Duge noge, kratka kosa, to je Stipe Pletikosa. Omiljeni navijački slogan slušali smo gotovo 18 godina. Od jeseni 1998. do svibnja 2016. kada je Pletikosa skinuo svoje rukavice. S Hajdukom prvak i osvajač Kupa, u Ukrajini sa Šahtarom također prvak i osvajač Superkupa. Poseban je i naslov pobjednika Kupa s ruskim Rostovom u kapetanskoj ulozi. Ali nije taj trofej i posljednji u Stipinoj riznici. Među individualnim priznanjima nalaze se trofej za najboljeg nogometaša Hrvatske iz 2002., te nagrada Hajdučko srce koje su mu dodijelili navijači Bijelih 2000. i 2002. Pletikosa ima 114 nastupa za Hrvatsku, branio je na pet velikih natjecanja, oprostio se od Vatrenih nakon Brazila. Konačni "zbogom nogometu" kazao je prije četiri godine u Deportivu La Coruni.
- Cijeli Riazor skandira moje ime, nose me suigrači na ramenima. Poslije utakmice mi čestita predsjednik Real Madrida i Cristiano Ronaldo koji mi je zabio dva pogotka u toj utakmici. Odlučio sam se na oproštaj, jer već sam imao problema s koljenom i bilo je vrijeme da u 37. završim karijeru. Predivan je bio oproštaj od nogometa koji su mi priredili u La Coruni, premda moram priznati da je plan bio drukčiji - otkrio nam je jednom Pletikosa.
- Htio sam se oprostiti u Hajduku. Tamo gdje je sve počelo, tamo da bude i moj igrački kraj. Pritom, nisam htio nikome uzimati mjesto. Lovre Kalinić je tada branio i moja je ideja bila doći u klub s ambicijom oproštaja u ulozi trećeg vratara kroz prvenstvo. U poznim godinama karijere nisam pretendirao na ništa više. Međutim, nije se ideja realizirala i na kraju sam bio presretan kako sam zaključio karijeru u Deportivu na utakmici s Real Madridom.
U nogometni svijet je krenuo iz Splita, iz radničkog kvarta Pujanke. Vrlo rano je naučio kako život nije jednostavan.
- Uspjeh znači i odricanje, a ja sam ponosno odrastajući u mojoj obitelji naučio što je skromnost. I posebno što je odricanje. Otac mi je uvijek znao ispuniti sve potrebe, ali ne i želje, što je danas čest slučaj - objasnio je Pletikosa svoj životni credo.
Ljubav prema Hajduku i nogometu usadio mu je pokojni otac Frane. Vodio ga je na utakmice splitskih klubova, a poveo ga je i na prvi trening u Hajduku. Nije tada ni slutio u kakvu će veličinu izrasti njegov sin. Vratar kojeg je poštivala Europa, ali što je još važnije i puno teže, poštivala ga je i cijela Hrvatska. Vratar kojem se jednako pljeskalo u Maksimiru i na Poljudu. U Hajduku je stasao u generaciji 1979. iz koje su izašli Deranja, Sablić, Miladin, Vuković, ali i Pletini prijatelji Stipe Matić i Ivan Jerković. U klubu je imao još prijatelja, dvojica s kojima se i najviše družio bili su godinu dana stariji Ivan Leko i Igor Tudor.
- Da se Pletikosa rodio u Italiji, bio bi Buffon. Ovako je samo Pletikosa - znakovito je jednom o kvaliteti Pletikose izrekao Tudor.
U Hajduku je debitirao 1997. kod trenera Ivana Buljana, ali kontinuitet nastupa počeo je bilježiti u rujnu 1998. poslije ispadanja Hajduka u euroogledu s Fiorentinom. Pletikosa je na utakmici u Osijeku stao na vrata umjesto Tončija Gabrića kojem se u 37. godini približavao kraj karijere. Katalinić je planski kreirao zamjenu za dulje razdoblje.
- Pletikosa je bio šest mjeseci na vratima, sve dok nije na proljeće 1999. otišao u Nigeriju na SP do 20 godina. Zatim sam ponovno uzeo jedinicu, iako nisam mislio da ću se vraćati na vrata. Međutim, krenulo me, dobro sam branio i Plete je opet morao čekati prigodu. Sve do crvenog kartona u derbiju i one fenomenalne utakmice s Dinamom. Kako je Stipe branio to je bilo čudesno. Rekao sam sebi, ovi mali mora napraviti veliku karijeru - ispričao nam je Tonči Gabrić.
Davno nam je priznao Gabrić "vidio sam ga u najvećim klubovima Premiershipa". Pletikosa je doduše stigao do Tottenhama, ali na White Heart Lineu bio je tek godinu dana na posudbi s jednim nastupom u Kupu tijekom sezone 2010/11. U karijeri je branio za Hajduk, Šahtar, moskovski Spartak, Tottenham, Rostov i Deportivo.
- Često sam pri kraju karijere razmišljao kako mi je žao što nisam sezonu odigrao u velikom klubu. Puno sam puta bio blizu, stalno sam mislio, možda je to taj trenutak, ali naposljetku je Deportivo sve pokrio - kazao je Pletikosa otkrivši nam još jedan malo poznati detalj.
