Kada je Lovre Kalinić (27) u pitanju, onda u Gentu i Belgiji rasprava nema. Najbolji golman lige koji uvijek daje svoje i stoga je jedan od najzaslužnijih Gentovih igrača za ulazak u doigravanje za prvaka. Što je, doduše, bio minimalan cilj kluba, jer ove sezone slagala se momčad za lov na naslov prvaka...
- I onda smo u prvih šest kola osvojili ukupno tri boda, austrijski Altach odmah nas je izbacio iz Europe. Bio je to ulaz u sezonu iz najveće noćne more - prisjeća se reprezentativni čuvar mreže.
Zašto ste tako otvorili sezonu?
- Znate već da smo ljetos žestoko promijenili momčad. Pet je igrača otišlo, sedam novih došlo, uložilo se puno novca i ambicije su bile velike. U takvom okruženju tadašnji trener Hein Vanhaezebrouck odlučio je svih sedam pojačanja odmah gurnuti u vatru vjerujući da ćemo se brzo posložiti i krenuti s pobjedama, ali njegov hazard bio je prevelik. Platili smo danak neuigranosti, na terenu nije bilo prave kemije u momčadi i nakon tako groznog starta trener je podnio ostavku.
Veliki ponos
Stigao je Yves Vanderhaeghe?
- S novim su trenerom brzo stigli odlični rezultati i tako smo već dva kola prije kraja i teoretski osigurali jedno od prvih šest mjesta za doigravanje u kojem nas nakon groznog ulaska u sezonu mnogi nisu ni vidjeli.
Kakva je bila atmosfera u klubu tih dana kada ste nizali neuspjehe?
- Bilo je svima teško, jer klub je uložio kao nikada prije, a umjesto lova na naslov stigli su porazi. Međutim, atmosfera je i dalje ostala pozitivna, mi igrači imali smo punu podršku i s te strane nije bilo nikakvog problema. Druga je stvar bila što smo mi u svlačionici bili u komi zbog serije poraza.
Vi ste i u tom razdoblju solidno branili?
- Kasno sam se priključio pripremama, jer sam dobio produženi odmor zbog obaveza u reprezentaciji. Međutim, taj je odmor svejedno trajao samo 12 dana, tako da se teško moglo pričati o pravom odmoru. Tjelesno sam bio u redu, ali mentalno ni ja nisam bio onaj pravi. Potom mi je stradao prst na nozi, morao sam propustiti neke utakmice i na koncu moj doprinos statistički možda nije bio loš, ali moram biti iskren i priznati da nisam bio na svojoj najboljoj razini.
Belgijanci vam to očito nisu zamjerili, jer nedavno su vas izabrali za najboljeg golmana lige u 2017. godini?
- Bila je to velika priredba i osjećao sam se jako ponosno primajući nagradu. Bio mi je to već treći individualni trofej u samo godinu dana koliko sam u Gentu. Bio sam izabran za golmana prošle sezone, potom su me navijači izabrali za najboljeg igrača Genta i sada je stiglo još jedno veliko priznanje. Sve to godi, ali to je ujedno i obaveza za utakmice koje dolaze.
Svjedočimo da vas na belgijskim portalima i općenito u medijima jako cijene?
- Možda ja to osjećam više od nekih drugih, jer ovdje su nagrade samo konačna priznanja, a kod nas i kad ih dobiješ ostaju kojekakva osporavanja i upitnici. Koliko god dobro branio, kod nas se uvijek ističe neka mana, neka lošija utakmica ili intervencija. I u Hrvatskoj sam dvije godine bio proglašavan za najboljega golmana lige, ali nikada me nisu prestale pratiti sumnje. Osobno s tim nemam problema, jer uvijek sam čvrsto na zemlji i znam da samo krvavim radom mogu ići naprijed, ali kada vidim kako me tretiraju u Belgiji, pitam se zašto tako ne bi bilo i doma?
Stalno napredujem
Koliko ste napredovali u godinu i ovih 14 mjeseci koliko ste u Belgiji?
- Teško je reći koliko, ali svakako sam napredovao. Imam odličnog trenera za vratare, ali u svakom kolu imam i odlične utakmice u kojima sam po sebi napreduješ, jer i lige se evidentno digla u tih 14 mjeseci. Zbog toga mi je gušt braniti, osjećam se sjajno, maksimalno sam motiviran, podređen radu i onda rezultat ne može izostati.
Kakvom se rezultatu Gent nada do kraja sezone?
- Cilj je biti što je moguće više, a kako će se prije play-offa bodovi prepoloviti, tako će nam se otvoriti šansa da budemo čak i drugi, ali i opasnost da budemo tek šesti. Po igrama koje smo pokazali u jednom velikom kontinuitetu rekao bih da imamo pravo reći kako nitko u Belgiji nije bolji od nas.
