U godini kada je njegov slavni sugrađanin Luka Modrić slavio prvu titulu prvaka s Dinamom te izborio mjesto u reprezentaciji za SP 2006., u Maksimir je potiho stigao još jedan Zadranin.
Informacije su kazivale da je rođen u Rijeci 1992. godine, ali to je bilo silom ratnih okolnosti. Šime Vrsaljko je, što se kaže, fetivi Zadranin. I kao njegov otac Mladen od malih je nogu zavolio nogomet. Mladen Vrsaljko bio je, kažu upućeni, vrstan centralni branič, britak i borben. Igrao je u Zadru od 1985. do 1995. godine, a kuriozitet je da mu je kao i sinu Šimi trener u jednom dijelu karijere bio Ante Čačić...
Druga dimenzija
Vrlo se brzo shvatilo da bi mu sin ipak mogao napraviti kudikamo veću karijeru. Kako je on znao kazati: “Šime je druga dimenzija”. Zašto? Čim je kao 14-godišnjak iz Zadra stigao u Dinamo, vidjelo se da Šime Vrsaljko ima i britkost i borbenost, ali da uz solidnu tehničku potkovanost strši ipak po izrazitim fizičkim performansama. Pokazivao je visoku razinu brzine, izdržljivosti, moć ponavljanja dugih sprintova po boku, a uz to mu je iz sezone u sezonu centaršut bivao sve kvalitetniji. Struka se u Maksimiru jedinstveno odredila prema napredovanjima još jednog zadarskog izdanka.
Sa 17 godina bio je već u krugu prve momčadi, ali je u ljeto 2009. godine ipak, iz nelogičnih razloga u stručnom kontekstu, poslan na stažiranje u Lokomotivu. Da je to bila nelogična odluka potvrdila je Dinamova Uprava, koja ga je odmah na zimu vratila u Maksimir. U iduće tri i pol sezone Vrsaljko će postati Vrsaljko kakvog ga doživljavamo i danas. Dakle, moderni bočni igrač, koji može igrati (prioritetno) po desnoj strani, ali se odlično snalazi i na lijevom boku.
Iz tog razloga su ga brojni klubovi htjeli angažirati, jer odlične i tražene komponente bočnog igrača može odraditi na visokoj razini tamo gdje treneru i momčadi treba. No, nedvojbeno je da je najbolje izdanje ovog sjajnog igrača kada igra na desnoj strani i pogotovo kada je momčad posložena tako da iziskuje prodornog bočnog igrača. Doduše, u modernije vrijeme nogometa nezamislivo je na europskim razinama kvalitete imati ambicioznu momčad ako nema, nazovimo ga, potentnog beka.
Otkako je u veljači 2011. godine, na otvorenju stadiona Aldo Drosina u Puli, debitirao za Hrvatsku pod vodstvom Slavena Bilića, Šime Vrsaljko je sa zadrškom prerastao u jednog od najvažnijih igrača reprezentacije. Kažem zadrškom, jer se zbog vatrene dugovječnosti Darija Srne, promocija Vrsaljka u nezaobilaznog prvotimca reprezentacije dogodila nakon Eura 2016. Iako je prije toga imao 21 nastup (8 po 90 minuta), uz odrađivanje zadaće na lijevom beku, prava snaga koju je donio Vatrenima dogodila se poslije Francuske...
Šime Vrsaljko, koji je dobio ime po pokojnom obožavanom djedu s očeve strane, s Dinamom je osvojio 4 prvenstva i Kup. Jedna od utakmica koju će kao veliku lekciju posebno zapamtiti bila je uzvrat dvoboja s Malmöm, u kolovozu 2011.godine. Trebala je to biti jednostavna zadaća za Modre pod vodstvom Krune Jurčića, koji su iz Zagreba donijeli prednost od 4:1. I do 50. minute Dinamo je djelovao uvjerljiv u ovjeri karte za Ligu prvaka.
