Dok su u igri za novog izbornika reprezentacije Bosne i Hercegovine bili Sarajlija Amar Osim i Mostarac Meho Kodro, javnost u BiH, barem u onom dijelu kojeg reprezentacija uopće zanima, bila je uglavnom podijeljena ili po regionalnoj bazi ili klupskim afinitetima, budući da se Osim proslavio osvojivši sa Željezničarom nekoliko titula prvaka države, dok je Kodro trenirao Sarajevo i igrao za Velež.
Međutim, izlaskom Kodre iz utrke i ulaskom Roberta Prosinečkog u ‘finale’ hepeninga pod nazivom ‘BiH bira izbornika’, sve se pretvorilo u nešto posve drugo. Nesređena, traumatizirana i, na koncu, tužna država Bosna i Hercegovina ništa može bez spominjanja nacionalnih ključeva i bez nepotizma, pa je tako bilo i ovaj put.
Oni koji su za Amara Osima u Robertu Prosinečkom vide stranca, štoviše Hrvata kojeg BiH ni ne zanima, nego koji dolazi iz susjedstva otimati kruh domaćim trenerima. Oni koji su za Prosinečkog u Osimu vide ‘tatinog sina’, trenera koji se nigdje drugo osim u Želji nije dokazao i koji je u ‘finalu’ samo zato što mu otac sjedi u povjerenstvu koje bi trebalo birati novog izbornika. I kako to obično biva, opet svi zaboravljaju da stvari nisu crno-bijele. Zaboravlja se da je Prosinečki dovoljno neopterećen da kao Hrvat vodi Crvenu zvezdu, a i da je Osim zapravo sin sarajevskog Hrvata Ivice.
Amar Osim
No, to je u posve drugom planu jer koga god Izvršni odbor NS BiH danas izabere, naravno da će biti nezadovoljnih. Ako Mehmeda Baždarevića naslijedi Prosinečki, to će u jednom dijelu BiH biti dočekano kao pobjeda (hrvatskog) juga, koji je opet progurao svoje interese, iako mu do Bosne i Hercegovine nije stalo. Ako izbornik bude Osim, u drugom dijelu će to biti dočekano kao pobjeda (bošnjačkog) Sarajeva, koji radi ono što njemu paše, a da ih ne zanima interes drugih.
Besramna igra
Međutim, činjenično stanje ne može biti drugačije. Osimovi najveći zagovornici su premijerligaški klubovi, među njima i hrvatski klubovi, iako mu nijedan nije izrekao javnu podršku. Osim od početka kao svoj izborni program nameće odlučnost da u reprezentaciju uvodi sve više igrača iz Premijer lige, odnosno da napravi simbiozu reprezentacije i klubova. I stoga je logika klubova jasna - bez igranja za reprezentaciju nema afirmacije, bez afirmacije nema prodaje, a bez prodaje nema života.
Stoga je Osim od početka bio prvi favorit za novog izbornika, a sama činjenica da smo došli na početak 2018. godine, a da izbornik još nije odabran, govori u prilog tome da koliko god da je jak lobi da se Amar Osim progura na to mjesto, da je jednako jak i otpor prema njemu. Čak i oni koji mu posljednjih dana daju podršku, pogotovo novinari i “novinari”, čine na tako besraman i odbojan način da Osimu zapravo rade protuuslugu. Zbog toga su šanse Prosinečkog vrlo realne, iako će se potpisnik ovih redova prilično iznenaditi ako upravo Veliki Žuti postane prvi trener izvan BiH koji je dobio priliku voditi Zmajeve.
Novi izbornik dobiva talentiranu generaciju na zalasku
Zanimljivo je da je sada već bivši izbornik Mehmed Baždarević izričito naglasio kako želi ostati izbornik reprezentacije koju nije uspio odvesti ni na Euro u Francuskoj ni na SP u Rusiji, no nitko ga nije uzimao ozbiljno. Čim mu je istekao ugovor, odmah su počele spekulacije tko će biti novi izbornik.
Dio je bio s medijske strane, a dio iz samog Saveza. Bilo je tu i realnih kandidata, ali nedostižnih (Muslin, Bajević), ali i posve nerealnih (Clarence Seedorf, Sven-Goran Eriksson). Bilo je i onih zbog kojih je sam Savez ispao smiješan. Tako je izaslanstvo NS-a BiH otišlo na noge Fatihu Terimu koji ih je ugostio i razgovarao s njima, da bi samo par dana kasnije - preuzeo Galatasaray.