Kralj se vratio, rekli smo, a Freddy Rosengren složio se. Trener Marija Ančića, dakako, gledao je finale US Opena između Rogera Federera i Andyja Murrayja. Za razliku od 24-godišnjeg Splićanina koji je već spavao snom pravednika, izmoren iscrpljujućim treninzima koji služe kao priprema za Davis Cup u Zadru, ali su i temelj za još pet turnira do kraja sezone. No nećemo o Ančiću, rekosmo, kralj se vratio.
- To je sasvim drukčije od svega što je igrao ove sezone - analizirao je Šveđanin.
- Murray nije imao vremena i prostora razviti igru, stalno je bio pod pritiskom. Okladio bih se da Roger u Wimbledonu sve skupa nije bio 44 puta na mreži kao u finalu US Opena. Kad je forhend pravi, kad je napadački orijentiran i kad zatvara mrežu, Rogeru je teško parirati. Sve je stvar samopouzdanja - zaključio je.
Možda je na Federerov pozitivan pristup utjecala i činjenica da je s druge strane mreže bio Murray, a ne Nadal, ali nećemo sada prosipati cinizam po papiru. Švicarac je ipak odigrao maestralno finale za peti uzastopni trijumf na US Openu i ukupno 13. na Grand Slam turnirima (uz četiri poraza, sva četiri od Nadala - tri u Roland Garrosu i jedan u Wimbledonu). Nitko prije njega nije otišao do kraja na pet Wimbledona i pet US Opena u nizu.
- Nemam se s kim uspoređivati, definitivno sam ponosan na svoja ostvarenja. Ljeto je bilo teško.
Ljeto koje je počelo brutalnim porazom u Roland Garrosu koji je brzo prebolio, pa se nastavilo gubitkom prevlasti u All England Clubu, “taj je bio težak, obuzela me tuga što sam izgubio epski, povijesni meč”. Uslijedio je i silazak s broja jedan, uz neuvjerljive partije u Kanadi, Cincinnatiju i Pekingu. Kao utjeha stiglo je zlato u paru sa Stanislasom Wawrinkom, no žamor oko Federera i njegovih mogućnosti uporno se pojačavao. US Open bio je posljednja prilika za spašavanje sezone, nastavak niza od barem jednog osvojenog Grand Slam-turnira svake sezone od 2003. godine (Pete Sampras i Björn Borg osam su godina zaredom osvajali barem jedan “Slam”).
- Znao sam da stvari neće izgledati tako loše ako na kraju osvojim naslov. Uopće nije loše, a ljudi neka i dalje govore što hoće.
Jedan od velikih motiva bio je riješiti se “gomile luđaka koji su mi odjednom počeli pisati i pokušavali doći do mene da bi mi rekli kakvu pomoć trebam, psihološku i fizičku”.
- To je bilo apsolutno najgore. Morate se smijati kad vidite o čemu sve ljudi razmišljaju, ali s vremenom postane naporno. Ljudi izađu iz rupa i misle da mi mogu pomoći. A meni pomoć ne treba. Ova pobjeda, ovaj trofej na neki će ih način natjerati da se malo smire i ušute. Nadam se da će telefoni u kući mojih roditelja prestati zvoniti.
I to je dio relativno nepoznate priče o megapopularnim sportašima. Nije uvijek sve med i mlijeko makar na računu imali novca i da nisu svjesni koliko. Slava naime nije samo užitak. S uspjehom ruku pod ruku ide još mnogo toga - lošega.
Pet naslova u Open-eri na US Openu osvojili su još Sampras i Jimmy Connors, međutim, Federer je u društvu Billa Tildena, Amerikanca koji je dominirao od 1920. do 1925. godine. Šest u nizu. Izazov?
- Jedna je stvar sigurna, neću se zaustaviti na trinaest naslova. Ružan je to broj.
Priznao je da je ponovo osjetio nedodirljivost, nepobjedivost. Nakon teškog, sumornog ljeta.
- Izgubio sam nekoliko mečeva koje nisam smio. I to je boljelo više od svega. Vratiti se odmah nakon gubitka broja jedan, to je najbolji mogući scenarij.
Finale je uglavnom bilo lišeno drame, osim u jednom trenutku. Federer je naime od 2:2 u prvom odjurio do 2:0 u drugom setu. Murray je uzvratio, stigao na 2:2 i 0:40 na servis Švicarca. Na drugu break-loptu, uvjeren je Škot, Federerov bekhend izašao je izvan terena. On nije stao, sudac nije reagirao...
- To je trebao biti moj gem. Ne tvrdim da bi taj gem dobio meč, ali dao bi mi malo veću dozu samopouzdanja. Teško je igrati kad ga stalno morate stizati, a uz to on igra fenomenalno.
Na mreži su srdačno porazgovarali.
- Čestitao mi je na odličnom turniru, a ja sam uzvratio da se slažem sa svima da mu je ova sezona bila grozna - našalio se Murray.
- Neka meni svaka bude takva. Polufinale Australian Opena, finale Roland Garrosa i Wimbledona, zlato u Pekingu, pobjeda na US Openu. Odmah bih potpisao.
I Federer bi stavio autogram. S jednim Grand Slam-trofejom definitivno se lakše diše. Pogotovo kad imate samo jedan manje od rekorda Petea Samprasa.
- Ne mislim stati na trinaest.
Ako je to ikada bilo sporno...