Hitronogi napadač Liverpoola, Mohamed Salah, ove sezone eksplodirao je kako gotovo nitko nije očekivao, od igrača prije devet mjeseci kupljenog od Rome za 42 milijuna eura, već sada vrijedi praktično pet-šest puta više.
Zabija Salah praktično kako se sjeti (36 golova u 41 susretu). Prvi je strijelac Premiershipa i vodeći u utrci za Zlatnu kopačku ispred Messija, unatoč na dane komičnoj obrani odveo je "redse" do četvrtfinala Lige prvaka, a Egipat na SP nakon 28 godina. Tko se još sjeća Philippea Coutinha?
Navijači Liverpoola prežalili su omalenog Brazilca brže nego Hrvati prazna obećanja političara, piše Slobodna Dalmacija. Kad se sa strane stave "roboti", marke, Messi i Ronaldo, najbolji od ljudskog roda je - Salah. Običan čovjek u odnosu na spomenutu dvojicu. Izgleda na prvu kao trgovac s banka na pazaru u Kairu, no zato loptom barata kao da je s njom izašao iz maternice. Pogotovo magičnom ljevicom. Kalkulira se da bi baš on mogao nadmašiti Neymara (222 milijuna eura) i napraviti novi najskuplji transfer svijeta težak nagađa se barem 225 milijuna eura.
A Chelsea je tog istog Salaha iz Basela oteo Liverpoolu prije četiri godine, no nikad mu nije dao pravu šansu pa mu se to preko Fiorentine (posudba) i Rome (posudba pa transfer) sada obilo o glavu. Zbog toga bi ove sezone mogao ostati bez Lige prvaka. Eto šta ti je nogomet? Međutim, priča o Salahu ima i drugu stranu. Ljudsku. U kojoj, barem koliko su se u javnost dosad probile informacije, skromni Salah briljira barem kao i na terenu.
Nije zaboravio Salah tko je i odakle je došao. Da je kao marljivi i samozatajni klinac iz sela Nagriga na cesti između Kaira i Aleksandrije i po devet-deset sati dnevno provodio u autobusima koji su ga vodili na trening i s treninga kući na put dug ukupno gotovo čak 250 kilometara! Mijenjao je nekad i po pet autobusa da bi stigao na trening u 120 kilometara udaljeni Kairo. Od Nagriga do Basyouna, pa onda predsjedanje za Tanta City, zatim novi autobus za Kairo, a onda zadnji koji ga je vozio do predgrađa glavnog grada Nasra gdje mu je bio tadašnji klub Arab Contractors (El Mokawloon). Iz tog kluba je nakon pet godina prešao u švicarski Basel kao 19-godišnjak.
- Kada sam kao igrač lokalnog kluba potpisao za Arab Contractorse svaki dan sam do treninga u Kairo putovao po četiri, četiri i pol sata, I tako pet dana tjedno, tri-četiri godine u nizu. U školi sam u selu bio samo ujutro od sedam do devet, imao sam klupsku ispričnicu u kojoj je stajalo da do 14 sati moram stići do Kaira. Treninzi bi u klubu završili do 18 sati, a onda bih opet cijeli taj put morao proći da dođem kući. Stigao bih tek oko 22 ili 22.30 sati, pojeo bih nešto, zaspao i sutra onda opet sve ispočetka – prisjetio se tih teških dana Salah za službenu stranicu Liverpoola, ali upornom Egipćaninu ništa nije bilo teško.
Mukotrpni rad, trnoviti put, odricanja, siromaštvo, podneblje iz kojeg je isplivao zato Salah ne zaboravlja. Zato stalno donira novac, za izgradnju školskog nogometnog igrališta u svom Nagrigu, uređenje lokalne sportske dvorane, financijski pomaže i tek vjenčanim parovima u svome selu... Nedavno je čak pola milijuna funti vrijednu opremnu poklonio egipatskoj bolnici koja se bavi liječenjem djece oboljele od raka. A to je ono što se zna, jer Salah nije od onih koji to objavljuju svijetu. On živi u svom svijetu, iz kojeg je i ponikao. Iako je fizički u Engleskoj, u Liverpoolu.
Kada je Egiptu donio toliko čekani plasman na SP, predsjednik tamošnjeg slavnog kluba Zamaleka htio mu je pokloniti vilu, ali zatražio je Salah da se to zamjeni donacijom za njegovo selo. A dok je još igrao u Egiptu protiv lopova koji mu je opljačkao obiteljsku kuću dok je bio na utakmici u Aleksandriji njegov otac trebao je podići tužbu. Kada je saznao za to Salah je od oca tražio da ne podiže tužbu, ali i odlučio pomoći kriminalcu da se vrati na prvu put. Osobi koja mu je opljačkala obitelj odlučio je dati novac da stane na svoje noge, ali i odlučio mu je pomoći da nađe posao i zaista sredi svoj život iz temelja!
Pamti se i gesta iz vremena dok je bio igrač Chelseaja na posudbi u Fiorentini. Na dresu je nosio broj 74 u čast 74 navijača poginula u tragediji na stadionu u egipatskom Port Saidu. A ni slava ni uspjeh nisu ga u međuvremenu ništa promijenili. Nakon što mu je nedavno zabio četiri gola, Salah se poslije susreta ispričavao vrataru Watforda Orestisu Karnezisu! Zato danas kada "googlaš" Nagrig izađe - wikipedijina stranica Mohameda Salaha.
Naporan rad, skromnost i vjera, u sebe i Onoga Gore kojem se nakon svakog gola kao veliki vjernik Musliman Salah zahvali s rukama i prstima ispruženim prema nebu, a što su navijači Liverpoola ove sezone gledali mnogo češće nego što su se na početku nadali. To je tajna Salahova uspjeha. Na terenu i izvan njega.