Kad se spuste zastori na sezonu, što se Dinama tiče izuzetno turbulentnu i punu preokreta, jedan je mladić u njoj posebno iskočio. Borna Sosa prvo se u Maksimiru izborio za mjesto prvog lijevog beka, onda je u transferu vrijednom osam milijuna eura potpisao za Stuttgart, na kraju se našao i na širem popisu reprezentativaca za SP u Rusiji. Borna je u Zagrebu, odmara se od svih tih ‘adrenalinskih napada’ i još uvijek pomalo sređuje dojmove od svega što se događali zadnjih mjeseci.
- Bilo je u ovoj sezoni stvarno svega, toliko uspona i padova, lijepih trenutaka i poraza. Evo, u novu ću sezonu ući kao igrač Stuttgarta, došlo je to odjednom, u samo nekoliko dana sve se promijenilo - priča Borna i opisuje trenutke kad je saznao da će karijeru nastaviti u Bundesligi.
Borna Sosa
- Prvo, kad sam čuo za mogući transfer, nisam se nešto previše obazirao. Takvih priča ima uvijek, na jedno uho uđe, na drugo izađe. No, onda kad su mi rekli da ću za koji dan na liječnički pregled, tada sam tek shvatio što se događa. Naravno da sam bio uzbuđen, a onda sam još i došao u Stuttgart i kad sam vidio stadion... Ima 65 tisuća mjesta, stalno je pun. Nekoliko dana ranije igrao sam na Poljudu, bilo je puno pa je bio drugačiji doživljaj, a ovaj je još duplo veći i stalno je pun? Onda vidiš kakav je to klub, koliko ljudi u gradu žive za nogomet, shvatiš da postaješ dio nečeg velikog.
Stuttgart je veliki klub, ali zadnjih godina ipak daleko od vrha pa i Europe. Kreće li u novoj sezoni novo razdoblje, nove ambicije Stuttgarta?
- Već ove sezone malo je nedostajalo da Stuttgart ode u Europu, da je Bayern osvojio Kup, Stuttgart bi išao u Europsku ligu. Još od ispadanja protiv Rijeke nije bilo Europe u Stuttgartu i ambicija je da se iduće godine plasiramo.
Igranje u Bundesligi san je većine mladih igrača.
- Da, od malena pratim Bundesligu, gledam odličan nogomet, pune stadione, tko ne bi volio igrati u takvoj ligi. Osobno, možda sam malo više volio španjolsku ligu, ali Bundesliga je, definitivno, vrh. I jedva čekam da počne, da krenem sa Stuttgartom u nove izazove.
Vrijeme prilagodbe
Što od Sose očekuju u novom klubu, planiraju li ga odmah gurnuti u prvih 11, ili će ipak malo vremena proći da dobije pravu priliku?
- Rekli su mi da će mi trebati neko vrijeme za prilagodbu, da s time računaju i oni i ja. Trener Tayfun Korkut pričao mi je kako je s 20 godina došao u Fenerbahče, da mu je trebalo vremena dok je sve pohvata, da je prošao što i ja i da apsolutno shvaća što me čeka i da će imati strpljenja. Na mojoj poziciji igra Insua, iskusan igrač, za mene je to jako dobro. Mogu od njega puno toga naučiti, a s druge strane imam i konkurenta, koji me gura naprijed, tjera me da budem bolji. Ma, sve super, sve je idealno.
Kažu mnogi kako je idealan i klub. Neka međustepenica, nije odmah otišao u nekog od svjetskog velikana?
- Slažem se. Stuttgart je u ovoj fazi moje karijere idealan klub. Tu mogu napredovati, biti još bolji. Kad igraš i u Realu želiš još bolje i više, iako je to teško, a sigurno ću ja i u Stuttgartu dati sve od sebe da budem još bolji.
Je li možda pričao sa Zvonimirom Soldom koji je u tom klubu ostavio veliki trag?
