Nakon što je skrenuo pažnju na sebe nastupom na Euru mladih, preciznije rečeno, pokazao je razinu talenta koja je mogla do tada biti podcijenjena zato što igra u Hrvatskoj, Dani Olmo postao je tržišno vrlo zanimljiv. I kao svaki takav igrač u europskom spektru kvalitete, postao je i teže dohvatljiv. Odlične Olmove igre u Ligi prvaka potvrdile su njegove potencijale te mu automatski podigle cijenu. Za trade takav je status poželjan, ali i moguće kompliciran. Upravo se “komplikacija” događa...
Naime, Dani Olmo vrlo je talentirani mladac koji će u svibnju navršiti 22 godine. Nakon više od četiri godine u HNL-u i Dinamovim nastupima u Europi, Olmo je prerastao aktualnu stvarnost. No, ovog trenutka još nije realno procijeniti koji su mu objektivni dometi u razinama vrhunskog europskog nogometa. Vjerojatno je to ključni razlog zašto ima brojnih zainteresiranih klubova iz Europe za dovođenjem španjolskog reprezentativca, a jako malo onih koji bi izdvojili veliki novac koji se spominje u njegovu možebitnom transferu. Top iznose za mlade i moćne igrače izdvajaju Real, Barcelona, Manchesteri, Chelsea i slični platežno nadmoćni klubovi. Real je, primjerice, za 18-godišnjake Viniciusa i Rodryga izdvojio po 45 milijuna eura i prije nego su (godinu dana) došli. No, isto tako su doveli iz Urugvaja Fedea Valverdea (s 18 godina) koji je nakon tri godine postao najveće otkriće sezone, za samo 5 milijuna eura.
Dakle, stvar je stručnih procjena oko svakog igrača, koji definira i visine ulaganja, ali i prije svega spremnost da se određenog igrača kupi.
Dani Olmo igrač je koji će samo još napredovati. I ako ga sada nemaju u vidu najveći, to ne znači da se dodatni korak neće dogoditi za koju godinu. Za takav krajnji iskorak nužan je međukat, dakle odlazak u jaku ligu i potvrda talenta. Drugim riječima, ako ode u Italiju, Njemačku ili Španjolsku, primjerice, Olmo mora pokazati da sve što radi u Dinamu može činiti i u jačem klubu i Ligi. Ukoliko bi to pokazao u takvoj konkurenciji, onda je sasvim sigurno da će napraviti i (naj)veće iskorake.
Je li onda Italija ta međupostaja prema njegovu možebitnom napredovanju do elitnih klubova? Pouzdano je da bi AC Milan htio dovesti Danija Olma, i to zbog dvije ključne stvari. Ima velike potencijale i mlad je. Je li ovaj Milan voljan učiniti značajan financijski iskorak, opterećen krivim procjenama bliže prošlosti, vidjet će se. A je li ovaj Milan poželjna opcija za Olma? Što bi Španjolac igrao u dresu Rossonera?
Sigurno bi igrao
Krenimo od pretpostavke da se Italija postupno oporavlja od financijskim brodoloma calcia krajem 1990-ih i početaka 2000-ih godina. Serie A vraća, doduše usporeno, pozicije zanimljivosti za inozemne igrače. Uz to Italija je bila i opet je taktički među najrazvijenijim nogometnim destinacijama. Zato svaki mladi igrač, koji želi taktički i tehnički napredovati, ojačati se u snažnijem natjecateljskom podražaju, dobro će učiniti ako izabere Serie A. Kao jedna od razvojnih etapa igrača koji želi otići u perspektivi u najjače klubove, Italija je zapravo optimalna. U tom kontekstu za Olma bi to, nakon HNL-a i Dinama, bio izvrstan poligon napredovanja. AC Milan nije danas ni blizu vrhu Italije, a kamoli kao prije petnaestak godina pri vrhu Europe. No, za mladog igrača je možda i najbolji trenutak da postane dio kluba koji unatoč svemu i dalje ima auru svjetskog kolosa. Olmo bi u Milanu sigurno igrao, a što se ne bi moglo sa sigurnošću tvrditi kada bi ga, recimo, tražio Juventus.
Milan gradi novu momčad i proces je opterećen nizom promašenih investicija od prije godinu-dvije, kada se dovodilo svakakve igrače za ogromne novce. Oni su danas balast i teško ih je transferirati. No, promjene su krenule i svaki novi mladi igrač jasna je poruka te politike i stava prema onima koji nisu ispunili očekivanja.
Dani Olmo igrač je koji bi kvalitetom i potencijalima optimalno sjeo Milanu. Da li igrao Milan u 4-4-2, kao sada, ili u 4-3-3 kao donedavno, ili možda u 4-3-1-2 kako je to planirano ljetos, Olmo je kvalitetno ofenzivno rješenje. Španjolac može igrati desno krilo, može igrati lijevo krilo, a odlično se može snaći i kao trequartist odnosno ofenzivni vezni iza centralnog napadača. Naposljetku, zato što je tehnički potkovan, a ima dobru hitrinu i okomitost, Olmo se odlično snalazi i kao povučena špica, odnosno drugi napadač, malo na boku. Vješto baratanje lopte u malom prostoru, sposobnost da leđima okrenut suparničkom golu u primanju prijeđe suparnika i stvara višak u sredini, zalog su da bi se Olmo vrlo dobro snašao u teškoj talijanskoj ligi.
Igračko formiranje
Ono što je važno, bio to Milan ili neki drugi talijanski klub, za Olma je Italija, općenito gledano, prigodna destinacija da bi taktičko-tehnički otišao na višu razinu i potpuno sazrio u natjecateljski teškom nogometu te postao spreman za najveći iskorak, u top klubove. Nakon Italije svaki nogometaš koji ide u druge europske destinacije igra i bolje i jednostavnije, jer je prošao dril Serie A. Naporne u svakom smislu, ali za nadolazeće zvijezde kao Olmo, vrlo značajne za igračko formiranje.