'BIO SAM SIGURAN DA MI JE OTIŠLO KOLJENO, SAMO ČUDOM MI NIJE NIŠTA' Dinamov napadač otvoreno o brutalnom prekršaju koji mu je mogao okončati sezonu

Mario Gavranović jučer je već trenirao, što je sjajna vijest s obzirom na ono kako je izgledao u 60. minuti utakmice u Harkivu. Nakon starta Šahtarova vratara Pjatova ostao je ležati, nešto kasnije izišao iz igre, a i svlačionicu je napustio oslanjajući se na Miljenka Sakomana, direktora Dinamova stadiona. Nije se činilo bezazleno. Koju minutu ranije Andrij Pjatov, vratar koji je skrivio ozljedu, iz čista mira, potezom sličnijim MMA-u ili UFC-u nego nogometu, govorio je u kamere ukrajinske televizije i priznao kako je jedanaesterac čist, ali da ljudi trebaju pogledati čitavu snimku kako bi vidjeli da ga je Gavranović ometao.

- Pogledao sam ja snimku još 20 puta, gledali su prijatelji, obitelj, nigdje se ne vidi ništa što bi bilo problematično s moje strane - priča nam Mario Gavranović, sad miran i spokojan što su dodatni pregledi pokazali da se ne radi o ozbiljnoj ozljedi.

- Smetao sam mu malo, jesam. To je bio dio taktike, trener mi je rekao da kod kornera i prekida stojim tako da Pjatov baš ne može tako lagano istrčati, ali - samo to. Nisam ga gurao, vukao, štipao, nisam radio ništa što se ne smije, niti što bi moglo biti sporno. I zato mi nije jasno što je bilo Pjatovu da tako starta. Iskreno, mislio sam u prvom trenu da je riječ o jako teškoj ozljedi.

Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Opisao je Gavranović kakve su bile prve sekunde i minute nakon tog prekršaja.

- U prvi tren osjetio sam da je nešto kvrcnulo, osjećaj je bio isti kao 2014. na Svjetskom prvenstvu kad mi je otišao križni ligament u koljenu. Mislio da je opet otišlo, gotovo. A onda sam ustao i shvatio da me uopće ne boli koljeno, nego gležanj. Ajde, bolje zglob nego koljeno, u svakom slučaju, mislio sam tada. A na kraju, nekim čudom, nije mi ništa. Ne znam kako, gledao sam snimku, baš je čudo da mi nije ništa. Očito sam na vrijeme uspio izvući čitavu nogu iz tog klinča, da nisam, tko zna što bi bilo, sigurno bih teško stradao. Sjećam da sam, dok sam ležao, čuo jedino suca kako govori ‘penalty, penalty...’, a ja uvjeren kako me čeka dulja pauza zbog koljena.

Znači, sad je sve u redu, nema nikakvih posljedica?

- Evo, danas (petak) sam trenirao. Još me malo boli lijeva noga pa nisam baš jako udarao loptu, ali sutra (subota) bit ću još bolje, vjerujem da ću u nedjelju biti na raspolaganju za utakmicu s Osijekom!

Kakav će biti sljedeći susret u Zagrebu, hoće li biti kakvih repova?

- S moje strane sigurno neće biti nikakvih repova. Dobro sam prošao, zdrav sam, treniram, sve je u redu. Svoj ću posao, budem li igrao u uzvratu, sigurno odraditi maksimalno, profesionalno. Ako trener bude tražio da mu smetam, ja ću mu opet smetati, sve u granicama dopuštenoga.

U gradu je euforija, kao da se stvara atmosfera da je pobjeda jedini mogući ishod. Vjerujemo da i igrači jedva čekaju uzvrat, žele pokazati da su bolji i uzeti tri boda. Da se igra i danas-sutra, ne bi bio problem?

- Ne bi, naravno da svi jedva čekamo tu utakmicu, a vidim i da je u gradu euforija, svi pričaju o Šahtaru, sanjaju našu pobjedu. No, mi u ovom trenutku nemamo pravo pričati o tome, pred nama su još tri utakmice prije Šahtara. Prvo Osijek, pa Kup s Opatijom, onda i Inter. Idemo korak po korak, pokazalo se već da ne smijemo gledati previše unaprijed, već se koncentrirati na onu prvu utakmicu pred nama.

A to je Osijek. Derbi, uvijek neugodan suparnik, sa svojim sve većim ambicijama, sigurno neće doći u Maksimir samo se nakloniti Dinamovim europskim rezultatima?

- Osijek je dobra momčad, s kojim utakmice nikad nisu lagane. Vjerujem kako ćemo imati i dobru podršku s tribina, zaslužili smo, pa u 90 minuta još jednom uzeti tri boda.

Je li Gavranović bio iznenađen kad je čuo da će igrati od prve minute u Harkivu?

- Tako je to u nogometu, nikad ne znaš kad će se ukazati prilika. Petković je bio malo ozlijeđen, trener se odlučio staviti mene u momčad, a na meni je da budem spreman. Kao i svatko drugi. Ide utakmica za utakmicom, brzo se sve promijeni. Evo, dogodilo se zamalo da sva četiri napadača budu ozlijeđeni. Ima dosta utakmica do kraja sezone, dobit će svi još šansu, ali najvažnije je kad dobiješ šansu da je i iskoristiš. Zato nemamo pravo olako shvatiti nijednog protivnika, onaj Varaždin nam se, nadam se, više neće ponoviti.

Kako je zadovoljan svojom formom, svojim igrama?

- Mislim da sam igrao dobro u ovim utakmicama u kojima sam dobio šansu. Radim što mi trener kaže, trudim se pomoći momčadi što je više moguće. Jedino mi nedostaje gol, ali doći će. Ne mogu reći ni da sam bio u nekim velikim prilikama u zadnjim utakmicama, protiv Gorice tek pred kraj utakmice, tad je možda nedostajalo malo svježine. No, vjerujem da ću zabiti kad se ukaže prilika.

Možda baš Pjatovu u Maksimiru. Bila bi to “slatka osveta”, najbolja moguća.