Tomislav Butina (45), Nakon pet i pol provedenih godina u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, vratio se u svoj Zagreb. Bivši hrvatski reprezentativac i vratar Dinama, Bruggea i Olympiacosa, prvih je pet sezona radio u Al Nasru u Dubaiju, da bi posljednjih šest mjeseci bio u Al Wahdu (Abu Dhabi). U oba je kluba Butina bio šef i supervizor svim trenerima vratara, u Al Nasru je vodio i drugu momčad, a u Al Wahdu je još bio zadužen i za omladinsku školu nogometa...
- Da je obitelj ostala sa mnom, teško da bih se i vratio doma. Supruga, kći i sin bili su sa mnom tri i pol godine u Dubaiju i uistinu nam je bilo fantastično, bogatiji smo za veliko iskustvo življenja u jednom sasvim drugom svijetu, s drukčijim navikama, kulturom, religijom... Mogu samo biti zahvalan na svakoj sekundi provedenoj u UAE i taj dio života nikad neću zaboraviti - kaže Butina.
Kakav vam je bio radni ritam?
- Zbog velikih vrućina, tamo se trenira samo u popodnevnim satima, pa sam jutarnji dio provodio u uredu, baveći se administrativnim poslovima, analizama i pripremama za trening. Na kraju radnog dana imao sam sastanak s klupskim direktorima, svakodnevno smo rezimirali što je učinjeno. Uvjeti za rad su fenomenalni, imaju “milijun” travnjaka, zelenijih nego u Engleskoj! Infrastruktura je vrhunska, stadioni su predivni, svaka klupska momčad, od najmlađih klinaca do prve momčadi, ima svoj teren za vježbanje. Da ne govorim o loptama i silnim rekvizitima, tamo ne postoji riječ - “nema”! Što god poželite, oni vam nabave, novac nije nikakav problem u toj bogatoj zemlji. Trude se da im nogomet iz dana u dan bude sve bolji i u tome uspijevaju, to se vidi i po njihovim rezultatima, posebno reprezentativnim, nacionalna im je vrsta na Azijskom prvenstvu bila treća, a ne zaboravimo da je Zoran Mamić s Al Ainom igrao u klupskom finalu SP-a! Mnogu ulažu, mnogo im se i vraća, sve je više dječaka koji igraju nogomet, sve je više gledatelja na tribinama.
Život izvan nogometa?
- Gledajte, ljudi iz cijelog svijeta štede mjesecima i godinama da bi proveli nekoliko dana u Dubaiju! Sve je novo, sve je gotovo savršeno. Bogato, čisto, uredno, država je sjajno uređena a možda je najvažnije istaknuti da je sigurnost na najvišoj mogućoj razini. Doista mogu samo biranim riječima govoriti o svakoj potankosti života u UAE i da je obitelj mogla ostala sa mnom, ne bih se još vratio. Ali, nisam više mogao izdržati, godinu i pol dana bio sam odvojen od supruge i djece, previše je to...
Kakvi su vam planovi?
- Možda ću nešto i mijenjati u svojoj trenerskoj karijeri, ali još ću vidjeti u kojem ću smjeru krenuti. Posao kojim se bavim baš i nije tražen, nemamo baš previše trenera u Europi, a i ono malo što ih imamo, ne uspijevaju sa sobom odvesti i trenera vratara. Koliko znam, samo Ivan Leko u Bruggeu ima trenera vratara iz Hrvatske, Zadranina Tomislava Rogića. A u stručnim stožerima inozemnih trenera, hrvatski treneri, ne samo treneri vratara, nego i kondicijski, uopće ne postoje! Nema nas nigdje.
A posao u Hrvatskoj? Dinamo, HNS...?
- Tek sam se vratio doma, nisam još nikoga kontaktirao, niti se nekome nudio. Pod okriljem UEFA-e završio sam tečaj za mentora trenera vratara - konkretno, kad Akademija HNS-a daje trenerima vratara licencije za rad, nacionalnu, ili UEFA A licenciju, onda sam jedan od mentora i potpisnika te licencije. Sezona uskoro završava, pričekat ću još koji mjesec, pa ćemo vidjeti što će biti.
Posljednji smo put razgovarali tijekom spektakularnog puta Hrvatske do srebra na SP-u u Rusiji. Kako komentirate nastupe naše nacionalne vrste nakon tog fantastičnog rezultata?
