Šibenčanin Marin Jakoliš (22) iz druge je stigao u Hajduk, već je bio na Poljudu pri kraju mandata trenera Damira Burića koji ga je kasnije vodio u Admiri Wacker i s kojim je odlično surađivao. Kaže da je u dobrom fizičkom stanju premda je imao samo tjedan odmora nakon mini Eura, a odradio je pripreme u Austriji prije nego što je u Hajduku dobio dres s brojem devet. Smatra da je brz i eksplozivan, ponekad i previše agresivan te da će pomoći Hajduku.
Ima tetovaže posvećene majci i brat, a ističe da je najznačajniji trener u njegovoj karijeri bio Mile Petković na počecima u Šibeniku, a Damir Burić ga je podigao u Austriji, a njegov odlazak iz Admire u Greuther Furth osjetio se na momčadi. Za početak razgovora mladi se reprezentativni napadač iza kojega je Euro u San Marinu prisjetio ondašnjih dana kada je bio na probi u Hajduku…
- To je bilo prije tri godine, ovdje je bila teška situacija i teško je bilo tada izboriti se za neku poziciju jer je bilo odličnih igrača. Bio sam mlad, ali na odlazak nisam gledao kao neko veliko razočarenje. Znao sam da ako kad-tad proigraš negdje drugdje, vidjet ćete netko drugi i možeš se vratiti. Tri godine nakon sam se, hvala Bogu vratio. Mislim da je bolje da sam sada došao, jer sam iskusniji i kvalitetniji. Imamo puno motiva pokazati tko sam i što sam.
Opisao je suradnju s trenerom Burićem u Austriji…
- S njim sam godinu dana bio u Admiri. To je trener koji je od mene izvukao maksimum, pod njim sam odigrao najviše utakmica u sezoni, imao najbolju statistiku tada. Kasnije je Admira nakon 15 godina igrala kvalifikacija za Europsku ligu. Naša je suradnje odlična, na vrhunskoj razini i mislim da će se nastaviti u Hajduku.
Sretan zbog Burića
Je li onda Burić bio jedan od glavnih razloga za dolazak u Hajduk?
- Imao sam nekih poziva iz Hajduka prošle i pretprošle godine, ali se nikada nije finaliziralo. Možda je sada trener Damir rekao da me možda želi, ili možda ne, to ne znam. Sretan sam što je on trener te da će izvući maksimum iz mene.
Generalno gledajući imate puno utakmica, a malo golova, komentiraju navijači…
- Imao sam utakmica, ali je bila mala minutaža. U Belgiji sam bio sa 16 godina, bio na klupi ili ulazio 10-15 minuta. Vidiš 15 utakmica, ali na svakoj sam odigrao po deset minuta. Bio sam mlad, a u Belgiji nisam igrao špicu. Centralnoga napadača sam tek počeo igrati u Admiri. U prvoj sezoni sam imao deset asistencija i 5-6 golova, ne sjećam se točno. Mislim da je to bilo dobro na novoj poziciji i u prvoj godini u novom klubu. Tada me je vidio i izbornik Nenada Gračan koji me je pozvao u reprezentaciju za poziciju špice. Dosta smo se mučili na toj poziciju, a on je u meni vidio igrača koji to može iznijeti. Što se tiče komentara, to je u redu, a meni je to dodatni motiv da pokažem suprotno. Mogu igrati na svim napadačkim pozicijama. Mlada reprezentacija s kojom sam imao 10-15 utakmica na kojima sam zabio 6-7 golova, je realni pokazatelj moje kvalitete. Zbog generacija s kojom sam igrao, a u Admiri smo se prošle sezone borili za opstanak. Trener je imao neke druge vizije na mojoj poziciji.
Za sebe će reći da mu najviše odgovora pozicija centralnoga napadača s još nekim u paru..
- Lakše je s nekim, jer kada si sam, teže je ići u duele, odsječen si. Kao sada u reprezentaciji kada smo igrali. Teško je išta bilo iskombinirati jer je dosta prostora između nas, sam si između dvojice-trojice.
Kako s ovim odmakom gledate na nedavni Euro?
- Mislim da smo od prvoga do zadnjega svi realno zakazali. Očekivanja su postojala, a mi smo sami sebi zadali cilj proći skupinu, jer imamo kvalitetu, ali iznenadila nas je Rumunjska koja je na prvenstvo došla kao autsajder, a pokazala je pravo lice i bila jedna od najboljih ekipa na Euru. A Francuska i Engleska spadaju u top pet reprezentacija u Europi. Ne znam, kasno smo se probudili, počeli igrati kako znamo i bilo je kasno za proći skupinu.
Obitelj velik faktor
Da se malo vratimo na prvi boravak u Hajduku kada je bilo turbulentno vrijeme…
- Istina, bio sam tu dva-tri tjedna, ali bio sam mlad. Sada drugačije gledam na nogomet. Dosta sam iskusniji, proživio sam ono što sa 18 nisam mogao ni zamisliti. U inozemstvu sam 6-7 godina i dosta toga naučiš.
A rani odlazak u inozemstvo, je li to bio pravi potez?
- Svakome je teško otići sa 16 godina, težak je put. Ali svaki sportaš ili nogometaš koji nešto želi napraviti, mora otići. Što ranije to bolje, jer naučiš neke stvari prije i prilagodiš se. Bio je pun pogodak.
Brat Antonio igrao je Hajduku, koliko je on pomogao savjetima?
- On je isto dosta rano otišao vani. On i roditelji su bili veliki faktor u svemu tome. Kada god sam imao problema, uvijek sam zvao brata, majku i oca. Antonio mi pomogao iskrenim savjetima, nije tip koji će ti lagati da bi ti ugodio, makar te to zaboljelo. Njegova je uloga velika. Da nije njega bilo, neke bih stvari skužio kasnije, a ovako sam na vrijeme.
Kako to da niste došli 2012. godine kada je on stigao…
Svi će zabijati
- Pa nisam, on je uvijek htio u Hajduk, drago mi je da mu je tu bila dobra odskočna daska. Odigrao je dobru sezonu, osvojili su Kup. Pisalo se da dolazimo u paketu s vratarom Blaževićem. Ali nikada nismo dobili direktan poziv da dođemo obojica, uvijek su zvali Antonija. Otac Dražen je najveći navijač Hajduka, kao dijete je bježao na utakmice. Baka Radojka kaže da ga jednostavno nisi mogao zaustaviti, otišao bi s prijateljima iz grada.
Kolega iz napada Eduok najavljuje 18 golova, s koliko biste Vi bili zadovoljni?
- Ja bih prije svega bio zadovoljan ako bismo mi ostvarili naše ciljeve, da izborimo kvalifikacije za Ligu prvaka. Za to će trebati golovi napadača. Koliko će to biti, ne znam… Mogu zabiti dva gola, samo da budemo pri vrhu. Momčad je na prvom mjestu. Da sad mogu najaviti mojih 20 i više golova, odmah bi to napravio. Imam neki cilj u glavi, a to su ovi klupski ciljevi koje sam spominjao. Ako se to bude događalo, svi ćemo zabijati - zaključio je novi Hajdukov napadač Marin Jakoliš.