Tko nema golgetera u pravilu ne čini velika djela i zato Mario Mandžukić neće dobiti vremena za prilagodbu na Svjetsko prvenstvo. On je neupitni vođa napada Vatrenih i kao takav mora zabijati. Od njega se očekuje da povede momčad prema pobjedama, iako će u Manausu debitirati na najvećem natjecanju.
Bez prave i uigrane ekipe iluzorno je računati na vrhunske rezultate, međutim, njih nema niti bez klasnih pojedinaca. Davor Šuker je na Euru 1996. dao tri gola, dvije godine kasnije na Mundialu čak šest i krčio put Hrvatskoj prema bronci. Šukera su pogoci “prodali” u Real, a Vatrenima donijeli vječnu slavu. Mario Mandžukić također je postigao tri na Euru u Poljskoj s čime je “kupio” ugovor u Bayernu. Nitko ne traži od njega da zabije šest u Brazilu, ali je i na poziciji (centarfor) i u ulozi (zvijezda) tolike važnosti da je prvi na popisu imena od koji se očekuje da probiju Itandjea u Manausu.
Španjolska je mogla biti svjetski prvak bez ekstra napadača, ali male zemlje poput Hrvatske ne čine velike rezultate ako nemaju čovjeka koji prednjači efikasnošću. Ne samo naš Šuker, tako je Hakan Sukur vodio Tursku 2002. do brončane medalje, Forlan je bio najbolji igrač turnira s pet golova 2010. da bi Urugvaj bio treći, Brolin i Stoičkov davali su ton Šveđanima i Bugarima 1994...
Kako će to Mandžukić činiti manje je važno, ne bi bilo loše da koji zabije glavom jer u tom je posljednjih sezona najbolji u Europi, a Hrvatska nikad na takav način nije postigla pogodak na svjetskom prvenstvu. Za naše prilike on je as, ili kako ovdje u Brazilu kažu craque, i snosi najveću odgovornost za pogotke. Nismo vidjeli vodič za Mundial otisnut u zemlji domaćinu u kojem kao prvo ime Hrvatske nije izdvojen Mandžukić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....