- Reprezentacija je doživjela velike promjene, otišli su naši najvažniji ljudi. Počeo je novi proces, dolaze mladi, počinje vrijeme stvaranja i trebat će vremena da ti mladi i nadareni igrači preuzmu važne uloge koje su im namijenjene. Svakako je dobro što smo u ovih devet mjeseci vidjeli da taj proces neće biti lagan, pokazalo se to poglavito u Ligi nacija, kad smo oscilirali od utakmica u kojima smo dobili jaku pljusku, pa sve do vrlo dobrih igara. A onda su, s mnogo muke, počele i kvalifikacije za Euro i sad valjda svi znamo gdje smo. Ne možemo živjeti na staroj slavi, to je definitivno, ali rusko srebro daje izborniku Daliću i igračima pravo na dobro ozračje u stvaranju nove momčadi. Nije, naime, u redu da se sad baca drvlje i kamenje zbog nečega što se dogodilo na jednoj utakmici. Pa uvijek se nešto loše nama događalo u kvalifikacijama, uvijek je bilo slabijih igara i rezultata, ozlijeđenih igrača, onih izvan forme... I zato kažem da stožer i igrači zaslužuju mir zbog svega onoga što su napravili, ali da će biti lako - neće! Uvijek je novi proces stvaranja momčad težak, to je jedan zatvoreni krug u kojem se stalno vrtimo. Ali ne samo mi, svaka momčad proživljava takva razdoblja.
Ima li Hrvatska problem vratara?
- Hrvatska nema mnogo kvalitetnih vratara, ali ima dovoljno kvalitete da reprezentacija ne trpi. Ne možemo se dičiti s, primjerice, petoricom vrhunskih čuvara mreže, jednostavno ih nemamo, vidimo, uostalom, gdje su nam vratari i u kojim klubovima brane! Nekome se netko može sviđati više, nekome manje, ali imamo ono što imamo i to je tako. No, uvijek se poteže to pitanje vratara, još od Ladićeva vremena, što je samo dokaz da nema dovoljno kvalitetnih vratara. I onda nije lako ni izbornicima kad rade kalkulacije oko vratara, prvoga, drugoga ili trećega, ali ono što imamo dostatno je da zadovolji reprezentativne potrebe. Stoga ne bih rekao da imamo problem vratara, veći su nam problem neke druge pozicije u momčadi, za koje smo mislili da smo sjajno pokriveni, a onda se pokazalo da to baš i nije tako.
Kalinić je operiran, Dalić je sad ostao na Livakoviću kao prvom vrataru i Slugi kao njegovoj pričuvi, otvoren je “natječaj” za trećeg vratara?
- Najprije bih želio Kaliniću poželjeti sretan i brz oporavak. A mi smo sad ostali na vratarima iz Hrvatske lige! Sva sreća da je Livaković imao dugu europsku sezonu, vrlo uspješnu, a ima i iskustvo sa SP-a u Rusiji, što se ne može ni kupiti, ni naučiti. I sve ga je to učinilo boljim vratarom, branio je na višoj razini. A samo iskustvo branjenja u Prvoj HNL, ne bi bilo dovoljno da može mirno stati ispred reprezentativnih vratnica, budući da razina igre u HNL-u ipak nije dostatna da pripremi vratara za najveća i najteža iskušenja, kakva nudi reprezentativna scena - smatra Butina.
No, svojedobno je Dražen Ladić, braneći u Dinamu, bio jedan od junaka osvajanja bronce na SP-u u Francuskoj 1998. godine?
- Da, ali to je bio turnirski način natjecanja. Uoči SP-a, igrači su bili mjesec dana na pripremama, vratari su svakodnevno trenirali s našim najboljim igračima i branili njihove udarce, dizali formu. U Francuskoj se igralo svakih četiri-pet dana, takve se utakmice igraju na emociju, zajedništvo je jače izraženo i sve to utječe na formu.
Zašto Hrvatska nema više kvalitetnih vratara? Je li problem u manjku nadarenih golmana, ili se negdje griješi u radu s nadarenim mladićima?
- Treba biti iskren, bez ikakve igre skrivača. Nemoguće je, naime, da mi proizvodimo toliki broj igrača koji igraju u najvećim europskim klubovima, a ne možemo proizvesti svjetski vrijednoga vratara! Pa već se to moralo dogoditi po svim zakonima malih, srednjih i velikih brojeva, ili razlomaka! I samo dva razloga mogu postojati zašto se to nije dogodilo: ili je loša selekcija, dakle loša procjena kad se za nekoga kaže da će biti vrhunski vratar, ili je pogreška u radu s tim vratarima - kaže Butina i ističe:
- Kad se kod nas razgovara o radu s vratarima, onda se i dalje smatra kako je to isključivo posao trenera vratara. A to je najveća neistina i notorna glupost! Naši vratari imaju problema zato jer nisu integrirani u trenažni proces, nego su i dalje ljudi koji treniraju izolirano od momčadi i bacaju se negdje iza gola, da ne bi oštetili travnjak!? Kakva je logika u treniranju iza gola, ako na utakmici braniš - ispred gola? I nakon takvih treninga u osami, logično je da se na utakmici pred vratarom događaju situacije koje on ne prepoznaje, jer ih nije radio na treningu! Nadam se da će se i to jednoga dana promijeniti, da će se shvatiti kako su vratari sastavni dio nogometne momčadi, štoviše, jedna od najvažnijih karika. U današnjem nogometu vratari sve više postaju i braniči, aktivno sudjeluju u igri, pa je onda valjda i logično da se i treninzi prilagode novonastalim uvjetima.