Fraza o Hrvatskoj kao sportskoj velesili već je i pomalo izlizana, prije svega jer bi nam takva priča svima trebala već biti normalna. Velikani kao što su Mate Parlov ili Janica Kostelić naviknuli su nas na najbolje svari. Zato jer su bili najbolji na svijetu, neki u jednom trenutku koji onda traje godinu, dvije ili četiri, neki kraće, neki duže, ali opet rijetki kroz godinu dana, kad je riječ o nagradama koje dodjeljuju svjetske federacije, sportske redakcije, razni žiriji. Ovo po što su u ponedjeljak u London došli Luka Modrić i Zlatko Dalić...
Tri svjetska zlata
Uglavnom, u toj priči je - kako to obično biva kad govorimo o rekordima hrvatskog sporta - iznad svih Janica Kostelić, jedina koja je bila najbolja sportašica svijeta. Tako vitrine današnje državne tajnice za sport krasi Laureus, poznat i kao “sportski Oscar”, koji je, primjerice, i prošle godine osvojio Roger Federer, Janičin “kolega” iz 2006. Zanimljivo, Kostelić najbolja sportašica svijeta nije bila nakon Salt Lake Cityja - žiri se tada odlučio za Serenu Williams, čija su četiri uzastopna Grand Slama (redom Rolad Garros, Wimbledon, US i Australian Open) “pobijedila” četiri olimpijske medalje (tri zlata) - već nakon tri svjetska zlata u Bormiju.
Košarkaški niz
Tu, naravno, ne završava priča o Hrvatima koji su bili najbolji na svijetu jer smo to imali i 2010. kad je Blanka Vlašić proglašena najboljom svjetskom atletičarkom, ali i sedam puta u vaterpolu i rukometu. Pritom je rekorder Milivoj Bebić, vaterpolska legenda osamdesetih, koji je tri puta (1982., 1984. i 1985.) proglašavan najboljim igračem svijeta. Ovdje je važno naglasiti da IHF (rukomet) i FINA (vaterpolo) službeno nagrade dodjeljuju od kraja osamdesetih, odnosno tek u posljednjem desetljeću, a od Hrvata su to osvajali: Ivano Balić 2003. i 2006., Josip Pavić 2012. i Domagoj Duvnjak 2013.
Posljednjih godina FINA je ustanovila nagradu i za trenera godine pa dok Ratko Rudić nije ni imao priliku biti proglašen najboljim svjetskim trenerom, makar je to neslužbeno bio valjda tri desetljeća, nju je 2017. osvojio njegov nasljednik Ivica Tucak, jedan od rijetkih hrvatskih stručnjaka s nagradom ovakve vrste u momčadskim sportovima. Najbolji veslački trener svijeta bio je pak Nikola Bralić 2015., dok je njegove najbolje pulene, braću Martina i Valenta Sinkovića svjetska veslačka federacija najboljima proglasila u 2016.
Ivica Tucak
Košarka kao sport na globalnoj razini u Hrvatskoj nije iznjedrio najboljeg na svijetu, koji se službeno ni ne bira, već se takvim možda - ali samo možda - može smatrati MVP sezone u NBA ligi. Međutim, Hrvati su u “kraljici igara” bili barem na krovu Europe, što je i dalje prilično dobro s obzirom da su Euroscar osvajali i neki (čitaj: Dirk Nowitzki) koji su bili najbolji u NBA ligi. Draženu Petrović (1986., 1989., 1992., 1993.) i Toniju Kukoču (1990., 1991., 1994., 1996., 1998.) pošlo je to za rukom devet puta, ali i šest godina zaredom...
Šuker dosad najbliži
Spomenimo na kraju i nogometaše koji su došli najbliže Luki Modriću. Prije svih je tu Davor Šuker, osvajač srebrne lopte ‘98., koji je u lovu na Zlatnu loptu (kroz devedesete je France Football bio “glavni” da bi se FIFA početkom 21. stoljeća vezala s francuskim sportskim dnevnikom i onda od 2016. preuzela kompletnu kontrolu nad najboljima na svijetu) bio i šesti dvije godine ranije, a Hrvati imaju još dva Top 10 plasmana: Robert Prosinečki peti ‘91. i Alen Bokšić četvrti ‘93.
Izbor koji je nekad organizirala FIFA, a koji s zbog toga veže s ovim današnjim, četiri puta je u Top 10 uvrštavao Hrvate: Robert Prosinečki četvrti ‘91. te Davor Šuker osmi ‘96., sedmi ‘97. i treći ‘98.
Luuuuukaaaaa Modriiiiiic THE BEST !!! #luka #modric #LM10 #thebest #HalaMadrid pic.twitter.com/TFvRqXqbbc
— Real Brazil Madrid (@fifittoo) 24 septembre 2018