Karlu Letici samo je nebo granica
Prije godinu dana naznačili ste nam da u Karlu Letici vidite veliki vratarski potencijal, a u međuvremenu je on postao vaš pravi nasljednik u Hajduku?
- Gledao sam ga i uživao, jer bio je na vrhunskoj razini kada je bilo najteže, na Rujevici protiv Rijeke i u Maksimiru protiv Dinama. Već ta dva derbija dovoljno govore o njegovim kvalitetama, ali i o pobjedničkom karakteru.
Čujemo da je Letica već dosta popularan i u Belgiji?
- Dosta me ljudi u Belgiji već pitalo za njega, očito je ostavio dojam.
Tek je stao na Hajdukova vrata, a i nedavno je napunio 21 godinu. Nije da bi trebao žuriti?
- Moj je stav uvijek bio da golman - baš kao i igrač - treba ići korak po korak, odnosno dizati letvice tek kada budeš potpuno spreman. Stoga ću uvijek reći da golman van treba otići samo s dovoljno iskustva i utakmica u nogama, jer ako stvari krenu u lošem smjeru, golman bez iskustva lako se može izgubiti. Međutim, znamo da pravila nema, svaki je golman priča za sebe. Letica je pokazao koliko je mentalno jak već na Rujevici, jer dobio je jednu šansu na najgorem mogućem gostovanju, a tako ju je sjajno iskoristio. Vidljivo je da Letica djeluje moćno na golu, izgleda mirno, zrelo, kao da ima puno obrana iza sebe... Letici je samo nebo granica, a jedino što mu mogu reći je da treba biti strpljiv, jer na kraju će sve doći tamo gdje treba biti.
Nije ni Club Brugge?
- Tamo su s našim Ivanom Lekom na čelu napravili fantastičan posao u otvaranju sezone kada su svima daleko pobjegli, ali nedavno je i njih sustigla kriza pa su zaredali s dosta utakmica bez pobjede. Međutim, imaju veliku prednost i zato su realno prvi favoriti za naslov, premda ne mogu reći da imaju bolju momčad od Genta.
Prošle ste sezone prvi put osjetili čari play-offa. Vidjeli smo i tijekom TV prijenosa da je atmosfera na stadionima fantastična?
- Taj play-off potpuno je zaludio Belgiju koja i tijekom cijele sezone obožava nogomet i puni tribine stadiona, ali tada je doista prava ludnica. Mogu vam reći da je poseban gušt igrati te utakmice i da je razina nogometa tada izvanredna. Ovdje se igra jako agresivno i puno se trči, a u play-offu sve to ode na još višu razinu. Zato su u pravu oni koji belgijsku ligu zovu “mali Premiership”.
Play-off je čudesan
OK, tih šest momčadi koje izbore doigravanje za prvaka doista su privilegirane, ali što je s momčadima koje ostaju dolje, one igraju za jedno mjesto koje možda vodi u Europu?
- Tako je, sustav je takav da pobjednik Play-offa II razigrava s momčadi koja će Play-off za prvaka završiti na četvrtom mjestu. Uglavnom, ovaj drugi Play-off daleko je manje praćen, ne donosi borbu za neka važnija mjesta, on se puni s još tri kluba iz Druge lige pa se formiraju dvije skupine kako bi svatko odigrao tih deset utakmica. Čudan je to sustav, nisam ga baš samo tako pohvatao, ali, ukratko, tu se igra hrpa utakmica koja o ničemu ne odlučuje. No, nije ni to ono najgore...
A što je najgore?
- U sljedećem kolu - koje je ujedno i posljednje prije doigravanja - doznat ćemo hoće li zadnji na ljestvici biti Eupen ili Mechelen. Uglavnom, onaj tko bude zadnji, taj je već završio sezonu i mirno može čekati Drugu ligu. Već 10. ožujka ti će igrači završiti sezonu...
Zar se klubovi ne bune protiv takvog sustava?
- Koliko sam shvatio, to je ovdje potpuno zaživjelo i nitko s tim nema problema. Neupitno je da klubovi koji budu među prvih šest uživaju veliku povlasticu, ostali uglavnom igraju poluprijateljske utakmice koje malo koga zanimaju... Mi smo od takve lige odustali, ali u Belgiji to prolazi.
Pustimo malo Belgiju i Gent, jer bliži nam se Svjetsko prvenstvu u Rusiji. Bili ste na Euru u Francuskoj, tamo niste dobili ni minute. Računate li da će sada biti drugačije?
