​Mnogi su stručnjaci za njega rekli da je bio najsvestraniji Dinamov igrač u povijesti. Iako je najviše utakmica odigrao kao napadač, na lijevome krilu, sjajno se snalazio i na desnoj strani napada, pa u veznom redu, a znao je dobro odigrati i na obrambenim bokovima, kao i na mjestu šefa obrane, kao zadnji branič. Igračka mu je inteligencija bila na najvišoj razini, bio je sjajan dribler, tehnički izvanredan, brz i prodoran, imao je izvrstan centaršut i snažan i precizan udarac. Drago Vabec neosporno je jedan od najboljih nogometaša kojeg je Međimurje dalo Hrvatskoj...

U Slogi je, kao nadareni junior, Vabec dobio nadimak Bobek, no samo nekoliko mjeseci nakon dolaska u Dinamo, okitio se nadimkom koji će nositi cijeli život. Postao je - Of, a sam je opisao kako je došlo do tog nadimka:

- Na dolasku u Dinamo, još sam imao pravo igrati za juniore. I na jednom smo turniru ušli u finale, a u polufinalu sam zabio dva gola i bio najbolji igrač pa sam u finalu dobio “flastera”. I odigrao sam užasno prvo poluvrijeme, moj me čuvar stalno pikao Dinamovom značkom! U ono je vrijeme bio običaj da kapetani uoči utakmice razmijene klupske zastavice i značke, pa je taj njihov kapetan zadržao značku i stalno me bockao - opisivao je Vabec i nastavio:

Arhiva

- Kad smo ušli u svlačionicu nakon prvoga poluvremena, trener Ivan Đalma Marković me upitao: “Međimurec, što je s tobom? Pa samo poskakuješ i trzaš se kao da si na struji!” Odgovorio sam: “I vi biste se tak’ trzali da vas netko ‘špiči’ kao mene!” I kad smo izašli iz svlačionice, pokazao sam treneru tog igrača i rekao: “Gospon trener, of me špičil!” Taj ‘of’ kod nas u Međimurju znači ‘ovaj’. I otišao je Đalma do delegata utakmice, sve mu to prepričao, pa je delegat uzeo značku njihovu kapetanu, a sudac mu je dao žuti karton. I tak sam postal i ostal Of...

Drop-kick protiv Švedske

Punih je 11 uzastopnih godina igrao u plavom dresu, do odlaska u francuski Brest 1979. godine, a u Maksimir se vratio u sezoni 1983./84. odigravši još sedam utakmica za Plave, da bi sljedeće sezone igrao u svom matičnom klubu, Slogi iz Čakovca, u kojem je i okončao karijeru. Peti je po broju nastupa za Dinamo u natjecateljskim utakmicama - na 308 službenih dvoboja zabio je 71 pogodak, a ukupno je za Dinamo odigrao 529 utakmica i zabio 183 gola...

Neprijeporno najljepši pogodak postigao je u dresu reprezentacije Jugoslavije, 10. listopada 1975. u Zagrebu! Na svom je Maksimiru, na utakmici protiv Švedske, nakon Džajićeva centaršuta s lijeve strane, munjevito uletio u kazneni prostor gostiju i od prve, sa suparničkim braničem na leđima, “drop-kick” udarcem neobranjivo je pogodio švedsku mrežu! Lopta je dobila čudesan “felš”, Vabec ju je udario vanjskim dijelom stopala i jednostavno je bježala od inače sjajnog vratara Ronnieja Hellströma te svoj put okončala poluvisoko u “maloj mreži”! Hellström se ispružio koliko je mogao, ali lopta je bila neuhvatljiva, bio je to trenutak slasti za brojne fotoreportere, koji su slične fotografije mogli snimiti gotovo isključivo na treninzima!

Uostalom, spoznaja da se taj pogodak godinama vrtio na “špici” ondašnjeg “Sportskog pregleda”, dovoljno govori o kakvom je Vabecovu umijeću bila riječ - takav gol mogu zabiti samo najveći virtuozi, takvi se golovi ne postižu slučajno...

Jugoslavija je tada svladala Švedsku 3:0, a zanimljivo je da je to bio prvi i jedini Vabecov zgoditak za reprezentaciju, u čijem je dresu odigrao samo sedam utakmica, od 1973. do 1976. godine. Svojim je igrama zavrijedio znatno više nastupa, ali odlučivali su neki drugi kriteriji, u ono vrijeme za državnu selekciju nisu igrali samo oni najbolji, nerijetko su priliku dobivali igrači koji su imali dobar “poguranac”...

U Dinamovu je dresu najbolje utakmice odigrao u derbijima protiv Hajduka! A posebno je u sjećanju ostao derbi u Splitu, na starom stadionu kaj Plinare (bio je to posljednji derbi na Starom placu, prije Hajdukove selidbe na Poljud), u proljeće 1979. godine. Hajduk i Dinamo bili su u “mrtvoj utrci” za naslov (na kraju je u korist Hajduka presudio famozni “slučaj Tomić”!), a u splitskom je derbiju Dinamo pobijedio 2:1, pogotkom Vabeca na izdisaju utakmice, u posljednjoj minuti dvoboja!

Podjednako dobro igrao je s obje noge, mnogi su mislili da je rođeni ljevak, no zapravo je bio dešnjak, ali je upornim vježbanjem i od lijeve noge napravio ubojito nogometno oružje.

