Shaun Botterill/Getty Images
IZBOR POZNATOG TRENERA

Bivši izbornik mladih Vatrenih: ‘Modrić je najbolji ikad, odmah do njega Boban, Rakitić bolji od Šukera!‘

‘Luka je kroz Real i nacionalnu momčad pokazao je da je i vrhunski nogometaš, ali i vođa‘
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 13. srpanj 2020. 18:22

Ivo Šušak rođen je 10. lipnja 1948. godine u Širokom Brijegu, da bi sredinom šezdesetih stigao u Zagreb na Visoku školu za fizičku kulturu, današnji Kineziološki fakultet. Trenerskim poslom počeo se baviti u Keramičaru gdje je od 1971. do 1975. godine vodio sve uzraste. Radio je u Zagrebu, Osijeku, Hrvatskom dragovoljcu, Mariboru, Dinamu iz Tbilisija, vodio hrvatsku U-21 reprezentaciju, najbolju vrstu Gruzije…, a najviše godina proveo je u zagrebačkom Dinamu na raznim pozicijama. U mirovinu je otišao s mjesta škole nogometa hrvatskog prvaka.

- Svi znaju da nije jednostavno sastaviti listu najboljih igrača u stotinjak godina, više je kriterija koje treba uzeti u obzir, od hrvatske reprezentacije, igara i trofeja u velikim klubovima, ali dometa u doba Jugoslavije - kazao nam je Šušak koji preferira veznjake, što se savršeno vidi, a prednjači Zlatna lopta.

Gledao Vukasa

- Luka Modrić je na prvom mjestu. Kroz Real i nacionalnu momčad pokazao je da je i vrhunski nogometaš, ali i vođa koji je s Vatrenima osvojio srebro. On je neprikosnoven. No, već drugi do njega je Zvonimir Boban koji je godinama nosio dres tada velikog Milana i osvajač bronce s reprezentacijom - rekao je Šušak i nastavio:

- Na trećem mjestu je Robert Prosinečki. Čovjek koji je svojim načinom igre i klubovima koje je prošao, te također broncom iz Francuske, zaslužio da bude u Top 3. Mnogi će vjerojatno reći da su to sve nogometaši aktualne i ne tako davne generacije, ali već na četvrtom mjestu je Bernard Vukas. Imao sam sreću da sam ga kao mladić gledao u Mostaru u dresu Hajduka, nakon njegova povratka iz Bologne, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Isto tako imao sam i čast i zadovoljstvo više puta s njim razgovarati s obzirom na to da je dolazio u kafić Charlie u centru Zagreba. To je bio nogometaš sa svim komponentama vrhunskog sportaša, u svaku je utakmicu ulazio s pjenom u ustima i maksimalnom željom da pobijedi. Njegova virtuoznost s loptom i nogometna tehnika bili su vrhunski. Vukas bi u svim sustavima i nogometnom vremenima bio vrhunski.

Kako ste uspostavili vagu između današnjih igrača i onih od prije sedamdesetak godina?

- Objektivno, nema pravog kriterija. Međutim, postoje igrači za sva vremena kao što su Vukas, Skoblar, Zebec... Nije jednostavno. Jedan od bitnih elemenata bili su rezultati koje su napravili s reprezentacijom i klubovima. Iako su nekad igrači bili hendikepirani jer nisu mogli prije 28. godine otići u inozemstvo. Mnogi bi napravili velike karijere vani da su imali na to pravo. Klubovi iz Jugoslavije kvalitetno su se nosili s europskim konkurentima. Nastojao sam uzeti sve činjenice i biti objektivan.

Prvi pravi napadač je peti - Josip Skoblar.

- On je na mene ostavio izuzetan pečat kad sam se počeo zanimati za nogomet. Radilo se o napadaču koji je bio malo zakinut pojavom Dragana Džajića, tada u Jugoslaviji, međutim Joško je bio izravan, okomit, hrabar, neustrašiv, nije se bojao suparnika. Ostavljao je dojam.

Lamza za sva vremena

Šušak je afinitet za majstore lopte potvrdio i šestim mjestom.

- Prednost imaju nogometaši koji su gradili igru i isticali se ofenzivnim vrijednostima. Šesti je Ivan Rakitić. Nemamo što puno pričati o njemu, to je čovjek koji egzistira u najvećem klubu na svijetu toliko godina, s Barcelonom je sve osvojio što postoji, partner je jednom Messiju, a oko vrata ima srebro.

Dok je Zlatna lopta na prvom mjestu, kod Šuška je Zlatna kopačka na sedmoj poziciji.