- Ne vidim da bi se išta trebalo promijeniti po tom pitanju. Subašić je prvi golman reprezentacije, nedavno je proglašen i za najboljeg golmana francuske lige tako da ne vidim ni prostora, a još manje potrebe za bilo kakvim promjenama na vratima reprezentacije. Subašić je broj jedan, a moje je nastaviti gristi, još bolje raditi, strpljivo čekati svoju priliku, a prije toga svakako biti Subašiću najveća moguća podrška. Što mi i nije teško, jer govorimo o vrhunskom golmanu i sjajnom čovjeku i prijatelju.
Možemo daleko
Prvenstvo otvaramo protiv Nigerije?
- Imam dojam kao da malo podcjenjujemo Nigerijce, a ja u klubu imam Simona i Esitija, dva mlada nigerijska reprezentativca koji su već sada sjajni igrači. Dečki su moćni i brzi, ali i vrlo odgovorni, kvalitetni igrači i oni mi sami kažu da je takva cijela reprezentacija. Tako da bilo kakav makar jedan posto labaviji pristup uoči utakmice s Nigerijom može biti koban.
Posebno zato što dosta naših igrača nije u nekoj formi, dio njih ima i problema s minutažom?
- Toga se manje bojim, jer naši su igrači previše iskusni da ne bi već znali pronaći način s kojim će Rusiju dočekati u optimalnoj formi. Vidim da postoji zabrinutost jer nam dosta igrača iz napadačkog pogona ne zabija golove, ali bolje da ih je kriza uhvatila sada nego u Rusiji.
Daleko nas vidite u Rusiji?
- Treba ići utakmicu po utakmicu, ali jako sam optimističan, jer doista imamo sjajne igrače, ali imamo i kemiju u momčadi, dobru škvadru koja ima svoj prepoznatljiv stil. U Francuskoj nas sreća nije pomazila, u Rusiji ćemo je valjda zaslužiti.
Muke i drame
U Rusiji nas čeka i čudesni Leo Messi, protiv koje ste već imali priliku braniti?
- Da, bilo je to sjajno iskustvo u Londonu. Uz mene su od aktualnih reprezentativaca tamo još bili Čop, Kovačić, Vrsaljko... Nemojte samo očekivati da kažem nešto o Messiju, jer nema toga što o njemu nije izrečeno već tisuću puta, a igrama je zaslužio još barem toliko pohvala.
Pa možemo li mi protiv takvog Messija i Argentine?
- Nisam baš redovito gledao njihove utakmice u kvalifikacijama za Rusiju, ali čitao sam puno toga i pratio rezultate, tako da znam kako im igre nisu bile impresivne te da su u Rusiju stigli nakon puno muka i drama. Zato ih se osobno ne bojim previše, jer ostane li Argentina na razini koju je pokazivala u kvalifikacijama, Hrvatska će sigurno biti u šansi dobiti utakmicu. Dakako, jako sam dobro svjestan kako oni na raspolaganju imaju čitavu nisku izvanserijskih igrača koji individualno imaju kapacitet za naslov prvaka svijeta, ali povijest pamti i bolje igrače koji na koncu nisu bili posloženi kao vrhunska momčad.
Premiership je najveći mogući izazov, ali u glavi mi je samo Gent
Nikada nam do kraja niste otkrili što se ljetos događalo s ponudama koje su iz Premiershipa stigle na Gentovu adresu?
- Znao sam da je bilo upita, ali niti sam išao nekoga u klubu pitati što se događa, niti me je to zanimalo. Odavno sam si u glavi posložio stvari kada je nogomet u pitanju. Moje je trenirati i braniti, a ljudi kojima sam poklonio povjerenje trebaju brinuti o mojoj karijeri. Ne želim se dovesti u situaciju da razmišljam o ponudama, ili klubovima koji bi kao trebali doći, jer to mi na utakmici ne može donijeti ništa dobroga. Imam menadžere kojima vjerujem, koji su i do sada odlično brinuli o mojoj karijeri i ne dvojim da će oni znati povući poteze koji će biti dobri za mene.
Ipak ne možete pobjeći od toga da vas nekoliko klubova iz Premiershipa stalno prati?
- To je i logično, jer Belgija je poznata kao zemlja iz koje su igračima vrata Premiershipa širom otvorena. Naravno da mi odlazak na Otok bio vrhunac karijere, najveći mogući izazov, ali to će se dogoditi kada i ako dođe pravi trenutak. Do tada želim razmišljati samo o Gentu. Ovdje mi je fenomenalno, branim u sjajnom klubu, u ligi koja je doista odlična, tako da bi bilo nepošteno ne respektirati takve činjenice. Plus što mi supruga i kćerkica uživaju zajedno sa mnom u Gentu. S druge strane svaki sportaš teži novom iskoraku i većim izazovima, ali život me naučio da će se to - ako imaš kvalitetu - na koncu dogoditi.