Trening Dinama: Vabec, Gucmirtl, Kafka, Jerković i Čerček (s loptom)

Arhiva

Nepravda je boljela

U ono su vrijeme nogometaši mogli otići u inozemstvo tek u 28. godini. I sjajni je Međimurec sa 28 i pol godina napustio Maksimir i prešao u francuski Brest. Rastanak s Plavima nije bio idiličan, Vabec je, naime, smatrao da je bio zakinut, da je Dinamo uzeo previše novca od transfera na ime odštete, koja je tada bila 60.000 USD. A transfer je bio vrijedan ukupno 200.000 USD. Vabecu je još nešto smetalo...

- Kroz Dinamo je prošlo puno igrača koji nisu zaslužili biti u njemu. Uvijek me boljela nepravda, nikad mi nije bilo drago kad je igrao lošiji umjesto boljeg igrača. Znao sam prigovoriti pa su onda rekli da sam loš karakter. Zato što nisam šutio! Bio sam preveliki dinamovac da bih šutke prelazio preko negativnih stvari, u ono smo vrijeme mi domaći igrači uvijek prolazili najlošije - rekao je jednom Vabec.

U Francuskoj je Of doživio najljepše igračke dane! Zvao ga je i Paris Saint Germain, ali nastao je problem u načinu isplate - Parižani su davali čekove, a on je želio gotovinu. Imao je na stolu i ponudu Tottenhama, ali u Englesku je najprije morao ići na probu...

- To me nije zanimalo. I otišao sam u Brest, držeći se logike “bolje prvi u selu, nego zadnji u gradu”. I nisam požalio, štoviše - objasnio je transfer u klub u kojem su poslije njega igrali i Argentinac Brown, Brazilac Julio Cesar, Peruanac Cabanas, pa Francuzi Lama, Ribery, Ginola, Guivarc’h, Le Guen...

Navijači u deliriju

U četiri je sezone za Brest odigrao 118 utakmica ukupno i postigao čak 60 pogodaka, bio je idol navijača. A najveće je priznanje dobio kad je bio proglašen najboljim igračem Bresta u povijesti kluba! Tim su povodom Francuzi prije pet godina snimili dokumentarac o Vabecu, a novinar iz Bresta Johan Le Roux, koji je kao klinac s ocem gledao Vabecove majstorije na travnjaku, napisao je i knjigu “L’ idole de l’Armoricaine” (klub se prije zvao Armoricaine de Brest) o sjajnom hrvatskom nogometašu.

U Francuskoj i danas cijene Vabeca. Istaknimo da je nedavno preminuli nogometni stručnjak Michel Hidalgo, koji je s Francuskom kao izbornik osvojio naslov na Euru 1984. godine, u pripremama za to natjecanje od svojih napadača tražio da igraju kao - Drago Vabec! A u svlačionici je imao Rocheteaua, Platinija, Sixa, Girressea...

U Brestu se, nadalje, i danas prepričava utakmica Brest - PSG, odigrana 15. listopada 1982. godine, Vabec je zabio sva tri pogotka za domaćina u 3:1 pobjedi protiv uglednoga velikana. No, ne pamte se golovi, nego Vabecovo poigravanje s francuskim reprezentativcem Luisom Fernandezom, koji ga je čuvao na toj utakmici!
Pri kraju utakmice, naime, Vabec je na boku, kod korner zastavice, baš ispred navijačke tribine, “lažnjakom” slomio Fernandeza i potom je stao na loptu i pričekao ga. Pa je rukom gestikulirao Fernandezu da mu uzme loptu! Francuz je pobjesnio i zaletio se na Vabeca, koji je pogurnuo loptu u stranu, a Fernandez je otklizao u - reklamne panoe! Vabec je napravio dva-tri koraka s loptom, opet je stao na nju i okrenuo se prema tribini te mahnuo rukom i pozdravio navijače koji su bili u deliriju...

- Osjećao sam da moram gledateljima pružiti zadovoljstvo. Istina, možda nisam baš bio korektan prema Fernandezu, ali to je nogomet - prisjetio se Vabec te epizode.

Gucmirtlov vritnjak

Kao što se prije nekoliko godina u opuštenom druženju sjetio i jedne potankosti iz dana u Dinamovu dresu. Vabeca je, naime, pratio glas da je bio sebičan igrač te da se na prste jedne ruke mogu nabrojiti njegove asistencije. Prevedeno u aktualna vremena, da je Vabec bio prvi zaražen koronavirusom, nikakve pandemije ne bi bilo...

I tako, u opuštenom razgovoru uz litru i vodu Dinamovih veterana, Zlatko Kranjčar je napomenuo Vabecu da mu nikad nije dodao loptu u gol-šansi. A Of je odgovorio:

- Nije istina, Cico! Dodao sam ti, jednom, protiv tuzlanske Slobode u Maksimiru, u 7. kolu prvenstva, te i te godine, napadali smo na južni gol. I nisi zabio...

A zbog te je sebičnosti nekoliko godina ranije dobio i “vritnjak” od suigrača, legendarnog dinamovca Josipa Gucmirtla, na utakmici protiv Radničkog u Kragujevcu! Gucmirtl je za “vritnjak” dobio crveni karton, ali ni ta lekcija nije promijenila Ofov karakter...