Tada je Šime Vrsaljko jednim krajnje nesmotrenim startom zaradio isključenje i utakmica se potpuno okrenula. Malmö je silovito napadao, Dinamo se zatvorio, ali je domaćin s dva pogotka (69. i 86.) došao na korak od eliminacije Modrih. I da nije bilo bravuroznih obrana Kelave, bio bi to sigurno najteži šok za Šimu Vrsaljka, koji je kao na žeravici u svlačionici pratio na ekranu dramatičan epilog utakmice. Tada je imao 19 godina, pa mu se moglo tolerirati krivo utrošen višak energije. Kasnije je s iskustvom stigla i kontrola adrenalina, ali ne limitiranje.
Apenini pun pogodak
Šime Vrsaljko je postao jedan od boljih bekova u europskoj panorami nogometa upravo zbog temperamenta i energije koju donosi na travnjak. Kad je Dinamov dres 2013. godine zamijenio za Genoin, mnogi su bili pomalo razočarani prestižem nove mu destinacije. Dijelom je to zato jer su mediji u nas subjektivno pumpali njegovu vrijednost, pa se učinilo da je klub donjeg dijela Serie A slaba priča od 4 milijuna eura. Za Vrsaljka je odlazak u Italiju bio zapravo pun pogodak. Zbog tehničkih i taktičkih mu karakteristika, on je igrač koji sjajno djeluje unutar precizno organizirane momčadi, gdje se točno zna kome je što raditi te forsiraju automatizmi.
Čim je nagovijestio potencijale, bogati iz srednje klase Serie A, Sassuolo, odmah je ponudio vlasniku Genoe Enricu Preziosiju 5,5 milijuna eura. Preziosi je trgovac, i kako je imao nekih deficita u poslovanju s Genoom, brzo je pristao na transfer. Tako je pokrio dug prema Dinamu, ali i zaradio gotovo milijun eura.
No, pravi posao je napravio Sassuolo, zahvaljujući mudrosti trenera Eusebija Di Francesca. Osim što je složio izvrsnu momčad, maksimalno je iskoristio Vrsaljkove potencijale. Hrvatski branič se zahvaljujući sjajnoj trci i poduzetnosti prometnuo u igrača s najviše uspješnih centaršuteva i proboja po boku. Taj Sassuolo 2015./16. ostvarit će izvanredan rezultat plasmanom na 6. poziciju. Kad je u pitanju Vrsaljko, onda su i maksimalno unovčili njegove usluge.
Uz izvrsne igre hrvatskog reprezentativca javio im se Napoli, čiji je trener Maurizio Sarri (danas u Juventusu) inzistirao na njegovu dolasku. Kada se činilo da će postati Napolitanac, sve je poremetio ulet nadmoćnijeg Atletico Madrida. Španjolski klub, koji je tog lipnja izgubio još jedno finale Lige prvaka protiv Reala (u Milanu na jedanaesterce), ponudio je 16 milijuna eura. To je bila ponuda koju nije mogao odbiti ni Sassuolo, a niti Vrsaljko. Nakon tri sezone, u kojima se naučio svim tehničkim-taktičkim finesama unutar taktičko-organizacijskog laboratorija Serie A, Vrsaljko je bio spreman za najveće pozornice. I za najjače izazove u svijetu nogometa...
Prilagodba novom klubu, ligi, državi, a napose metodama trenera Diega Simeonea, potrajala je čak pet mjeseci. Uglavnom na klupi, od prosinca je ipak dobio šansu i napokon osvojio dres prvotimca.
Tada mu je sreća okrenula leđa. Kad je bio u dobroj formi i kontinuitetu, protiv Seville, 19. ožujka 2017. godine, već u 2. minuti lijevo koljeno je ‘skliznulo’. Stradao mu je stražnji ligament. S liječnicima se odlučio na konzervativnu terapiju, iako su neki liječnici iz Hrvatske već tada preporučali operativni zahvat.
