Simon Rožman voli raditi pod pritiskom. Kada su svi uvjereni da je izgubio kompas, jer njegova momčad nije pokazala ništa, izgledala je jadno (Lokomotiva), u sljedećoj utakmici ostvari rezultat za pamćenje. Sjetimo se pobjede na Poljudu (4:0), prije ove nad Dinamom u četvrtfinalu Kupa. Oba su puta vješala (javnosti) bila spremna. Zapljeskali su mu u Splitu, a sada je, nadmudrivši Dinamo genijalca Nenada Bjelice, dobio kredit do kraja sezone.
Trenerov je rukopis, naime, u pobjedi nad Dinamom. Jer odustao je svoje filozofije “umiranja u ljepoti loptanja” i nacrtao radničko-ratničku utakmicu. U rasporedu 3(5)-5(3)-2. Nedodirljivim Modrima servirao je Tenžerin “mozak s jajima”. Mišiće i mudrost. Sve zamotano u zajedništvo, odgovornost prema taktici i suigrača do - boli. Osam igrača za lopte, Čolak i Andrijašević u stalnom presingu.
Zasluge, naravno, pripadaju igračima. Od početka do kraja, poglavito kada je Dinamo u nastavku pritiskao na krilima bure, djelovali su kompaktno. Bili su momčad. Pandur na vratima, Smolčić kao novi stoper, Štefulj na lijevom boku, Lepinjica na sredini terena, sjajno su se uklopili u sustav i sastav. Rožman je u četiri dana, od poraza s Lokomotivom do ogleda s Dinamom, promijenio glave igrača. U tome je tajna...
Sjećamo se kada je tek bio preuzeo momčad kako je govorio:
- Govore da ništa ne možemo napraviti... Moj moto je da se moramo usuditi živjeti svoje snove. Mislim da nedostaje osjećaja i da se ljudi ne osuđuju otvoriti i doživjeti, tugu, razočaranje i žalost... Svi smo mi ljudi prije svega, a onda nogometaši. Nikada ne postavljam granice i živimo iz dana u dan maksimalno predani radu i učenju.
Uzor mu je Guardiola, ali emocionalno je bliži Kloppu. Voli psihologiju koju primjenjuje na nogomet.
Nije Rožman još ništa osvojio, tek se mora dokazati, ali uhvatio je bika za rogove. Dinamovci su morali pričati o buri... Jer, Rožman je svojim novim sustavom razorio igru čarobnjaka iz Maksimira.
Jasno je Rožmanu da je sada na stolu javnosti krunica, ali ispod njega - nož. Nitko mu, međutim, ne može oduzeti zasluge za trijumf nad Dinamom. Bez obzira što su u pobjedama najzaslužniji igrači, a trenerima pripadaju - porazi...
Slovenac je vampirima podvalio češnjak. Rijeka je ostvarila pobjedu u koju je malo tko vjerovao. Osim Rožmana i - igrača!
Manje je bitno tko je “naručio” buru od činjenice da je Rijeka pokazala da ima srce i jaja andaluzijskog bika. Jedna nova Rijeka. Rožmanova.