Pune 23 godine trajao je profesionalni nogometni život Davora Vugrinca, najboljeg strijelca u povijesti Prve HNL. Zabio je Vuga 146 pogodaka na ukupno 340 odigranih utakmica u dresovima pet hrvatskih klubova. Počeo je u Varteksu, u kojem je postigao ukupno 64 pogotka. Prvih 56 zabio je za Varteks u pet početnih godina igranja, od 1992. do 1997. godine.
Potom je otišao u inozemstvo i nakon osmogodišnjeg igranja u Turskoj (Trabzonspor, 29 golova) i Italiji (Lecce 19 golova, Atalanta bez pogotka, Catania dva gola), vratio se na domaće travnjake. Pa je u Rijeci zabio još 15 pogodaka, u Dinamu 16, u Zagrebu 29, opet u Varteksu osam, da bi na kraju karijere mreže tresao i u dresu Slaven Belupa (22 pogotka), u kojem je prije pet godina i prestao profesionalno igrati nogomet. U 41. godini života...
Posljednji je put istrčao na travnjak u Koprivnici, 22. svibnja 2015., u pobjedi Slavena protiv Zadra 2:0. Imao je tada 40 godina, jedan mjesec i 29 dana, pa je tako nakon Vanje Iveše (40 godina, devet mjeseci i šest dana) i Jakova Suraća (40 godina, dva mjeseca i 26 dana), postao treći najstariji nogometaš koji je nastupio u Prvoj HNL. Odigrao je tada protiv Zadra početnih 25 minuta i nije iskoristio kazneni udarac u 9. minuti, njegovu je loptu s bijele točke zaustavio vratar Gluić...
- Bio sam vrlo nervozan uoči utakmice, znao sam da mi je zadnja, pa zbog te nervoze vjerojatno i nisam zabio pogodak iz kaznenog udarca. Šteta, bilo bi još ljepše da sam oproštaj okrunio pogotkom, ali presretan sam svime što je u nogometnom smislu ostalo iza mene - rekao nam je Vugrinec nakon te koprivničke utakmice, odigrane u gotovo nemogućim uvjetima.
Kiša je, naime, luđački padala, travnjak je bio natopljen vodom, pa je i početak dvoboja kasnio jedan sat. Kao da je i nebo željelo prolongirati nogometni oproštaj jednog od najboljih hrvatskih napadača u povijesti, bio je to posljednji "ples na kiši" istinske nogometne legende, zagorskog dečka koji je nastavio obiteljsku tradiciju...
- Djed je bio nogometaš, tata je bio ozbiljan nogometaš, tako da sam i ja krenuo njihovim stopama. Započeo sam igrati u Trnju iz Trnovca, a kao pionir sam se priključio Varteksu, u kojem sam i napravio prve profesionalne korake, trener Branko Ivanković pogurnuo me u prvu momčad prije nego sam postao punoljetan - kaže Vugrinec.
U bogatoj je igračkoj karijeri promijenio devet klubova (pet hrvatskih i četiri inozemna), a zanimljivo je da pogodak nije zabio samo u Bergamu, igrajući za Atalantu! Bilo je to u sezoni 2003./04., odigrao je 30 posnih utakmica...
- Da, Atalanta je jedini klub u mojoj karijeri u čijem dresu nisam tresao suparničku mrežu! Nevjerojatno, igrao sam dobro, svi su u klubu, kao i navijači, bili zadovoljni mojim igrama, ali nikako nisam mogao zabiti taj gol! Gađao sam vratnice, grede, vratari su mi čudesnim reakcijama obranili niz udaraca, a i ja sam se, dakako, napromašivao - rekao nam je nedavno Vuga, čiji će rekord po broju golova u Prvoj HNL zacijelo još dugo ostati nedirnut.
Naime, od aktivnih igrača, najbliži mu je veteran Ivan Krstanović (98 pogodaka), potom slijedi drugi veteran Leon Benko (72), pa Andrej Kramarić (67), Mijo Caktaš (63), Duje Čop (61), Mirko Marić (59)... Mizerne su, eto, šanse da ćemo doživjeti Vugrinčevo svrgavanje s trona...
U Prvoj HNL debitirao je 14. ožujka 1993. u pobjedi Varteksa protiv Pazinke (1:0), u igru je ušao u 59. minuti umjesto Miljenka Mumleka, a premijerni je prvoligaški gol zabio te sezone u 21. kolu na gostovanju kod Zadra (1:1):
- Opalio sam negdje sa 20-ak metara i ušla je, bio sam neopisivo radostan. Te sam sezone odigrao pet utakmica, bio mi je to jedini pogodak - kaže Vugrinec.
A najdraži je gol zabio u dresu Leccea, u Milanu...
- Igrali smo protiv Intera na San Siru, u jesen 2000. godine. Dan prije utakmice umro mi je djed Dragutin, za kojeg sam bio vrlo vezan i zabio sam gol za prvu, povijesnu pobjedu Leccea protiv Intera u gostima! Na semaforu je blještalo "0:1 Vugrinec", imao sam osjećaj da je djed sve to gledao odozgora, taj ću gol zauvijek pamtiti!
