Bio je jedna od najvećih zvijezda HNL-a, igrač zbog kojeg se dolazilo na tribine kao i u mnogim državama gdje je igrao. Artem Milevskij, nekoć, a i danas novinarska je priča. Ako je Budimpešta “Pariz istočne Europe”, onda je Milevskij pravi “George Best istoka”. Jer, igrao je za Ukrajinu, a rođenjem je Bjelorus iz Minska. Danas u 35. godini igra u domovini, zabija za Dinamo Brest u jedinoj europskoj ligi koja nije prekinula natjecanje. Simbolično, Milevskij je nadživio bolesti i probleme. Igra kada nitko drugi ne igra, ali sve je to uistinu samo figurativno i simbolično. Jer, dok su drugi igrali, Milevskij je prosipao talent zabavljajući se izvan terena. I to dobro zabavljajući....
Doveo ga Peyrek
Dvije godine bio je najbolji igrač Ukrajine (2008. i 2009.). S Dynamom Kijev osvojio je tri naslova prvaka, po dva Kupa i Superkupa. Nauživao se momčadskih trofeja i pojedinačnih nagrada. Milevskij je bio talent, imao je ono “nešto”. Ono što se ne može naučiti ni dobiti radom. Imao je potez, imaginaciju. Znao je s loptom. Bilo je nešto magično u njegovom dodiru. Nije slučajno u Hajduku je nosio “desetku”. Fantazist.
- Svatko je poseban na svoj način. Meni je Bog dao jednu karakteristiku, nekome drugu - pričao nam je Milevskij dok smo se družili u splitskim danima.
Nešto manje od godine i pol proveo je u nogometnom gradu. U Hajduku 13 mjeseci, potom još dva u RNK Split. U Splitu je živio punim plućima.
- Nije Split kao drugi gradovi, tu se živi za nogomet od 0 do 24. Baš cijeli dan.
U Hajduk je došao preko svog kondicijskog trenera iz kijevskih dana, Splićanina Bore Peyreka. Nakon neuspjelih epizoda u Turskoj, Kazahstanu i Španjolskoj pokušao je u Hajduku. U smiraju karijere koja je samo godinu ranije dobila potvrdu silazne putanje. S 28 godina, u jesen 2013. veliki talent Dynama Kijev i ukrajinskog nogometa, igrač za kojeg su se nekoć borili engleski velikani, prešao je u turski Gaziantep. Zadržao se samo šest mjeseci, nakon slupanog Ferrarija u alkoholiziranom stanju dobio je raskid.
Okušao se tjedan dana (?!) u kazahstanskom Aktobeu, da bi u Hajduk došao s registracijom španjolskog četvrtoligaša. Gdje se samo spustio nekoć najbolji igrač Ukrajine! Ali nije to bilo sve. Park mladeži je napustio u studenome 2015. s raskidom ugovora, opet zbog alkohola. Četiri i pol godine su prošle od njegova odlaska iz Splita, prošao je kroz Rumunjsku (Concordia), Rusiju (Tosno), Mađarsku (Kisvarda), ali navijači Hajduka i danas pamte svoga Milu Viskija (na što bi on odgovarao: “Nisam ja Mile Viski, nego Mile Splitski”). Artem Milevskij prošle je sezone uzeo s Brestom naslov prvaka Bjelorusije, zabija u 35. godini... Kakva ironija života. Zabija Mile kada su svi u karanteni.
ONI SU NEKAD PUNILI NOVINE...
Andrija Balić - prvotimac u slovačkom prvoligašu DAC Dunajska Sreda na posudbi iz Udinesea.
Ante Vukušić - u dresu Olimpije s 18 zgoditaka dijeli prvo mjesto ljestvice strijelaca Slovenije.
Senijad Ibričić - u Domžalama nedavno potpisao ugovor do 2024. s namjerom da ostane živjeti u tom slovenskom gradu
Marko Futacs - zadnjih 14 mjeseci igra za mađarskog prvoligaša MOL Fehervar
Franck Ohandza - trenutno bez kluba nakon odlaska iz kineskog Henan Jianyea
Jean Evrard Kouassi - posljednje tri godine igra za kineski Wuhan Zall
Ante Erceg - od ove zime napadač danskog prvoligaša Esbjerga na posudbi iz Bröndbyja
Ante Palaversa - na jednogodišnjoj posudbi iz Manchester Cityja u belgijskom Oostendeu
Said Ahmed Said - proljeće na posudbi iz Rio Avea u belgijskom drugoligašu Lokerenu
Steliano Filip - odlaskom s Poljuda promijenio tri kluba, rumunjski Calarese i Viitorul, da bi od veljače prešao u grčki AE Larisa
Savvas Gentsoglou - poslije Hajduka igrao za ciparski APOEL, a prije mjesec dana prešao u saudijski Al Adalh