Topli Split zamijenio je hladnim zavičajem. Umjesto na 20 stupnjeva splitske rive u studenome, Jens Andersson je prošli vikend proveo u minusima Švedske. Na sjeveru domovine uživao je na odmoru s obitelji.
- Nemam još u planu nikakav angažman. Malo sam se odmorio od nogometa. Povremeno uživo pogledam neku utakmicu švedske lige i to je sve. Odmaram se od posla, posvetio sam se obitelji.
Obiteljski razlozi Anderssona su početkom listopada vratili kući. Djeca više nisu mogla trpjeti izbivanje glave obitelji i unatoč činjenici da je s Hajdukom imao dvogodišnji ugovor, odustao je praktički na početku posla. Prvi stranac u ulozi sportskog direktora zadržao se na Poljudu samo četiri mjeseca.
- Obitelj je jedini razlog mog odlaska iz Splita. Žao mi je, ali drugog izlaza nije bilo.
Javnost je teško povjerovala u Anderssonovo objašnjenje, ali od svih napisa najviše ga je pogodila izjava u švedskim novinama.
- Do švedskog tiska došla je izjava gradonačelnika Splita da me Hajduk otpustio. Što nije istina, jer ja sam dao ostavku. Trebam li ponoviti: zbog obiteljskih razloga.
Mjesec dana nakon demisije s Poljuda, Andersson je i dalje drži da je u Splitu radio dobar posao. I pritom je sa svim suradnicima imao dobru relaciju.
- Ponosan sam na posao koji sam radio u Hajduku. Imao sam ugodno okruženje, nadasve pozitivno. Sa svim sam bio i ostao korektan. Tako će biti i dalje. Nemam nijednu riječ zamjerke na ljude iz Hajduka.
Ali velike primjedbe ima na gradonačelnika Splita Ivu Baldasara. Čak neće kazati da su imali loš odnos.
- Nismo imali nikakvu relaciju, nikakav odnos. Nikada se nisam ni susreo s gradonačelnikom Baldasarom, pa kako ćemo onda uopće imati neki odnos. Zato mi nije jasno zbog čega me kritizirao i prije nego sam kročio u Hajduk, zašto sam smetao gradonačelniku? Ako me čovjek nikad u životu nije sreo, ako nismo popričali, a on me stalno kritizira, onda je to neki "bum-bum" čovjek. Udara bez argumenata.
Gradonačelnik je još sredinom rujna prvi otvorio pitanje Andersonove visoke plaće rečenicom "ne može sportski direktor Hajduka imati plaću veću od ministara". Od tada su se nizala pitanja zašto je Andersson došao u Hajduk i je li uopće potreban splitskom klubu. Andersson je imao plaću od 6000 eura uz koju se vezivao i postotak (3%) od svakog transfera. Ali, te uvjete dali su mu Nadzorni odbor i predsjednik Uprave Brbić.
- To su nerealne usporedbe. Svaki posao nosi svoju odgovornost. Nitko ne pita ima li Cavani veću plaću od francuskog premijera jer to nisu poslovi iste kategorije.
Kad je već o financijama riječ, prošlog tjedna je u hrvatskom medijskom prostoru plasirana vaša izjava iz švedskog dnevnika Aftonbladetu gdje ste se navodno požalili da ste u Hajduku dobivali "pola i ništa od plaće".
- Pitanje je nerazumijevanja konteksta u kojem sam govorio o plaćama. Različite su kulture i životne situacije. U Švedskoj plaća dolazi 25. u mjesecu. Bez obzira koliko ste plaćeni i što radite. Nitko ne razmišlja o tome da će plaća kasniti ili će doći pola plaće. U Hrvatskoj nije tako. Ponekad plaća dođe kasnije, pola danas, pola sutra. Ali nikada se nisam žalio zbog financijskih problema. Da sam i imao takvih pitanja s tim ne bih izlazio u javnost.
Kako ste se slagali s trenerom Igorom Tudorom?
- Odlično. U Tudoru sam imao vrsnog suradnika, a kakav je trener govore igre Hajduka i afirmacija mladih igrača.
Koga biste izdvojili od mladih igrača?
- Pašalić, Mikanović i Kalinić su se pokazali najvećim našim dobicima u četiri mjeseca mog mandata. Iznenadio je i Bradarić.
Pašalić je puno napredovao, sa 18 godina napravio veliki pomak. Je li vas iznenadio odbijanjem odlaska u Cataniju?
- Iznenadio me, jer mislio sam da je igranje u Serie A izazov kojem nitko od mladih igrača ne može odoljeti. No, Mario Pašalić je najodgovorniji za svoju karijeru. I nitko mu ne može kazati "moraš ići". Odlučio je ostati i to je za momčad svakako bio veliki plus.
Tijekom boravka u Hajduku naglasili ste da klub neće dovesti nijednog igrača bez prethodnog promatranja potencijalnog pojačanja. U svom mandatu doveli ste samo jednog igrača, Gruzijca Iluridzea.
- Ponosan sam na taj posao, ali i na cjelokupan moj rad u Hajduku. Radio sam pošteno i odgovorno. Za mene je Hajduk bio veliki izazov jer prvi put sam otišao raditi izvan Švedske.