Tijekom utakmice više smo se puta s podsmijehom sjetili starih poraza, onih kad puno očekuješ, a na kraju Modri ispucaju "ćorke"...
Jer Modri nisu počeli kako smo očekivali, Modri bi nekad davno potonuli nakon 0:1 i šokantnog gola, nikad ne bi, kao sinoć Petković, izjednačili ni iz čega. Niti bi nakon crvenog kartona More pronašli način da zabiju vodeći gol. Sve je to Dinamo jučer napravio, digao se iz mrtvih, vodio i kad nije igrao pobjednički, vratio se iako je bio u igračkom minusu.
Čudesni su bili Modri! I onda u 90. minuti zabili za 3:1. Velikih, nedostižnih 3:1. U tom trenutku europsko proljeće bilo je osigurano, vrlo izvjesno i drugo mjesto u skupini, stadion je bio u transu, četvrti sudac pokazao je pet minuta nadoknade. Pet ili 15 činilo se svejedno, ovaj Dinamo ovo ne gubi, Šahtar se ne može izvući, gotovo je.
Ali nije bilo, u tih nekoliko zadnjih minuta vkao da se vratio onaj Dinamo. Onaj stari, zaboravljeni. Dinamo koji može izgubiti 3:1 u sudačkoj nadoknadi i jednu lijepu priču, sigurnu pobjedu pretvoriti u remi. I to loš remi, jer s ovih 3:3 Šahtar je bolji u međusobnim susretima i ipak u prednosti u borbi za drugo mjesto. Čak i da Modri pobijede u Milanu Atalantu, Šahtar u zadnjem kolu igra kod kuće s Talijanima. Nevjerojatno.
I da, naravno da to nije sve. Morala se tim bodom Atalanta vratiti u igru za prolaz, klub iz Bergama koji igra u Milanu još može teoretski biti i drugi. Loše je i to što u Milanu neće biti More, Ademi je načet, odjednom se lagodna i pozitivna situacija pretvorila u traumu. Kako je lijepo izgledao semafor u 90. minuti, već smo krenuli pisati o jednoj od najvećih Dinamovih pobjeda u povijesti.
Znate ono, da je netko ponudio dva boda iz dvije utakmice sa Šahtarom, mnogi bi prihvatili. Ali, kad se zbroji ovih 180 minuta, ma kad se zbroji zadnjih pet minuta iz Maksimira, Dinamo je više izgubio. Kao nekad, deja vu..
Komentari (0)