Blaž Slišković kultna je figura u Splitu i status zvijezde koji i danas uživa stekao je kao igrač Hajduka, no ključna mjesta u njegovoj karijeri ipak zauzima njegov rodni Mostar. U Mostaru je Slišković, koji je u tom gradu i dobio nadimak Baka, budući da Mostarci imaju tendenciju davati nadimke koji završavaju na ‘a’ (tako i Marko postaje - Marka), počeo nogometnu karijeru, tamo ju je završio, a odmah zatim započeo i trenersku karijeru.
No, također u Mostaru, Slišković je osvojio i svoj prvi naslov prvaka BiH, a kada je napokon probio led na tom planu odmah zatim - osvojio je i drugi!
Dok su u subotu igrači Zrinjskog i navijači, koje nije rastjeralo olujno nevrijeme, slavili pobjedu 3:1 u hercegovačkom derbiju nad Širokim Brijegom, koja je u kombinaciji sa Željezničarovim porazom u Bijeljini (0:1) i matematički osigurala titulu mostarskom klubu dva kola prije kraja, Blažu Sliškoviću ni obilna kiša nije mogla sprati osmijeh s lica. Bio je to ukupno šesti naslov prvaka Bosne i Hercegovine za Zrinjski, treći uzastopni, i po svemu tome mostarski klub rekorder je u Premijer ligi te zemlje. No, ujedno je i to drugi uzastopni za Sliškovića.
Samo je jednom u Premijer ligi BiH jedan trener prije njega uspio obraniti naslov prvaka. Bio je to Amar Osim, koji se također dovodio u vezu sa Zrinjskim, ali osim Sliškovića, nitko u najtrofejnijem premijerligašu nije osvojio dvije titule, a kamoli je obranio.
- Sretni smo svi zbog ovog uspjeha, jer nije mala stvar opet potvrditi status najbolje momčadi u državi i to dva kola prije kraja. Ostvarili smo cilj koji smo zacrtali još za vrijeme ljetnih priprema za ovu sezonu i zasluženo smo osvojili naslov. Najviše smo pokazali od svih, bez obzira što je bilo loših trenutaka, bili smo najkonstantniji i nema nikakve primjedbe našoj tituli - kaže Slišković o novom naslovu prvaka.
Pitanje trenutka
Slišković je potpuno u pravu, jer Zrinjski je od svih klubova iz ‘BiH velike četvorke’ (Zrinjski, Široki Brijeg, Sarajevo, Željezničar) najduže držao visok ritam. Prvo su otpali Široki i Sarajevo, a utrka za prvaka pretvorila se u ‘mrtvu utrku’ Zrinjskog i Željezničara. Na kraju je utrka vjerojatno odlučena u derbiju četiri kola prije kraja. Mostarci su uzeli bod na Grbavici zabivši pogodak u 90. minuti za 2:2. Željo je ostao na tri boda zaostatka tri kola prije kraja, s težim rasporedom i gorim međusobnim omjerom. Bilo je samo pitanje trenutka kada će Zrinjski kapitalizirati svoju prednost, a iskoristio je već prvu meč loptu.
- Ako ćemo sagledati cijelu sezonu, bila je samo jedna naša crna rupa i to sredinom jesenskog dijela prvenstva. Imali smo veliku prednost nakon 10 kola (osam bodova ispred drugoplasiranog, op.a.) i onda upali u rezultatsku krizu i prednost je nestala. Ali krize su neminovne, jer smo prethodnu sezonu završili s velikom serijom pobjeda, a onda otvorili ovu s devet pobjeda u nizu. Nerealno je da takav ritam držimo do kraja, ali najvažnije je da smo opet bili pravi kada je najviše trebalo.
