Nakon Nikolaja Pešalova, dvostrukog hrvatskog medaljonoše (zlatni u Sydneyju, brončani u Ateni), naše je dizanje utega u petak dobilo svoga drugog olimpijca, Amara Musića iz splitske Matadure. Veliki Bugarin (četverostruki odličnik s Igara, ima još srebro iz Barcelone i broncu iz Atlante) dobio je nasljednika nakon što su ruski dizači suspendirani, a Amar je bio prvi ispod crte na listi čekanja.
Na Gripama, gdje je dvorana dizača utega i gdje je otvoren ured Boška Čavke od 0 do 24 sata, u subotnje jutro slijevala se rijeka čestitara. Hrvatski izbornik odnosno hrvatska alfa i omega dizanja utega s osmijehom na licu zahvaljivao je svima pa i nama, ali nakon toga već je bio u svom elementu. Udarnički raspoložen. Udarao je naime po Hrvatskom olimpijskom odboru.
U solidnoj je formi
Nije prvi put, nije ni posljednji.
- Što da kažem, mi smo sada u velikim problemima. Već nam javljaju da u Rio možemo samo Amar i ja, da za druge nema akreditacija, nema mjesta u Selu. Mogu oni to prodavati onima koji tamo nisu bili, a meni nisu prve Igre, znam kako sve funkcionira. Ako su neki otpali kao što jesu, znači da ima mjesta za druge. Što bih ja sada trebao? Poslati Amara na izlet, reći mu da zaboravi na rezultat. To je nemoguće, milijun problema nam se otvorilo.
Amar bi u Rio trebao letjeti 6. kolovoza, šest dana kasnije imat će nastup u atomskoj kategoriji do 85 kilograma, najjačoj koja postoji u dizačkom sportu.
- Povratak nam je upisan dan kasnije, nitko nas ništa nije pitao. Čekaj samo da dođem dolje, da porazgovaram s njima oko svega.
E da je biti prisutan tome razgovoru, ali nekako smo Boška uspjeli skrenuti na drugu temu. Ovu koja je važnija, ovu o Amaru olimpijcu, prvom pravom izdanku splitske Matadure koji će na najveće sportsko natjecanje.
- Amar je u solidnoj formi, vrlo malo je nedostajalo da na Europskom prvenstvu bude deveti. Očekujem da je u stanju podići 150 kilograma u trzaju i od 185 do 190 u izbačaju. Sva je sreća da smo nastavili trenirati, makar malo sporije nego inače. U njegovoj kategoriji je čak 25 dizača, ja se nadam da on može biti negdje po sredini u plasmanu, ali ovo što nam rade naši je suludo. Nismo mi kuferi.
Teško sam zaspao
Opet je krenuo u bitku s činovnicima, opet je skrenuo s teme i zato smo se okrenuli Amaru.
- Sinoć sam bio oduševljen, dugo mi je trebalo da zaspim, ali već sada se osjećam mirnije, sleglo se. Što ću reći nego da nakon 16 godina u dizanju utega vidim da se isplatio sav trud, svaki trening, svaki podignuti kilogram...
Tone i tone su podignute, tko nije vidio trening dizača, ne zna što su Spartanci.
- Cijelo ovo vrijeme nakon Europskog prvenstva održavao sam nekakav rezultat, nisam se opuštao. Boško mi je govorio da budem spreman, a i ja sam imao osjećaj da ne smijem stati. Ovo je strašan motiv, ne samo za mene nego za sve nas iz dizanja utega. Sljedeće godine je Split domaćin Europskog prvenstva, sada ćemo još više zapeti. Nakon Nikole sam i ja došao na red, stvarno sam ponosan.
Dosta mi je ljigavaca
U međuvremenu je Boško polako otpravljao čestitare jer s nama još nije završio.
- Mene nema na plaći Hrvatskog olimpijskog odbora zato što valjda nisam dobar. Volio bih da se prouči taj popis trenera i da se vidi iz kakvih sve sportova dolaze. Meni je dosta ljigavaca, ali izgleda da se neke stvari nikada neće promijeniti. Zapravo se nešto promijenilo, otkrio sam da su od političara gori sportaši koji uđu u politiku. Što se njih tiče, ja bih mogao skupljati boce i željezo.
Što se ipak neće dogoditi, hrvatsko dizanje utega ima renome u svijetu. Polako ali sigurno ga je gradio i izgradio predsjednik Damjan Krklec. Kako bi inače Split dobio organizaciju Europskog prvenstva?
- Meni je nevjerojatno da ja moram podsjećati ljude da sam na Igrama u Sydneyju i Ateni imao prste u nastupima petero-šestero hrvatskih sportaša. Od Gorana Ivaniševića, Silvije Talaje, Ante Bonačića, Dragana Mustapića... Pešalova ne spominjem.
Takav je Boško Čavka, njegova borba traje i nikada neće prestati.