- Nisam direktno, iako sam posredno dobio poruku da ga mogu nazvati kad god želim i trebam neki savjet, da će mi pomoći. Ali, vidiš u klubu i danas koliko ga cijene, bio je tamo kapetan, oni ne zaboravljaju, pamte zauvijek igrače koji su ostavili trag.
A što kaže Josip Brekalo, on je lani isto bio u Stuttgartu?
- Breks je moj najbolji prijatelj. Evo, bili smo jučer skupa, danas smo opet, stalno razgovaramo. On je u Njemačkoj dulje, ja sam kroz njegovu priču već dosta toga naučio, na neki način pripremio me na to što me čeka tamo, s njim sam proživljavao prilagodnu na Bundesligu i čitavu tu promjenu. Spreman sam za nove izazove.
Nismo dočekali da u kontinuitetu zaigraju zajedno za Dinamo, a poznaju se ‘u trepavicu’, nije im suđen ni Stuttgart. Možda jednog dana opet budu zajedno?
- Siguran sam da ćemo se jednog dana opet negdje naći, u istom klubu i igrati zajedno.
Golemo iskustvo
Sad malo o Dinamu, bila je to uistinu neviđena sezona?
- Slažem se, što smo sve proživjeli... Teško mi je i opisati kako je to sve išlo i koliko je bilo teško. Logično je da smo umorni, psihički i fizički. Promijenili smo četvoricu trenera od prošlog ljeta, nije lako privikavati se stalno na nove zahtjeve, nove ideje, a pritisak je isto stalan. Imali smo veliku prednost pa smo je onda zamalo ispustili, na kraju ipak uzeli dvostruku krunu. Moram vam priznati, imam osjećaj da sam u toj jednoj sezoni nakupio iskustva za četiri-pet godina. Sve sam prošao, pobjede, poraze, ozljede. Nevjerojatno.
Što se, zapravo, dogodilo nakon one pobjede nad Osijekom, zašto takav pad?
- Teško je to objasniti. Imali smo plus 12, da smo pobijedili Hajduk riješili bismo sve, bila bi to jedna sasvim druga priča. Pucali smo 20 puta na gol, oni nama jednom, izgubili smo. I tada je sve nekako krenulo nizbrdo, izgubili smo od Rijeke i potonuli. Ne jedan igrač, dva, nego svi. Gledaš kako svi o tebi pričaju loše, atmosfera je negativna, uvuče se nesigurnost, strah od novog poraza. I onda izgubiš i od Lokomotive. Nije da mi nismo željeli, mi nismo mogli. I tako, kad kola krenu prema dolje, teško je zaustaviti i sve loše postaje još lošije. Kažem, na kraju smo uzeli dvostruku krunu i sretni završili sezonu.
Sosa je pritom došao na širi popis reprezentacije, ali i propustio taj kraj sezone zbog ozljede? Ili se malo i čuvao, ipak ide u Stuttgart?
- Bio sam ozlijeđen. Činilo se da se radi o nekoj manjoj ozljedici, ali sam išao na liječnički u Njemačku pa nisam igrao protiv Rijeke. Ali sam onda igrao u Koprivnici i opet osjetio bol, pokazalo se da je ipak riječ o rupturi. Možda sam mogao odigrati finale Kupa, da je baš trebalo, ali nismo htjeli riskirati. Ipak je to sve normalno.
I širi popis velika stvar
Bi li možda sad bio i na užem popisu reprezentacije da nije bilo te ozljede, da je odigrao završnicu sezone?
- Možda bih, tko zna. Da sam odigrao tri-četiri vrhunske utakmice možda bi me izbornik i poveo u Rusiju, ali nema smisla sad tako razmišljati, tražiti kruha preko pogače. Velika je stvar što sam došao na širi popis. Zamislite, donedavno sam navijao na Trgu za Modrića, Rakitića i društvo, sad pročitaš svoje ime kraj njihovih. Čudesno. Ali, bit će vremena za mene, kreće na jesen i Liga nacija, radit ću maksimalno da se nametnem izborniku.