Barcelona od 2008. godine, kad je vlak tadašnjeg trenera Franka Rijkaarda nakon osvojene Lige prvaka 2006. klizio u bezdan, nije osvojila manje bodova na pola sezone španjolskog prvenstva. Kod Espanyola, momčadi s dna lige, ekipa Ernesta Valverdea ponovno je demonstrirala sumorno lice koje u tekućoj sezoni viđamo češće nego ranije.
I dok su u minulim godinama nerijetko suvereno marširali Primerom, a na metak nalijetali u nokaut fazi Lige prvaka, danas ne izgledaju kao momčad kojoj se dobro piše. Sreća za njih što ni Real nije ništa učinkovitiji, pa niti jedan cilj nije izgubljen.
Postala je gotovo praksa - kad Messi ne zabije, Barca ne dobije. Je li Blaugrana postala toliko loša da je vadi jedino genijalnost Argentinca? Prije će biti da je Valverde zapustio stvaranje igre i nogometne postulate, prakticira nešto na što bi se Jürgenu Kloppu vjerojatno smučilo. To je trener čija je filozofija: "Neka Messi igra, a ostala desetorica ađutiraju". Otkad je Leo postao Zlatna lopta i kralj strijelaca, temelj je taj, ali Barca je nekad nudila i nešto više, klase poput Inieste, Xavija, Henryja, Neymara…. Oni su imali i plan B kako doći do pobjede. Ne, nije ova momčad Barcelone toliko nekvalitetna nego je taktički zapuštena, vodi je čovjek bez vizije i jedino je pitanje dokad će Uprava to trpjeti. Valverde je odavno trebao dobiti otkaz.
Nedavno je Ivan Rakitić na pitanje o većoj ovisnosti Barcelone o Messiju nego ikad, kazao: - Nije stvar u tome, nego mi smo na njega orijentirani. On to zaslužuje.
Naravno da će Raketa pohvaliti najvećeg od najvećih s kojima je ikad igrao, no u tome je istina. Barcelona se podredila Messiju, a koliko je god on sjajan, to ima svoje limite. Za rivale oni su odavno odgledan film i sve je više onih koji im se znaju suprotstaviti. Kad bi Barca ulazila u utakmice drugačijom taktikom, a njezini se ostali igrači mogli razmahati, tek tada bismo vidjeli koliki su točno dometi momčadi s Griezmannom, Suarezom, De Jongom, Rakitićem…
No, to se neće dogoditi, ne nudi se ništa novo i koliko je vjerojatno da će nakon serije ispadanja u Ligi prvaka ovaj put otići do kraja? U nogometu se nikad ne zna, dosta ovisi o ždrijebu, trenutku i doista tom nadahnuću Lea Messija, ali ovog časa vrti se stara pjesma. Ona koja je od 2015. redovito završila suzama i sjetom.
Kod Espanyola, Barca je nakon 40 minuta spavanja, pri čemu je Ivan Rakitić ostao pasivan i vjerojatno ga je zato trener zamijenio energičnijim Vidalom, na krilima Suareza zabila dva gola, pa imala i još dvije šanse. Moglo se dogoditi da dobije gradskog rivala, što ne bi bio nikakav pothvat jer ekipa koju je preuzeo negdašnji igrač Barce Abelardo ima već 12 poraza i čak ni bod s Barcom nije je podigao sa zadnjeg mjesta. No, nakon isključenja De Jonga, koji je povukao suparnika i napravio drugi žuti karton, Espanyol je bio toliko opasan da je tih 2:2 itekako zaslužio.
Kroničari Barcelone pišu kako deset dobrih minuta nije dovoljno, kako je u redu kontrolirati utakmicu, ali treba i dodati gas ako zagusti. To su uspjeli na kratko, kako bi minus 1:0 pretvorili u plus, ne i u završnici.
U posljednje četiri prvenstvene utakmice Messi je samo na jednoj dao gol, a Barcelona stavila na konto tek šest bodova. Prednost je nestala. Remi je završio s Realom Sociedadom, Real Madridom i Espanyolom. To je strukturan problem momčadi, više nego kriza Messija.
Ovaj tjedan je borba za prvi trofej u 2020. godini. U polufinalu redizajniranog Superkupa suparnik je Atletico Madrid. Igra se u četvrtak u 20 sati u Jeddahu, u Saudijskoj Arabiji. Pobjednik će se ogledati u finalu s boljim iz para Real Madrid - Valencia. Oni se sastaju dan ranije. Mogući novi El Clasico, nakon nedavnog u kojem je Real bio igrački bolji, pogotovo u prvom dijelu, dat će neke nove prikaze. No, Barcelona je predugo slična, a trend nepovoljan. Na odlične i vrlo dobre, sve češće dolaze loši nastupi. Igra je prespora, nekompaktna, Valverde se ljuti na vezni red, a mnogo je toga "krivo nasađeno". Opet, dok god imaš Messija, imaš i nadu da se u svakoj utakmici može pobijediti.