucao je Zadrane udarcem s nekih 25 metara, Lokomotivin dragulj Lovro Majer je s 30-ak presudio Zagrebu, a Hajdukov lijevi bek Andre Fomitschow opet s otprilike 25 metara Šibeniku. Bila su to tri gromovita i precizna udarca tri ljevonoga pucača.
Slobodnjaci se i inače ove sezone pomalo nameću kao zaštiti znak HNL-a, a posebno veseli podatak da U-21 reprezentacija raspolaže s tri sjajna igrača koji obožavaju slobodne udarce. Bočkaja (21) i Majera (19) smo već spomenuli, a tu je još i hajdukovac Toma Bašić (20). I sva tri udaraju ljevicom! Sretan si kada imaš jednoga, a Hrvatska ima trojicu.
- To je fantastično i prava rijetkost u nogometu. Iskreno, ne pamtim kada sam vidio tri takva izvođača slobodnih udaraca na ovim prostorima da igraju u isto vrijeme - podvlači i Marko Mlinarić, legendarna Dinamova desetka, također vrsni izvođač slobodnjaka u svoje vrijeme.
- Takvi su ti genijalci koji imaju lijevu nogu. Kada se s njom rodiš, uvijek si posebniji od dešnjaka, koliko god oni bili veliki majstori.
Kako doživljavate Bočkaja, Majera i Bašića?
- Bočkaja sam trenirao još kao klinca u Dinamu i oduvijek je imao fantastičan udarac. Snažan i iznimno precizan, što je u pravilu teško spojiti. Sličan udarac ima i Toma Bašić, također ga krasi iznimna snaga i preciznost. Majer je malo drugačiji od njih, njegov je udarac nešto mekši, ali Zagrebu je u srijedu zabio baš jakim udarcem. Ponavljam, veliko je to bogatstvo za hrvatski nogomet, posebno zato što sva trojica imaju nogometni gen i mogu se razviti u klasne vezne igrače.
Koliko je za slobodnjake važan urođeni talent, a koliko se taj udarac može doraditi stalnim vježbanjem?
- Bez stalnog vježbanja teško će itko zabiti iz slobodnog udarca, ali pravi majstori se ipak rode s tim talentom, a kroz godine ga samo usavršavaju. Da nije tako, svaka bi momčad imala majstore za slobodne udarce, a vidite da ih se malo zabija i u ligama Petice.
Je li izvođačima slobodnih udaraca danas lakše zbog drugačijih lopti, boljih terena?
- Nezahvalno je vući paralele između generacija, ali današnja svakako ima jednu prednost - magični sprej koji koriste suci. Prije bi se znali natezati s obrambenim zidom i koliko ih god sudac upozoravao, oni bi uvijek pola metra ili metar otišli naprijed i time skratili kut izvođaču. Danas su zahvaljujući spreju puno discipliniraniji, nema natezanja, a i ostaju tamo gdje sudac povuče liniju. Zbog toga se izvođač udarca više može koncentrirati na sam šut i to mu jako pomaže. Inače, jako me ljuti kada dođu dva, tri ili četiri igrača pa pregovaraju tko će pucati. Mora se znati tko ima pravo na slobodnjak i tu nema rasprave.
Kako god bilo, golovi iz slobodnjaka uvijek će ostati posebni...