Svega dva i pol mjeseca trajao je Dražen Besek na klupi Osijeka. Gospodin i trener koji je došao bez ikakvih specijalnih uvjeta pokušati nekada uglednog hrvatskog prvoligaša vratiti na stazu uspjeha odlazi na kraju prve četvrtine sezone. Presudilo mu je, kako je obrazložio predsjednik NO-a kluba Darinko Mikulić, „ne to što smo u posljednje četiri utakmice primili 12 golova, već što nismo zabili nijedan.“ Ceh loših rezultata na kraju uvijek plati trener, iako je i u ovom slučaju on najmanje kriv. Nije da ne snosi dio krivice, ali je ona bitno manja od one koju nose igrači, pa i uprava, premda će iz vrha kluba reći kako su Beseku ispunili sve želje. To baš i ne drži vodu u potpunosti.
Osijek je doveo igrače koji nisu imali gdje drugdje igrati, a momčadi i treneru nisu mogli osigurati niti odlazak na neke bazične pripreme. Nije ni to naravno razlog da igrači na terenu budu beskrvni, da svojim igrama izdaju i trenera koji im je dao cijeloga sebe, ali i sebe same. No, sve ovo što se u Gradskom vrtu događa rezultat je 20-godišnjeg nerada, neimanja strategije i vizije svih dosadašnjih uprava. Svi su oni krivi što Osijek već treću sezonu za redom tone. I oni su se mijenjali, dolazili i odlazili, ali ni približno kao što su to isti ti ljudi činili s trenerima.
Što reći o klubu koji u nešto više od dvije godine promijeni sedam trenera. Ništa drugo, nego da je potreban generalni remont, ali da bi se to dogodilo potrebno je i da se zna tko je titular. Ni to nikada nije bilo potpuno jasno, pa čak ni sada kada je Grad Osijek većinski vlasnik, ali valjda će uskoro i to biti poznato. Formalna predsjednica kluba Valentina Koprivnjak najavila je kako će za dva tjedna javnosti biti predstavljena strategija kluba za budućnost. Bit će to prvi takav dokument u novodobnoj povijesti kluba i prosječnom navijaču ostaje se samo nadati da će on ličiti na nešto. Uglavnom, Besek koji je u ova dva i pol mjeseca ostavio pozitivan i ljudski i trenerski dojam, što je istaknuo i Mikulić, već je prošlost, a nova budućnost je Zoran Zekić. Nekadašnji napadač brojnih hrvatskih klubova, dijete Gradskog vrta, koje se u njemu nikada nije do kraja igrački potvrdio, dolazi nakon tromjesečne pauze od prvog samostalnog trenerskog posla u ponajboljem moldavskom klubu Sherrifu iz Tiraspolja.
I on smatra da Osijek zaslužuje bolje mjesto na tablici od sadašnjeg, svjestan je kako je tu puno trenera „izgorjelo“, no spremno je prihvatio izazov. I odmah poručio da su „igrači ti koji se trebaju zamisliti, jer je na njima 80 posto posla.“ Nikoga od njih ne poznaje i to mu je, kaže, prednost, jer nitko nije siguran u momčadi. Nama ostaje samo poželjeti mu da ne doživi sudbinu svojih prethodnika, poput prijatelja mu Tomislava Rukavine, koji je u Osijeku radio odličan trenerski posao, ali mu je također izostao rezultat, što su mu u dobroj mjeri skrojili hrvatski suci, koji su u prošloj sezoni što direktno, što indirektno u nekoliko navrata „masakrirali“ bijelo plave i bacili ih u ogorčenu borbu za ostanak. Inače, iz kluba su pozdravili ulazak Prvog hrvatskog piva u vlasničku strukturu, a od njih očekuju ispunjavanje financijskih obveza u omjeru u kojem imaju dionice. U prijevodu 5 milijuna kuna godišnje, odnosno trećinu proračuna.