Tantalove muke
Vrsaljko se vratio utakmicama točno pet mjeseci kasnije, 19. kolovoza u La Ligi. No, nije to bila sretna sezona. Skupit će 29 nastupa u svim natjecanjima, ali njegove su igre bile opterećene ozljedama gležnja, upalom Ahilove tetive, problemima s mišićem butine, pa leđima. Sam će igrač kasnije priznati da mu je serija tih tegoba doprinijela da nešto promijeni, pa se tako odlučio prihvatiti poziv Intera. Iako Simeone nije bio za njegovo puštanje, klub je prihvatio Vrsaljkovu i Interovu želju.
Milanezi su ljeta 2018. platili posudbu 6,5 milijuna eura, uz pravo otkupa ugovora za 17,5 milijuna eura godinu kasnije. Činilo se da će to biti formalnost, jer je Vrsaljko u Interu, i zbog onog što je pokazao dok je bio član Sassuola, ali i za Hrvatsku, dočekan kao veliko pojačanje. Nažalost po njega i Inter, na naplatu su došle sve tegobe s lijevim koljenom, kojeg je Vrsaljko dokrajčio u iznimno fizički i emotivno zahtjevnom nastupu na SP-u...
U Rusiji je prerastao u ljubimca par excellance domaće javnosti, s aurom Šime nazionale. Vrsaljko je odigrao izvanredno prvenstvo i kako će to priznati i izbornik Zlatko Dalić, ali i suigrači mu, pokazao je koliko je (pre)važan za koncepciju igre Vatrenih. Njegovi prodori po boku, stvaranje viška, širenje suparničkih obrana, centaršutevi, energija koju iskazuje i potiče druge na dodatnu borbu, sve je to obilježilo srebrnu putanju u Rusiji. Ono što nitko osim njega, liječnika reprezentacije i igrača nije znao, to su Tantalove muke koje je prolazio. Vrsaljko je odigrao šest utakmica, tri produžetka, pošteđen je samo u rezultatski nevažnoj partiji s Islandom.
Praktično je vrijeme provodio na utakmici, treningu i na terapijama. I danas će liječnici i fizioterapeuti Vatrenih kazati da je prava misterija kako se Vrsaljko uspio oporaviti za polufinale s Englezima (120 minuta!) nakon što je u četvrtfinalu s Rusima izišao u 97. minuti, jer zbog bolova više nije mogao trčati. Isto vrijedi i za finale...
Vrsaljko je pokazao karakter, visoku toleranciju na bol, požrtvovnost i borbenost koja, u sinergiji s njegovom tehničkom kvalitetom, od njega čini moćno oružje za momčad koja ga ima. Igrač kojeg treneri vole upravo zato što je agresivan, prodoran, bek-krilo koje neumorno može trčati u oba pravca. I igrač koji zbog svojih karakteristika može biti odličan i u sustavu s tri braniča...
Teška srca u Interu su se morali odreći ideje da s Vrsaljkom riješe pitanje desnog beka idućih 5-6 sezona. Suočen s problemom da ne može spojiti dvije utakmice u nizu, jer koljeno otječe i kontinuirano boli, Vrsaljko se konačno odlučio za operativni zahvat. U veljači prošle godine rekonstruirao je stražnji ligament, očistio hrskavicu i dugih 10 mjeseci radio je na oporavku doslovno kao marinac.
Diego Simeone ga ovaj put nije želio ispustiti. Već u jesen, iako je još bio dosta daleko od povratka, prijavio ga je za prvenstvo i Ligu prvaka. Kazao je Vrsaljku da će dobiti priliku čim se oporavi i da želi da ostane u Atleticu, sukladno ugovoru koji mu traje do 2022. Kad se napokon u siječnju vratio igri, Simeone mu je dao šansu u kontinuitetu. Iznenadio je time javnost, ali Vrsaljkove igre su mu dale za pravo. Argentinac ima veliko povjerenje u njega, a osim toga s Vrsaljkom ima riješene opcije i za desni, ali i za lijevi bok...
Zlatko Dalić se najviše raduje Vrsaljkom povratku. Igra Hrvatske s njime dobiva na moći i prodornosti. Uz to, Vrsaljko je jedan od omiljenih igrača u svlačionici i jedan od onih koji će odlaskom Luke Modrića biti među predvodnicima nove ere Vatrenih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....