Godine 1931. zagrebačkom je Sportskom listu stiglo pismo u kojem se ‘skrivalo’ nadasve zanimljivo nogometno izvješće iz Švicarske:
“Zabio sam pet golova Old Boysima u Kupu Švicarske. Joj, dogodila se i jedna velika nesreća. Pucao sam jedan slobodan udarac tako jako da sam probio mrežu. Publika se pola sata zabavljala i smijala tome mome bomben šusu”.
Izvješće, kojega se dočepao legendarni novinar Zvonimir Magdić, napisao je Ivan Ico Hitrec, najbolji zagrebački i hrvatski nogometaš u razdoblju između dva svjetska rata. Hitrec je u to doba igrao za Grasshopper.
Hitrec (1911. - 1946.) bio je naš prvi nogometaš najviše europske i svjetske klase. Bio je sjajan nogometaš. Njegova je tehnika bila briljantna, bio je brz, imao je raznovrsne driblinge, igrao je s obje noge i bio je iznimno spretan u realizaciji. Jednostavno, bio je najbolji. Užitak je bio gledati njegove trikove. Jedan od tih trikova opčinio je Engleze.
Novinari Daily Telegrapha i Daily Maila nisu se mogli nadiviti Hitrecovoj ‘žabi’. ‘Žaba’ je bila nesvakidašnji dribling: Ico bi loptu namjestio među noge, stisnuo je i skakao među suparnicima! Čudesna ‘žaba’, Hitrecov purgerski specijalitet, bila je toliko dojmljiva da su je navijači jedva čekali.
Hitrec je uvijek govorio da mu nije drago izvoditi udarce s 11 metara, jer je preblizu vratima. Bio je sposoban sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je bilo vrlo brzo, ako znamo da je u to doba Jesse Owens trčao 100 metara za 10.30 sekundi.
Hitrec je - jednostavno - bio najbolji. Stoga ne čudi što se protokom vremena legenda o Hitrecu nije smanjivala, već rasla.
Hitrec se prvi put pokazao Zagrepčanima u ljeto 1926. Kao petnaestogodišnji mališan zaigrao je u momčadi Gradskog kupališta u tradicionalnom susretu za ljetnih ferija s kupalištem Gospodarić. Vječno nasmijani i vedri dječak prelazio je suparnike kao od šale, uvijek novom varkom tijela. Hitrec je imao 14 godina kad je došao u HAŠK. Za prvu je momčad zaigrao 1927. sa šesnaest godina i to protiv splitskog Hajduka. Splićani su pobijedili sa 2:1, ali je mali Ico bio među najboljima na igralištu. Napredovao je nevjerojatno brzo. Sa sedamnaest igrao je za A reprezentaciju Zagreba, a s osamnaest za Jugoslaviju, za koju je odigrao 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.
Početkom 1931. u Zagrebu je gostovala reprezentacija Madrida, zapravo Španjolske, na čelu s glasovitim Ricardom Zamorom. U prvoj noćnoj utakmici u Zagrebu, pred petnaest tisuća gledatelja (po nekim izvorima na stadion se natiskalo i 20.000), Zagreb je na igralištu Concordije pobijedio s 2:1, a oba pogotka postigao je Ico Hitrec.
Utakmica se najavljivala plakatima na kojima je pisalo “Hitrec protiv Zamore”. Veliki nogometni zaljubljenik, akademik Marko Kostrenčić, svojedobno je u pero novinara Fredija Kramera opisao pobjedonosni Hitrecov pogodak:
“Napad je krenuo s lijeve strane. Prodirao je Danko Premerl, dobar tehničar, čvrst i okretan. Efektno je prešao suparničkog igrača i vidio Hitreca na visini šesnaesterca. Stajao je okrenut golu. Iza njega nalazila su se dvojica igrača Madrida. Na prvi pogled situacija je izgledala bezopasna. Gledatelji su mirno gledali što se događa, a rezultat je bio 1:1. Hitrec je loptu primio desnom nogom i tako je udario da ga je jedva vidljivim polukrugom zaobišla. Zatim se brzo okrenuo. Ususret mu je dolazio suparnički branič, a slijeva je ugledao i drugog beka. Prodor je bio moguć samo kroz sredinu između te dvojice. A to se činilo gotovo neizvedivo.
