Igor Štimac prvi je hrvatski izbornik smijenjen usred kvalifikacija i jedini koji je Vatrene vodio u izlučnim susretima, a nije na završnom natjecanju, međutim njegov “križni put” počeo je 7. lipnja 2013. godine zagrebačkim porazom od Škotske (1:0).
U sljedeće tri kvalifikacijske utakmice osvojio je tek jedan bod pa u studenom sam ponudio mandat na raspolaganje na Hampden Parku nakon još jednog izgubljenog susreta od Škotske (2:0).
Izvršni odbor HNS-a sutradan ga je razriješio i postavio Niku Kovača. Iako je u Beogradu nakon 1:1 sa Srbijom kazao da neće dati ostavku čak i da se ne plasiramo na SP.
No Igor Štimac vrlo je dobro krenuo u kvalifikacije i do tog maksimirskog dvoboja sa Škotima već vidio Brazil na obzoru. Dvaput je dobio Makedoniju i Wales, donio bod iz Bruxellesa s Belgijom, iako je tamo šokirao stavljanjem Josipa Radoševića u prvih 11, a glavni posao i najveći rezultat bila mu je zagrebačka pobjeda nad Srbijom od 2:0, u petak 22. ožujka 2013. godine.
Naručili ste, izvolite!
Radilo se o prvom službenom dvoboju Hrvatske i Srbije na razini A reprezentacija, o kojem su mediji s obiju strana pisali kao o “potresu koji će zaljuljati Maksimir”, a uza sve konotacije postojala je utakmica iz 1999. kad su Vatreni i tadašnja SR Jugoslavija, koju su uz Srbe činili i Crnogorci, u Beogradu odigrali 0:0, a u Zagrebu 2:2, što je značilo da Hrvatska ne ide na Euro 2000. godine.
- Ostala su mi urezana u sjećanje tužna lica naših igrača, mojih idola. Ne želim da se ponovi - kazao je u najavi Luka Modrić.
Stadion je rasprodan u šest sati, 21. veljače, mjesec dana ranije. Za “obični puk” na raspolaganju je bilo tek 12 tisuća ulaznica, ostale su otišle po raznim kriterijima. U međuvremenu je Alen Bokšić, dugogodišnji cimer Siniše Mihajlovića, pomirio Igora Štimac i tadašnjeg srpskog izbornika, što je dalo dodatnu aromu jer nisu razgovarali od 1991. godine. Zagrlili su se uoči početnog zvižduka... Na zadnjem treningu na Hitrec-Kacianu okupilo se oko pet tisuća ljudi, HNS je pozvao sve građane Hrvatske da tog petka na posao, školu ili fakultet dođu u dresu reprezentacije. Studen je tih dana ušla u kosti, ali Maksimir je gorio. Akreditirano je 313 predstavnika sedme sile, a novinari, odakle god bili, pisali su o “utakmici većoj od nogometa”. Srpsku reprezentaciju čuvali su interventna policija i helikopteri.
Štimac nije imao ozlijeđenog Ivana Perišića, a iznenadio je s Mateom Kovačićem u startnoj postavi, na poziciji zadnjeg veznog. Bio mu je to debi, mjesec i pol dana uoči 19. rođendana. U najavi smo se u SN-u zapitali: “Je li došao Mandžukićev trenutak?” Dotad nijednom nije bio igrač odluke Vatrenih na Maksimiru, dok je Olić obećao pogodak.
Hrvatska se nametnula, dominirala, nadigrala Srbiju, iako je prvi gol bio poklon gostujućeg beka Kolarova, koji je kardinalno pogriješio. Rakitić je gurnuo loptu u trk Oliću, koji pred vratima nalazi samog Mandžukića za 1:0 u 23. minuti. U 37. minuti Srnina je bila lopta iz slobodnog udaraca koju je Olić prsima gurnuo u mrežu.
- Ima li što ljepše nego srcem zabiti za Hrvatsku - retorički se zapitao Olić nakon susreta.
Slavili smo Mandžukića i Olića, tandem iz Marsonije. Oni su doista i postali junaci i bacili tribine u delirij iako su mnogi prije utakmice govorili da bi trebao igrati Eduardo. Stiskali su suparničku obranu, dočekali šanse i poentirali.
- Naručili ste gol, ja sam ga isporučio - smijao se Olić.
To je blagoslov
Srbija je u finišu dvoboja imala dvije-tri prilike da smanji rezultat, Pletikosa je sve zaustavio. Hrvatska se planski povukla nadajući se šansama za kontre i treći pogodak. Istina, malo previše, što je protivniku dalo mogućnost da konačno dođe do našeg kaznenog prostora.
Modrić je dirigirao igrom, Štimac je preuzeo rizik s Kovačićem, koji je položio, i Štimac vjerojatno nikad nije dobio pozitivnije recenzije kao trener. Zbog odlične pripreme, pogotovo psihološke. Znao je istodobno i opustiti atmosferu i držati natjecateljsku tenziju, više nego ikad vladao je dojam da ga momčad slijedi. Za Štimca je takav profil utakmice bio kao naručen.
- Ova je reprezentacija bolja od Vatrenih iz 1990-ih, ona može do kraja. Ako ne bude u finalu SP-a, obećavam da ću podnijeti ostavku - kazao je na press-konferenciji nakon susreta. Da bi drugi dan konstatirao:
- Ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Priuštio sam zadovoljstvo svojem narodu, to je blagoslov.
Hrvatska je slavila još nekoliko dana, policija izvijestila o 44 privedena, iako je ambijent bio odličan, brojni su govorili veličanstven, nabijen pozitivnim emocijama. Vatreni su matirali mnoge velike reprezentacije, ali pobjeda nad Srbijom doživjela se nešto drugačije. Mnoge organizacije iz Europe koje nemaju veze s nogometom, ali su inače rado pisale prijave FIFA-i i UEFA-i da se Hrvatskoj “lupaju” kazne, taj su put poslale promatrače, no ostali su bez ozbiljnog posla. Organizator je dobio ocjenu - besprijekoran.
- Ovo je pobjeda svih nas za Hrvatsku, bilo je krasno gledati kako se ljudi vesele - istaknuo je Olić.
Štimčeve riječi nisu dobile potvrdu u Brazilu, ali jesu četiri godine kasnije u Rusiji!
Mihajlović na udaru u Srbiji
Mediji u Srbiji imali su na udaru svog izbornika Sinišu Mihajlovića.
“Očajnom igrom bez hrabrosti, želje i žara srpski nogometaši doživjeli su uvjerljiv poraz u Zagrebu... Činjenica je da je hrvatska reprezentacija mnogo iskusnija, uigranija i bolja, ali našim momcima nije pomogao velik potencijal u nogama, u srcu mladost-ludost i velika vjera nacije u njih da mogu do velikog podviga”, pisao je srpski Telegraf.
Mihajlović se hotelu u Sheraton prije utakmice sastao s jednom skupinom Vukovaraca, prijatelja i poznanika iz mladosti i djetinjstva.
- Bez obzira na sve što se pojavljivalo u medijima posljednjih dana, vjerujte da je nama više žao zbog poraza u Zagrebu nego vama. Vi ćete za desetak dana zaboraviti tu utakmicu, a mi ćemo je nositi cijeli život - poručio je Mihajlović novinarima po povratku u Beograd i dodao:
- Kao što mi je uspjeh u Zagrebu 1999. godine bio najdraži u karijeri, tako je ovaj poraz najteži igračima, ali i meni, i u igračkoj i u trenerskoj karijeri.