Sportski ciljevi nikad ispunjeni, momčad u igri za trofej, klub financijski jak i stabilan, sve jasniji planovi o gradnji kampa i stadiona, a Kantridom jučer, uz kišu, bujice zabrinutosti, gorčine i ljutnje.
Ulična naklapanja koja su potresla Portić 3 pa do neba rasrdila predsjednika i šefa struke - na stranu. Treba se spremiti za Split koji je u posljednjih šest kola osvojio samo dva boda manje od Rijeke, koji kod kuće u 16 utakmica ima deset pobjeda, koji je Rijeku ove sezone već pobijedio na Parku mladeži... Treba se baviti nogometom!
Ako jedan ili dvojica igrača odigraju loše, može se pričati o njihovoj odgovornosti, ali kada je cijela momčad daleko ispod svoje dokazano visoke razine, onda je jedini adekvatni sugovornik - šef struke.
Sastav koji je Matjaž Kek poslao na travnjak Gradskoga stadiona bio je najbolji mogući u tome trenutku. No taj je sastav bio neprepoznatljivo loš. Betisu, Hajduku, Lokomotivi... Na gol zapucaš preko 30 puta, protiv Osijeka dominiraš u posjedu, al' gotovo da ne potegneš prema Mikuliću?! Rastočiš Hajduk, budeš rastočen od Dinama, rutinski pometeš Zadar, do bola jalovo odigraš kod Osijeka.
Zašto se Rijeci događaju takve nedopustive oscilacije?
- U tri utakmice primili smo šest golova, od čega pet iz prekida. Dakle... Prvi i osnovni razlog je pad koncentracije, a pad koncentracije je stvar glave. Jer unatoč brojnim izostancima oni koji igraju nisu baš toliko neiskusni da bi tako griješili i morali su bolje reagirati - govorio nam je jučer Matjaž Kek.
- Upravo na tu fokusiranost kod prekida permanentno ukazujemo i na treninzima se intenzivno radi na otklanjaju tih pogrešaka. No oscilacije se dogode i zbog toga što nam je otpao niz iskusnijih, stožernih igrača (nedostajali su Knežević, Krstanović, Marić i Maleš te Alispahić kojeg se, o tome minutaža svjedoči, ipak ne može svrstati među stožerne, nap. a.). Da, imali smo posjed lopte, ali onaj "lažni" o kojem pričam cijele sezone kad nam se spočitava "defenzivnost". Imali smo i dvije-tri izgledne situacije, no prema naprijed smo zapravo bili jalovi. I s premalo agresije u sredini terena. Posebno u prvom poluvremenu. Onda u drugom kreneš bolje, ali - lopta ti sve vrati.
To su posljedice. A uzroci? Loša psihološka priprema? Igrači koji su, kako ste sami rekli, "zvijezde samo na Kantridi"? I tko su se te zvijezde? Sharbini kojeg izvan Kantride najčešće "nema", Kvržić koji se možda čuva za SP, Kramarić kojeg možda demotivira to što mu Čop sve više bježi? To su vam napadači i fantazisti, jedine moguće (opet vas citiramo) zvijezde.
- Predugo surađujemo da ne biste i sami znali kako vam na pitanje o imenima neću odgovoriti. OK, vaše je da pitate i to je sasvim u redu, ali u mojoj su se Rijeci takve stvari uvijek rješavale na jedinome pravom mjestu, u svlačionici. Tako je bilo dosad, tako će biti i nadalje. Što se psihološke pripreme tiče, od odgovornosti nisam bježao, niti ću bježati. Pobjeđivali smo svi, sada smo izgubili svi. Sigurno sam i ja pogriješio, još analiziram tih 0:2.
Prebrzo je javnost zaboravila sve silne radosti koje su im Tomečak, Kek, Kramarić & com. priuštili od 18. srpnja prošle godine do danas. A onda se ta gorčina prelila i u klub. No, porazi su sastavni dio sporta i života.