No, Hitrec je bio u naletu. Učinio je pokret ramenima udesno pa ulijevo, nadmudreni braniči otišli su svaki na svoju stranu, a između njih ostala je praznina. I baš tu protrčao je Hitrec. Pred njim je stajao slavni Zamora, bio je iznenađen, ali spreman na skok. Hitrec nije oklijevao. S udaljenosti od 12 metara poslao je projektil u sam kut. Neobranjivo! Nikada više nisam vidio takvo majstorstvo”, pripovijedao je akademik Kostrenčić.
Izidor Dori Kürschner, mađarski menadžer i trener ciriškog Grasshoppers, velikog je zagrebačkog driblera i strijelca 1931. odveo u Švicarsku. Tek u Zürichu postao je i europski slavan. Kicker, tada najveći europski sportski list, vidjevši Hitreca, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. U toj jedanaestorici veličanstvenih bili su: Hiden - Monzeglio, Rosetta - Nausch, Sarosi, Gail - Halme, Hitrec, Sindelar, James i Orsi!
Na vrhuncu karijere u utakmici s Lausanneom branič Tandler slomio je nogu Ici Hitrecu (očevici kažu hotimice). Nogometaš koji je bojkotirao jugoslavensku reprezentaciju zbog selidbe Saveza iz Zagreba u Beograd, pa nije zaigrao na prvome SP-u u Urugvaju, odigrao je još prekrasnih utakmica. Nakon oporavka počeo je igrati u podsaveznom klubu Šparti, a zatim se vratio u matični HAŠK, s kojim je 1938. osvojio prvenstvo.
Hitrec je 1945. bio jedan od utemeljitelja, a potom i tehnički referent Dinama. S osnivačkoga skupa šaptom se širila Zagrebom glasovita Hitrecova rečenica:
“Dinamo je konspirativno ime za Građanski”.
Hitrec je bio dobročinitelj. U doba NDH sa Žarkom Dolinarom je pomogao brojnim zagrebačkim židovskim obiteljima da spase život. Bio je društven, omiljen i pomagao je koliko je god mogao. Kažu svjedoci kako boljega - nogometaša i čovjeka - u Zagrebu između dva svjetska rata nije bilo.
Severino Minelli bio je Hitrecov suigrač u Grasshopperu. Igrao je braniča, kažu izvanredno. Bio je dakako i dio Švicarske reprezentacije, igrao je i protiv Hitreca. Minelli je, dakle, kolegi Magdiću dosta godina kasnije pričao o Ici Hitrecu.
“Odigrao sam puno utakmica u kojima je Hitrec bio sjajan, najbolji. Ali više od svega pamtim taj njegov udarac. Nikad prije, a ni kasnije takvo što nisam vidio. Strahota! Golmani bi se sklanjali od njegovih ‘bombi’, ne pretjerujem, doista je bilo tako. Bio je Ico i veseljak, omiljen lik u svlačionici. Volio je šale, obožavao je napraviti kakvu ‘psinu’ u svlačionici, za nas bi svaka bila pravi doživljaj. Veliki igrač i veliki čovjek”.
I veliki Stjepan Bobek imao je priliku gledati Hitreca na terenu.
“Bio sam sretan kad bi mi govorili da sam Hitrecov nasljednik, jer on je bio pojam. Gledao sam ga pri kraju karijere, ne na vrhuncu, ali vidio sam kako bi ‘zavezao’ loptu za nogu, krenuo naprijed i zabio gol. Ne volim usporedbe, ali svi smo mi stajali mirno kad bi se pričalo o Hitrecu”.
Logično je pitati se zašto Ico Hitrec nije igrao za Građanski, koji je bio daleko klub jači od HAŠK-a? Novinski zapisi kažu zato što je to bila volja njegovog starijeg brata Rudolfa, koji je godinama bio igrač - Građanskog. Očito su braća imala neka svoja pravila. Doduše, postoje i zapisi o ljubomori i poznatom hrvatskom jalu, a i sam Ico jednom je zgodom kazao da ga “purgerski istok nije baš volio”. Igrače Građanskog zvali su Purgeri...
Hitrec je ipak znao zaigrati za Građanski u revijalnim utakmicama. Igrao je, primjerice, protiv moćnog Ferencvarosa. Građanski je pobijedio s 2:1, a oba gola za Građanski zabio je - Hitrec. Vrbovao ga je i Ferencvaros nakon te utakmice, ali Hitrec nije želio u Mađarsku.
Ico Hitrec umro je 11. listopada 1946. godine od perforacije čira. Imao je samo 35 godina.