Ova titula za Zrinjski, ali i Sliškovića, ima posebnu težinu kada se zna da je uoči sezone ostao bez najboljih igrača. Dva kola prije kraja Zrinjski ima 66 bodova, čak osam više nego prošle sezone nakon istog broja utakmica, što je veliki uspjeh kada se zna da je momčad Blaža Sliškovića u prethodna dva prijelazna roka ostala bez Tomislava Tomića (sada u Olimpiji), Olivera Petraka (Korona, Poljska), Jasmina Mešanovića (Maribor), Daniela Graovca (Željezničar), Matije Kataneca (Mađarska)... sve redom vrlo važnih igrača iz prošle sezone.
- Uspjeli smo nadoknaditi sve te izostanke, ali ovaj uspjeh nije samo zasluga nas iz stručnog stožera i igrača. Uprava je napravila ogroman posao, u svim segmentima nas je podržala i naravno da je i tebi lakše raditi. Zasluge snose i navijači, imali smo podršku u svim utakmicama, u ovim ključnim i najveću. Vjerujem da će u zadnjem kolu, kada službeno budemo primali pehar, doći da ovo zajedno proslavimo.
Epski povratak
Iako je pobjeda nad Širokim označila kraj utrke, a remi kod Željezničara je praktično presudio, Slišković kaže da je jedna druga utakmica odlučila sezonu. Bila je to ona ‘epska’ 3:3 utakmica pod Bijelim brijegom, kada je Zrinjski do 90. minute gubio sa 0:3, a onda u neviđenoj završnici postigao tri gola. Željo je izgubio dva boda, a time i titulu.
- Na kraju se ispostavlja da je ta utakmica bila ključna, jer da je Željezničar otišao na pet bodova situacija bi bila drukčija. To je bila prekretnica. Nama se vratilo samopouzdanje, a Željo je psihički pao. Mislim da je ta utakmica preokrenula prvenstvo.
Prošle sezone Slišković je osvojio naslov praktično dovršivši posao koji je počeo Vinko Marinović, a nastavio Ivica Barbarić. Nakon što je Barbarić podnio ostavku nakon poraza od današnjeg drugoligaša Metalleghea, Slišković je preuzeo momčad koja je već bila na prvom mjestu i tu je Zrinjski i završio, iako je tri kola prije kraja zaostajao četiri boda. Na pitanje koju je teže bilo osvojiti malo je oklijevao.
- Teže je bilo prvi put, ali sada sam se osjećao psihološki puno opterećeniji. Kada smo se lani našli u zaostatku od četiri boda, ne bih rekao da sam se predao, ali sam u tu završnicu ušao s mišlju da više nemamo što izgubiti. A onda nam se sve poklopilo i slavili smo. S rezultatske strane to je bila teža titula, ali sada mi je bilo stresnije i psihološki teže.
Posao trenera u BiH, pogotovo u ambicioznim klubovima kakav je Zrinjski, teško je održati. Sliškovićev prethodnik Vinko Marinović povukao se u trenutku kada je bio prvi s četiri boda prednosti ispred sljedećeg. Barbarić je izdržao šest utakmica, ali Slišković ne misli da bi možda bilo drukčije da 23. ožujka prošle godine on nije sjeo na tu klupu.
Nisam se bojao izazova
- Sve je to samo sreća, moglo se lako dogoditi da umjesto mene dođe netko drugi, treći ili četvrti. Prihvatio sam ovaj posao onda kada je Zrinjski bio u krizi, prihvatio sam jer se nisam bojao izazova. Dobio sam momčad kakvu sam naslijedio i vjerovao sam u te momke i to nas je nagradilo. Uoči ove sezone doveli smo pojačanja koja su se pokazala pogođenim, počevši od Stanića, Bencuna ili Bekrića. Svi su dali svoj obol, a ja sam imao samo sreću da sam im mogao biti vođa. Ono što ja mislim da mi je najveći posao jest to što sam napravio atmosferu bez koje nema uspjeha. Uzalud kvaliteta, ako nema zajedništva. Međutim, ne bih uvećavao svoje zasluge, jer ovo je uspjeh cijele obitelji Zrinjski.