Složit će se svi, ovo je bio najbolji nogomet koji smo vidjeli na ovom turniru! Najmoderniji, najagresivniji, tehnički na razini Barcelone. Česi, koji du za Antu Čačića bili opasniji nego Turci, bili su tek nešto bolji sparing partner, ali samo do 70. minute.. Priuštio je naš raskošni nogometni talent "jedan časak radosti", narod je u St. Etienneu zapjevao "Večeras je naša fešta..." A u našoj zemlji nema baš puno radosti...
Međutim, riječ nam je zastala u grlu, pjesma je utihnula, a tinta je u nalivperu presušila u 76. minuti, Česi su iz prve prilike postigli gol. Nije bilo gotovo. Otkud ta nagla promjena? Ante Čačić nije smio mijenjati Luku Modrića, njegovim izlaskom Česi su se okuražili.
U 84. minuti "progovorili" su navijači, koji su došli izazvati prekid. Uništili su s nekoliko baklji i jednim topovskim udarom jedan izuzetni dojam, osramotili su jednu ionako uništenu državu. "Za svaku baklju - fala!"
Zbunjeni, dotučeni, razočarani, zapanjeni hrvatski nogometaši, koji nisu izgubili dva boda od Češke, nego od vlastitih navijača, odjednom su stali. Zanijemili. Na potezu je država, ali - koja država? Nemamo vladu, nemamo nikoga tko će zaštititi jedino što vrijedi, nogomet. Možda bi bilo i bolje da se već sutra vratimo kući, kome trebaju pobjede i koga uopće zanima drugi krug. Ponovio se Milano, unakazili smo jednu veliku igru novim "kukastim križem" na naš način...
U prvom činu utakmice, hrvatska reprezentacija je jučer odigrala presing, kakav nisu u najboljim danima igrali ni Tomislav Ivić, ni Ćiro Blažević osamdesetdruge, taj presing se može usporediti jedino s onim što je Ajax igrao s Cruyffom sedamdesetih godina. Naši dečki ušli su nevjerojatno agresivno, bili su neobično nabrijani da su se novinari pitali: "Na čemu su ovi?" Vjerojatno im je Ante Čačić za ručak servirao krvavi biftek.
Sve je bilo perfektno, jedino smo gol predugo čekali. Ali Česi imaju dva stopera, Šivok i Hubnik, koji se već proglašeni najboljim stoperskim parom na turniru. Pritisak je bio sve žešći, nizali su se korneri, golman Petr Čech se znojio, ali na semaforu je stajala nula. Bili smo blizu u 21. minuti, nakon izvrsnog i preciznog dodavanja Mandžukića, ali je Perišić u klizećem startu bio prekratak za - milimetar. Priuštio si je i Luka Modrić show, samo je falio gol.
Češka obrana ipak nije mogla izdržati stalno bombardiranje, "pukli" su u 37. minuti, a autor pogotka bio je Ivan Perišić. Znalački je poslao loptu u lijevi kut jednog od najboljih svjetskih golmana i pokrenuo lavinu oduševljenja na stadionu. Bili su Hrvati u šansi i u 42. minuti, nakon preciznog Rakitićevog dodavanja, no naši stoperi, Ćorluka i Vida, nisu se "dogovorili" tko će gurnuti loptu u gol.
Zbunjeni češki nogometaši, fascinirani energijom hrvatskih nogometaša, samo su jednom došli u polupriliku, ali je slobodni udarac Davida Lafate završio u živom zidu.
Sve je Ante Čačić posložio kako treba, "posudio" je motivacijski serum od svog kritičara Ćire Blaževića i doveo u ekstazu navijačku armiju, koja je bila dvanaesti igrač u jednom od svojih najboljih izdanja. Ali, samo do posljednjih deset minuta, navijači su bili kao u Berlinu 2006. godine, na utakmici protiv Brazila. U hrvatskoj momčadi nije bilo slabog mjesta, a ceh je opet "platio" Vedran Ćorluka, kojemu su i Česi razbili glavu. Ili je zavoj oko glave novi fetiš hrvatske reprezentacije, ili je to zbog popularnosti na društvenim mrežama, ili je zaista naletio na tvrdi češki lakat...
Gorak okus u ustima teško će isprati plasman u sljedeći krug. Umjesto u drugom krugu, hrvatski nogomet je u "devetom krugu" vlastitog pakla, iz kojega nema izlaza. Što slijedi? Ukinuti nogomet?