Nađite mi još jednog, samo jednog nogometaša koji bi donio takvu odluku?
Mnogima, pa i meni, nerazumljiva odluka, ako na stolu leži ponuda Barcelone. Bio sam uvjeren da je podcijenio vlastitu nogometnu klasu. Jer, da je Darijo Srna iznimni nogometaš, potvrdit će i Miroslav Rede, jedan od naših najozbiljnijih nogometnih autoriteta u posljednjih 50 godina, koji je u svoj dream team uvrstio i Srnu. Od današnje generacije - samo njega!
Beara, Srna, Zebec, Gudelj, Jarni, Prosinečki, Boban, Bobek, Šuker, Vukas, Skoblar!
Među ovim nogometašima treba tražiti najboljega hrvatskog nogometaša svih vremena, a ne pumpati vrijednosti, nogometaše koji (još) nisu dosegnuli tu klasu. Zanimljivo, Rede je među top-11 smjestio čak petoricu igrača Hajduka (Beara, Jarni, Gudelj, Vukas i Srna), trojicu dinamovaca (Boban, Prosinečki, Šuker), dvojicu iz Partizana (Bobek, Zebec) i jednog iz OFK Beograd (Skoblar).
Nedavno sam, vidjevši Srninu odbijenicu Barceloni, napisao da bi svaki nogometaš “za jedan euro i samo jednu ponuđenu minutu u Barceloni” bez razmišljanja trebao potpisati za taj klub. Naročito ako je, kao Srna, zagazio u 35. godinu. Međutim, nakon što sam vidio kako je Darijo Srna potisnuo svoj ego u “aut”, nisam siguran da sam bio u pravu...
U utakmici između pohlepe za slavom i lojalnosti, Darijo Srna odabrao je - lojalnost. Odanost prema Rinatu Ahmetovu, koji ga je za 14 godina vjernosti učinio bogatim čovjekom i koji cijeni sve što je Srna učinio za Donjeck u tih famoznih 14 godina.
Čak i kao izbjeglica, istina u zlatnom kavezu u Kijevu, nije se odlučio za bijeg na komforni europski jugozapad i karizmu Nou Campa. Igrati pred 100.000 gledatelja, igrati pokraj Messija i Neymara, a ni glad za osvajanjem Lige prvaka, sve je to Srni manje važno od Ahmetova, koji i u teškim vremenima za njegov klub drži visoku europsku razinu...
Nađite mi još jednog, samo jednog nogometaša koji bi donio takvu odluku?
mentalna čvrstina Pa kad smo već kod psihološke stabilnosti, nađite mi još jednog nogometaša takve mentalne čvrstine koji bi nakon hajke na njegove godine, kakva se odvijala kod nas uoči Europskog prvenstva, odigrao turnir na razini kako je to učinio Srna?
Ego, slava i novac tri su stvari kojih se niti jedan nogometaš nikada neće odreći, kod Srne sam se prvi put sudario s tom, za nogomet, neprirodnom pojavom. I zato dream team Miroslava Redea u mojim očima ima još veću težinu, iako i današnja generacija hrvatskih nogometaša ima izuzetnu težinu i visoku svjetsku klasu. Ali, samo je Srna klasa iznad, zato jer je njegov karakter egu mogao začepiti usta. “Ostajem uz Ahmetova i da te više nisam čuo!”