Kad je poslao loptu u mrežu, snažnim udarcem s desetak metara, kleknuo je i gurnuo glavu u dlanove, pogledavši potom prema nebu... Emocije su ga shrvale, a u Lecceu, ne samo zbog tog pogotka, ima status legende. Pa ga je tako sadašnji klupski predsjednik, Saverio Sticchi Damiani, nedavno pozvao da dođe u Lecce na utakmicu s Interom, prije koje bi mu na travnjaku uručili Lecceov dres!
- Ljudi me tamo jako vole, stavljaju me u vrh najboljih igrača svih vremena tog kluba. Sretan sam zbog toga, ta prva sezona u Lecceu bila mi je možda i najbolja u karijeri. Potom su me "napale" ozljede i oscilirao sam u formi...
Nakon neslaganja s vodstvom Catanije, vratio se u Prvu HNL i u sezoni 2005./06. igrao je za Rijeku, da bi sezonu kasnije preselio u Maksimir, u Dinamu je ostao dvije godine. I zabio je u to vrijeme jedan od najvažnijih pogodaka za Plave, u kvalifikacijama za ulazak u Ligu prvaka, na uzvratu u Zagrebu protiv azerbajdžanskog Hazara. Ušao je s klupe u igru, načet ozljedom, ali to mu nije smetalo da pogotkom u stilu starih engleskih centarfora (udarcem glavom u skoku s desetak metara!) zabije fantastičan pogodak za 1:1 i omogući Dinamu produžetke, u kojima je stvari na svoje mjesto postavio Mario Mandžukić s dva pogotka za 3:1 pobjedu i Dinamov prolaz u 3. kolo kvalifikacija...
- Za ovaj je pogodak Vugrinec zaslužio da mu se podigne spomenik u krugu stadiona ispred naše svlačionice - rekao je poslije te utakmice Luka Modrić, potvrdivši kakvu je težinu imao taj zgoditak.
A najdražu je utakmicu Vuga odigrao također u Maksimiru! Ali, ne u Dinamovoj majici, nego u Varteksovu dresu. Bilo je to 21. travnja 1996. godine, Dinamo (tada Croatia) i Varteks bili su u „mrtvoj utrci” za naslov prvaka i Varaždinci su u Zagrebu, u spektakularnom dvoboju, možda i najboljem u povijesti Prve HNL, posve zasluženo slavili 4:3! Poveli su gosti 3:0, Plavi su smanjili na 2:3, ali osam minuta prije kraja Vugrinec je svojim drugim golom na utakmici (prvi je zabio u 32. minuti) odveo Varaždince do pobjede.
Ali, do naslova nisu došli, iako su uoči zadnjeg kola držali sve u svojim rukama. Trebala im je pobjeda u Splitu protiv Hajduka, kojem ta utakmica bodovno ništa nije značila, međutim iz Zagreba je stigla "stimulacija" za Splićane da odigraju korektno i da ne puštaju Varaždincima. No, i Varteks je znao uzvratiti - cijeloga tjedna uoči utakmice, u Varteksovim robnim kućama u Splitu mogle su se kupiti traperice "Levi's" na 50-postotnom sniženju! Splićani su stali uz Varteks - što zbog jeftinih traperica, što zbog tradicionalne odbojnosti prema Dinamu! - ali na kraju je Hajduk slavio 1:0 i Varteks je ostao bez krune...
Te je, 1996. godine, Vugrinec debitirao i za hrvatsku reprezentaciju na prijateljskoj utakmici protiv Mađarske (2:1), bilo je to 10. travnja. A prvi pogodak za Hrvatsku postigao je točno pola godine kasnije na Malti, u kvalifikacijama za Euro 2000, bio je dvostruki strijelac u 4:1 pobjedi. Za nacionalnu je vrstu odigrao 28 utakmica, postigao je sedam pogodaka i definitivno je ostao dojam kako je u hrvatskom dresu mogao i više napraviti. Nastupio je samo na jednom velikom natjecanju (SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji) i od reprezentacije se oprostio 1. veljače 2006. godine na Carlsberg kupu u Hong Kongu - odigrao je 39 minuta u 4:0 pobjedi Hrvatske protiv Hong Konga.
Nakon završetka igračke karijere, Vugrinca s nogometom veže mjesto u upravi NK Varaždin, uz nekoliko bivših suigrača financijski pomaže klubu iz baroknog grada. A postnogometni život posvetio je obitelji i svojoj velikoj ljubavi, umjetnosti, poglavito likovnoj i u centru Zagreba otvorio je prestižnu galeriju umjetnina. Veliki je ljubitelj umjetnosti i ozbiljan kolekcionar, jedan je od najvećih "igrača" na ovim prostorima. Skuplja samo remek-djela najvećih hrvatskih slikara i ima jednu od najvrjednijih kolekcija klasika hrvatskoga slikarstva.
A u svijet umjetnosti uveo ga je, još kao mladog igrača Varteksa, pokojni predsjednik kluba, Anđelko Herjavec, koji mu je bio i drugi, nogometni otac. Jednom prilikom Vugrinec je otkrio i svoju filozofiju u skupljanju umjetnina:
- Najvažniji je kriterij vrhunska umjetnost, slika mora biti vrhunska, a tek me nakon toga zanima ime autora. Kupim li sliku, onda to mora biti najbolje od tog autora, ma kako se zvao - rekao je Vugrinec, otkrivši tako da i u kolekcionarstvu umjetnina, kao i u nogometu, teži savršenstvu...