- Pamtim jednu situaciju još iz jugoslavenske lige kad je Šuker igrao za Dinamo. Gledao sam ga na Maksimiru iz lože. Došla mu je lopta, a ja onako s tribine tražim rješenje. Mislim kako je najbolje da je primi, odigra, otvori se i uđe u šansu. Ne, on vidi golmana da je izašao van i fino je ljevicom podbode preko njega te odsjedne u mreži. Mislim da se radilo o Radničkom iz Niša. Nisam vidio ni uživo, ni na televiziji napadača s takvim osjećajem za gol.

image
Ivo Šušak
ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX

Top 10 zatvaraju Lamza, Mandžukić i Ćorluka.

- Lamza, nažalost, nije karijeru doveo do kraja kako je mogao, ali on je bio igrač za sva vremena. S obzirom na karakter, Mandžukića neobično cijenim. Gdje god igrao bio je najvrjedniji napadač. Ne kažem najbolji, ali svakako najvrjedniji jer uvijek je igrao za momčad. Eto, i konačno jedan obrambeni - Vedran Ćorluka. Zašto? Zbog toga što je i on znalac, iako je bio stoper ili branič. Bez problema je po tehnici mogao igrati u vezi.

Sreća je nas Hrvata što smo uvijek mogli gledati vrhunske španere, u svakoj generaciji, nije čudno što se naši ljudi razumiju u nogomet.

- Slijedi napadač Zlatko Čajkovski. O njemu znam po pričama s ljudima starijima od mene, trenerima koji su s njim radili i pratili ga, imao je golemu želju za pobjedom.

Potom dolaze Srna, Perišić, Ladić…

- Dražen Ladić je izuzetno zaslužan za broncu u Francuskoj. Na visoko mjesto sam stavio Josipa Šimunića zbog karaktera i odanosti nacionalnoj momčadi, pa Asanovića, a potom je tu Ante Žanetić koji je bio reprezentativac Jugoslavije iako nije dao sve što je mogao. Za njim Bilić, Stanić, Štimac, Soldo, Olić

I dalje odlučuje tehnika

U obiteljskom duelu Zlatko je ispred Nike.

- Cico Kranjčar je bio fajter i gol-igrač. U 25 još su Blaž Slišković i Velimir Zajec.

U čemu se najviše promijenio nogomet iz šezdesetih, kad ste gledali Vukasa do danas?

- U nogometu su do ranih šezdesetih egzistirali znalci, a svaka je momčad imala i nekoliko kostolomaca. Potom su, prvenstveno Nijemci i Englezi, počeli dizati fizičku spremu u čemu su igrači iz tadašnje Jugoslavije zaostajali. No, današnji nogomet podrazumijeva brzinu, okretnost, snagu, izdržljivost... i ponovno je tehnika ta koja odlučuje. Iako je aktualna više prilagođena kombinatorici, a ne individualnim akcijama. Danas su ponovno vrhunski nogometaši samo oni koji su najveći znalci, a fizikalije se podrazumijevaju. Isto tako golemu ulogu igra psihološka stabilnost - konstatirao je Ivo Šušak.

Šuškovih sto najboljih:

1. Modrić
2. Boban
3. Prosinečki
4. Vukas
5. Skoblar
6. Rakitić
7. Šuker
8. Lamza
9. Mandžukić
10. Ćorluka
11. Zl. Čajkovski
12. Srna
13. Perišić
14. Ladić
15. Šimunić
16. Asanović
17. Žanetić
18. S. Bilić
19. Stanić
20. Štimac
21. Soldo
22. Olić
23. Zl. Kranjčar
24. Slišković
25. Zajec
26. Vida
27. Zebec
28. D. Jerković
29. Beara
30. Bokšić
31. Subašić
32. Lovren
33. R. Belin
34. Brozović
35. Jarni
36. Tudor
37. Holcer
38. Pletikosa
39. Zambata
40. D. Šimić
41. Vrsaljko
42. N. Kovač
43. R. Kovač
44. Mlinarić
45. Crnković
46. Bišćan
47. Kramarić
48. Kovačić
49. Bobek
50. Vlaović
51. Pršo
52. I. Horvat
53. Eduardo
54. Vabec
55. N. Kranjčar
56. Nadoveza
57. Mužinić
58. Radaković
59. Perušić
60. Marković
61. Ramljak
62. Peruzović
63. Cerin
64. Cvitanović
65. Anković
66. Gudelj
67. Brnčić
68. Wölfl
69. F. Matošić
70. Hitrec
71. Jazbinšek
72. Šurjak
73. Novoselac
74. Hlevnjak
75. J. Jerković
76. Vugrinec
77. Klasnić
78. Zl. Vujović
79. Vulić
80. Matuš
81. Katalinić
82. Špehar
83. Z. Čajkovski
84. Dračić
85. Rora
86. Škorić
87. J. Matošić
88. Gračan
89. Zimermančić
90. Lukačević
91. Buljan
92. Đoni
93. S. Juričić
94. Grnja
95. Lemešić
96. Rapaić
97. Desnica
98. Lešnik
99. Glaser
100. Žungul

Linker
02. studeni 2024 15:33