Dinamovci, slavite, Dinamo je na korak do drugog kruga Lige prvaka, napisali smo 15 minuta prije kraja.
Nažalost, slavlje je krenulo prerano, iako su "modri" nakon Harkiva i dalje jako, jako blizu...
Čekali smo utakmicu, brojali adute, iskustvo, šanse, vrijednosti i igrače. Šahtar je bio u prednosti. No, dvoboj u Harkivu donio je drugačiju stvarnost. Pogled na teren stvorio je kontrapunkt: "Hej, gdje ćete", kazao je Dinamo...
Nenad Bjelica ponovno je kreirao ideju s trojicom u zadnjoj liniji (Perić, Dilaver, Theophile), uz Stojanovića i Leovca na bekovima te - Gavranovićem u napadu, stvorivši svojevsrnih 3-6-1, koji su "ubijali" ideju Luisa Castra.
- Dinamo igra jednu te istu igru, na koju moramo pripaziti - poručio je Portugalac, ali njegova momčad nije bila dovoljno ozbiljna.
Dinamo je, doduše, pao u deficit (pogodak Konoplyanke u 16.), ali je ubrzo pokazao snagu karaktera i vrijednost svoje igre s kojom, nema sumnje, kani proći dalje. U drugi krug. Oršić i Olmo u 25. su pokazali "modre" namjere... Koje nisu bile tupe, dapače, inače submisivna europska momčad stajala je visoko, držala presing, bez kompleksa ukrajinskim "cariocama" koji su, inače, ovakve utakmice dobivali po "defaultu". Ovu nisu.
Zašto? Zato što je Dinamo bio hrabar, koncentriran, zato što kao rijetko kada nije skinuo gaće! Od starta do kraja, Dinamo je igrao s gardom ekipe koja zna što želi, drsko i konkrentno i zato je u međuvremenu i stigao "black-out" Pjatova, koji je povlačio Gavranovića tijekom Dinamova kornera, a Mario je pao na pod. Lahoz je pokazao na bijelu točku, a Oršić je okrunio Dinamov konstantni napad.
Bio je to, bili smo uvjereni, ključni detalj dvoboja. Šahtar - Dinamo 1-2.
Nažalost, Stojanović je kasnije ispao za opet dobrih, ali žalosnih 2-2. Žalosnih, jer Dinamo je bio na pragu kapitalnog rezultata, nije bio podređen kao na Etihadu, već je štoviše imao plan i ideju kako u djelo provesti trenerove riječi. Ali, desna je strana kiksala, a Šahtar je izjednačio. Premda je i ovaj bod bolji za nas, nego za Ukrajince. I to ne samo bodovno.
Gledali smo, naime, zadnjih godina, pogotovo u Ligi prvaka, uplašenu momčad koja je s putovnicama na šalteru predavala svoje šanse na prelasku granice. Gledali smo momčad koja je bila fiks na kladionici, uz koju su stavljali hendikepe, koliko god trebalo. Gledali smo momčad koja je bila ukras. Momčad na kojoj se nabijala gol-razlika.
Ovo je, ne znam jesmo li svjesni, nešto posve drugo. Ovo je ekipa koja je lani riješila prokletstvo proljeća, a onda je sada odlučila ići i korak dalje. Šahtar se donedavno činio golemim, nepremostivim. A onda je Nenad Bjelica odlučio kazati: "Ne može!" Dinamo je u Ukrajini otpočetka izgledao kao ozbiljna momčad koja zna što želi. I koju nije sram. I koja ima namjeru zaigrati na proljeće u Ligi prvaka.
Pobjeda je bila blizu, dva se puta lizala vratnica, ali i remi je dao jasan znak: ovaj Dinamo je spreman za velike stvari. Prvo šahtar doma, a onda invazija protiv Atalante na San Siro.
Ovaj je Dinamo to zaslužio. Ako niste sigurni, pogledajte snimku utakmice iz Harkiva.