Armin Hodžić (23) stigao je u Dinamo u srpnju 2014. godine kao veliki talent. Već sljedeće sezone opravdao je svoj dolazak, bio je najbolji strijelac Modrih u HNL-u s 13 postignutih pogodaka. Bio je ispred Fernandesa, Henriqueza, Pjace, Soudanija... Dodao je još dva u Kupu, te isto toliko u Europi, zabio je u Ligi prvaka Olympiacosu u Ateni.
Sezonu kasnije bio je drugi strijelac Modrih u prvenstvu sa 16 postignutih pogodaka, iza Soudanija koji je postigao pogodak više, a pet puta je pogodio u Kupu. Postao je Hodžić reprezentativac Bosne i Hercegovine, otvarali su se široki horizonti sjajne karijere. Da ste nas tada pitali o Arminu, rekli bismo vam “to vam je, gospodo, novi Edin Džeko”. Ove sezone njegova golgeterska priča je stala. Makar će, doduše, statistika pokazivati drukčije.
Naime, ove sezone je Hodžić zabio šest pogodaka u HNL-u, te je tako treći strijelac Modrih, iza Soudanija s 12 pogodaka, te Danija Olma koji je zabio sedam... No statistika je u ovom slučaju zaista veliki prevarant. Hodžić je u ovom prvenstvu zabio samo trima kubovima, Cibaliji, Rudešu i Istri 1961. Vinkovčanima je zabio dva pogotka u 2. kolu, pa onda još jednom u 11. kolu, a Istri dva u 19. kolu... Uz onaj Rudešu, to je ukupno tih šest “komada”. U Europi je zabio jedan, onaj norveškom Oddu, te u Kupu jedan, Borcu iz Imbriovca.
Stanka je duga
Znamo da je u zimskoj stanci u modri dom stigao Mario Gavranović kao najveće pojačanje Dinama, što je još pogoršalo Hodžićev status. Jasno je da je švicarski reprezentativac postao prvo napadačko ime. Čak i u sustavu 4-4-2 koji je trener Nikola Jurčević instalirao po preuzimanju trenerske klupe protiv Rudeša, Hodžić nije bio u planu, dvojica napadača u toj koncepciji su Gavranović i Soudani. U ovom trenutku njegova priča u Maksimiru nikako nije oslikana svijetlim bojama. Izgubio je i mjesto u reprezentaciji BiH, Robert Prosinečki nije ga pozvao na posljednje okupljanje, za utakmice s Bugarskom i Senegalom. Može li se Hodžić izvući iz ove situacije? Kako gleda na svoj status u Dinamu?
Jučer smo sjeli s Dinamovim napadačem, malo popričali o svemu. I da, nije bio od onih koji obično znaju kazati “ne želim pričati kad ne igram previše”... Pristao je, sasvim mirno i staloženo je odgovarao na pitanja, stekli smo dojam da bez obzira na sve, ima dovoljno samopouzdanja da izađe iz ovog tunela.
Posljednji pogodak zabili ste Istri u 19. kolu, 9. prosinca prošle godine. Jeste li ikad imali takvu dugu stanku bez golova?
- To je bio posljednji službeni gol, ali na pripremama sam redovito zabijao. Pa i Šahtaru u Turskoj. Priznajem da je stanka duga, ali se ne zabrinjava me jer se mora uzeti u obzir minutaža koju sam imao - kazao nam je u uvodu.
Jeste li malo zabrinuti za svoju karijeru u Dinamu? Stigao je Gavranović, vi ste otišli na klupu? S obzirom na to da će, po svemu, Gavranović i dalje igrati i u udarnoj postavi, za vas neće biti previše prilika?
- Svatko tko ne igra brine se i zapitkuje u sebi zašto je to tako i koji je razlog. Lažu oni koji tvrde da nije tako. No, treba biti strpljiv i čekati da se otvori. Istina, stigao je Gavranović, ali isto tako smo na zadnjoj utakmici protiv Rudeša igrali s dva napadača.
Mislite li da bi kod novog trenera Jurčevića moglo ipak biti drukčije? Možda će vam Jurčević davati više šanse?
- Prvo je na meni da uvjerim trenera kako zaslužujem šansu. I ne sumnjam da ću uspjeti u tome.
Koliko napadaču smeta kad nema kontinuitet igara?
- Svakome smeta, neovisno o poziciji na kojoj igra. Ali imam dovoljno godina i preiskusan sam da ne uzimam stvari zdravo za gotovo. Vjerujem u sebe, treniram i čekam svoju šansu.
Imam dva izbora
S koliko biste utakmica, odnosno minuta bili zadovoljni do kraja prvenstva?
- S koliko? Pa htio bih igrati na svim utakmicama... Iako znam da je to teško za očekivati. Ali kada me pitate, onda s punom minutažom.
Izgledate uvijek kao pozitivna osoba, ali postoji li mogućnost da ipak dođe do psihološkog pada zbog neigranja?
- Imam dva izbora, potonuti ili ostati pozitivan. Nekada ranije to bih puno teže proživljavao i primao srcu, ali s vremenom sam naučio prihvaćati stvari kakve jesu.
Plašite li da vam se ne ponovi sudbina Angela Henriqueza koji je sjajno počeo u Dinamu, a onda zapao u golgetersku krizu?
- Ne plašim se nikoga i ničega. Radim, trudim se i čekam svoju priliku. Svatko je gospodar svoje sudbine.
Izgubili ste i mjesto u reprezentaciji BiH. Jeste li razgovarali s izbornikom Prosinečkim? Što vam je kazao?
- Logično da me nema s obzirom na to da nisam previše igrao. No, ne odustajem od reprezentacije i to mi je samo motiv više da zapnem u Dinamu kako bih vratio povjerenje izbornika.
Da vas sad pitamo u kakvoj ste formi, što biste kazali?
- Ja sam zadovoljan. Na treninzima mi ide dobro.
Žao mi je zbog trenera
Heber u Rijeci zabija, najbolji je strijelac prvenstva, hoće li ga Soudani dostići?
- Soudani može svakoga dostići. Pa vidjeli ste protiv Rudeša… Da golman nije imao svoj dan, Soudani je lako mogao postići koji gol više.
Kako ste vi doživjeli odlazak trenera Cvitanovića?
- To je trenerski poziv. Onog trenutka kada preuzmete klub, svjesni ste da ćete u jednom trenutku postati bivši. Osim ako niste Wenger ili Ferguson. Žao mi je što je trener otišao, jer je time preuzeo svu krivnju na sebe, a nije bio jedini. I mi nismo bili pravi u nekim trenucima i nije me sram to priznati.
Je li sad konačno završila kriza Dinama?
- Nadam se da jest. Trebala nam je ova pobjeda protiv Rudeša da se vratimo. U pauzi ćemo doći sebi, pa u nastavku idemo jako - zaključio je Hodžić.