- Tijekom 2008. bio sam pred vratima AC Milana. Menadžer Naletilić koji me iz Šahtara odveo u Spartak rekao je "strpi se". Čekalo se da Brazilac Dida napusti Milan uz milijunsku nagodbu. Međutim, Dida nije htio otići iz Milana i propao je moj transfer. Dodatna otežavajuća okolnost je uvijek bio status igrača izvan Europske zajednice. Veliki klubovi su taj kredit trošili na Južnoamerikance, uglavnom napadače i veznjake. Rijetko se uzimao vratar u takvom statusu izvan EU.
Vrata Hajduka čuvao je Pletikosa pet sezona, a zanimljivo je da je zabio četiri pogotka, jer Stipe je izvodio kaznene udarce. U ljeto 2003. Bijele je napustio otišavši zajedno sa Srnom u Šahtar. Na Poljudu je u tih pet sezona uzeo naslov prvaka i dva Kupa, a Bijelima se vratio na godinu dana posudbe u rujnu 2005. Nije to bila blistava sezona Hajduka, ali u Šahtaru su ionako imali drukčiju vratarsku viziju u kojoj nije bilo mjesta za Pletikosu. U Šahtaru je bio standardni do ozljede u lipnju 2004. neposredno prije EP-a u Portugalu, a kasnije je praktički samo čekao kada će se ukazati prilika za odlazak iz Donjecka. Šahtar i Pletikosa nisu se našli na istoj frekvenciji premda je upravo vratar Bijelih bio glavna meta ukrajinskog kluba kada su kupovali hajdučki dvojac. Nakon tri i pol godine u statusu igrača Šahtara u ožujku 2007. prešao je u moskovski Spartak gdje je ostao do ljeta 2012. kada je prešao u Rostov. Četiri godine, osvojen Kup i 110 nastupa čine Rostov drugim najboljim klubom u karijeri Stipe Pletikose. Jasno, nakon Hajduka.
- Četiri godine i kapetanska traka. Rostov je zaista posebna uspomena moje karijere.
Velika je bila Pletikosina karijera, ali nisu ga ni razočaranja mimoišla. Marseille je tužna i čudna epizoda iz ljeta 2001. godine.
- To se samo kod nas može dogoditi. Da su naši ljudi u klubu, a da igrač tri tjedna sluša obećanja i onda se iznenada vrati kući. Sjećam se kako je Plete bio razočaran. Vratar reprezentacije Hrvatske, jakog Hajduka i imaš 21 godinu. Nemoguće je da te vrate kući, ali nažalost i to se dogodilo - prepričao je Tudor.
Zašto je Marseille bio tako važan za ovu priču. Zato što je Pletikosa prvi put nakon tog gorkog razočaranja otišao u Međugorje.
- Mir sam potražio na brdu ukazanja. Dolaskom na Brdo, osjetio sam veliko olakšanje duše. Kupio sam majicu koja mi je odmah podigla raspoloženje - kazao je Pletikosa kada je u ljeto 2001. premijerno obišao Međugorje.
Niti mjesec dana kasnije bio je junak Hajdukovog prolaza u 3. pretkolo kvalifikacije Lige prvaka. Obranio je dva jedanaesterca u susretu s Ferencvarosom, a svi su se pitali "što znači majica s Gospinim likom". Odgovor smo već ponudili, odgovor je u Međugorju. Dvije godine nakon Ferencvarosa od Poljuda se oprostio u finalu Kupa s Uljanikom.
Na Poljudu je imao oproštaje, ali i premijere. Za reprezentaciju Hrvatske debitirao je u prijateljskom susretu s Danskom (0:1) 10. veljače 1999. Na poluvremenu je zamijenio Marijana Mrmića. Te godine igrao je za tri reprezentacije Hrvatske, od A selekcije preko U-20 na SP-u u Nigeriji do U-21. U karijeri je prošao dosta izbornika, od Ćire Blaževića preko Mirka Jozića, Otta Barića, Zlatka Kranjčara, Slavena Bilića, Igora Štimca do Nike Kovača. Radio je sa sedmoricom, igrao na europskim i svjetskim smotrama izabravši upravo jednu od utakmica Vatrenih u rubrici "najtužniji trenutak karijere".
- Poraz od Turske na EP-u 2008. mi je vjerojatno i najtužnija epizoda u karijeri. Najčešće sam se u karijeri borio za vrh, ali taj će mi trenutak uvijek ostati urezan u pamćenje. Nikada u karijeri nisam tako dramatično izgubio utakmicu. Tako veliku utakmicu. Jer, nikada reprezentacija nije bila tako blizu velikog rezultata kao na Euru u Austriji 2008.
Stipe Pletikosa, velikan Hajduka i hrvatske reprezentacije. Načekat ćemo se da ponovno neki čuvar mreže bude na pet velikih natjecanja Vatrenih, da vrata Hrvatske čuva 14 godina. Da, velikan je Pletikosa.